mel

Fra Jozo Župić: Kuletinov put prema Staljingradu

Autor/ica
Objavljeno: 5 prosinca, 2020
kuletin

U istraživačkom radu o Josipu Kuletinu sve mi je bilo važno. Svaki papir, svaka nota, svaka fotografija (slika), svaki zapis. Mnogi su mislili da iza njega nije ostalo ništa, jer su govorili, ako je ubijen, a je, onda je s njime nestalo i sve ono što je marljivo skupljao, bilježio, pohranjivao. Međutim, prevarili su se.

Već smo spominjali da su se neke njegove koračnice izvodile i nakon njegove smrti, jer su različitim kanalima stizale do glazbara koji su onda te note prepisivali, umnažali za druge. Jedan od njih u Sinju je i pokojni Dražen Župić. Note je sigurno dobivao za prepisivanje od pokojnoga mu strica Ivelje koji je dugo godina bio dirigent Gradske glazbe Sinj.

A tako se događalo i u drugim gradovima, Drnišu, Kninu, Šibeniku, Karlovcu, Splitu. Već smo pisali u Ferati da je njegova koračnica Kroz Splitske kale stigla do Beča i tu je tiskana kao glazbena knjižica.
Posebno sam se radovao pronađenim fotograijama (slikama), jer fotografija govori više od tisuću riječi. Poznata je to rečenica koja se toliko puta u različitim situacijama i okolnostima pokazala istinitom.
Kad sam pisao knjigu o Župićima i posvetio je svome pokojnom djedu Jozi koji je poginuo u Prvokm svjetskom ratu, pošto poto želio sam naći neku njegovu fotografiju (sliku), ali je na žalost nisam našao. Znam iz djetinjstva kako su roditelji svojoj rodbini, susjedima, prijateljima pokazivali slike svoje djece. Sjetimo se kakvih smo sve reakcija čuli na račun toga. Mali ili mala sliči na mamu, na tatu. Bakino ili djedovo dite.
Zato mi je bilo vrlo važno pronaći i fotografije Josipa Kuletina.

Pročitao sam da je prvi dojam važan. Prema nekim istraživanjima, tekst koji je opremljen dobrim i relevantnim fotografijama ima čak 94% veću čitanost od teksta bez fotografija. Neovisno o tome, meni je drago vidjeti čovjeka o kojemu pišem i o kojemu će drugi čitati, a po istraživanjima, čak su i u novinama najčitaniji tekstovi upravo oni koji se nalaze ispod fotografija. Također kažu da fotografija može doći kao pauza ili odmor od teksta. Bilo kako bilo, meni je drago da sam pronašao neke Kuletinove fotografije koje sam donio i u knjizi životopisa, ali tada kod nekih nisam znao gdje je Josip slikan i koja je poruka te fotografije.

Među takve fotografije spada i ova koju donosim u tekstu, a prije nisam znao gdje je to Josip Kuletin slikan. U kojoj prigodi? Koje godine? Fotografiju sam dobio od Josipove unuke Gordane i na poleđini fotografije stoji datum: 31. VII. 1941. “Logor” u Njemačkoj, Defile pri zakletvi”.

Kako je Josip Kuletin dospio u Njemačku? Znamo da je 2. srpnja 1941. godine poglavnik Ante Pavelić izdao poziv za dragovoljce koji će se boriti protiv boljševizma na strani nacističke Njemačke protiv Staljnovog SSSR-a. Između 3. i 7. srpnja javilo se, na iznenađenje ustaških vlasti, preko 5.000 mladića. Za tu prigodu Josip Kuletin komponirao je i koračnicu Hrvatski sam legionar, jer vojna glazba i koračnice imaju značajno mjesto u povijesti vojnog organiziranja jer su razvijali moral, jačali pobjednički duh i zajedništvo.

kuletin isjecak

O toj pjesmi i hodu prema Staljingradu čitamo u novinama “Nova Hrvatska” br. 136 od 10. lipnja 1943 iz pera novinara P.B.(Beričevića). On piše: ” U prvoj polovini mjeseca srpnja 1941. glazba Varaždinske vojne posade, na čelu sa poručnikom Kuletinom, krenula je na put u Njemačku. Poručnik Kuletin, koji je bio ne samo vođa glazbe već i otac koji je pokazivao ljubav prema svojim glazbenicima u svakoj zgodi, skladatelj je poznate pjesme, koju čuju naši slušači krugovala svaku večer u 10 sati, a zove se “Hrvatski sam legionar“. U Njemačkoj članovi glazbe bili su uvijek u djelatnosti. Kada nisu vježbali glazbene stvari, posvećivali su vrijeme izobrazbi u zdravstvenoj službi, te su tako dobili osnovne pojmove zdravstva i prve pomoći. Nakon dnevnih vježni, polazili su često u okolicu i svirali našim postrojbama, koje su bile raztrešene okolo. Jednoga dana dobili su ratnu opremu. Put ih je vodio kroz razne države…”

Na bojištu je Josip Kuletin obolio i nasljeđuje ga Anton Nekvinda. Tako čitamo u članku Josipa Novaka pod naslovom “Varaždinski glazbenici u paklu Staljingrada”. Taj tekst je objavljen u Tjedniku Regionalnom 7 Plus od 5. travnja 2011. na str. 36. i 37. a spominjanje Josipa Kuletina je u podnaslovu ´Tijekom 2. svjetskog rata trube nisu utihnule´. (str. 36.)

Nakon što je obolio, Josip Kuletin vratio se u Karlovac u kojemu će i završiti svoj životni put 1945. na kojemu će nažalost biti ubijen od OZNE.

ferata@ferata.hr
0997370409