Fra Jozo Župić: Listovi prekriše grobove pokojnika

Tekst i foto: Fra Jozo Župić

Ovdje u stranom svijetu, mislim na Njemačku u kojoj već više godina živim i djelujem, susrećem se s našim ljudima u njihovim radostima i žalostima. Žalosti su povezane i s umiranjem, sa smrću. Jedni se odlučuju pokopati svoje mile i drage u domovini, a ima i onih koji se pokapaju na njemačkim grobljima.

Ovih dana uslijed jakog vjetra mnogi grobovi pokriveni su raznobojnim listovima što ih vjetar nanese i donese. Oni zamjenjuju vaze s cvijećem. Ali, za nekoliko dana grobovi će biti puni cvijeća namijenjenog baš pokojnima.

Posebno će se isticati krizanteme: bijele, žute, crvene i ljubičaste. Sve one imaju svoju simboliku. Bijele simboliziraju mir, nevinost, spokoj. Žute simboliziraju sjećanje i prijateljstvo. Crvene simboliziraju ljubav, a ljubičaste simboliziraju poštovanje, dostojanstvo i duhovnost.
Po grobovima imamo i drugoga cvijeća: ruže, ljiljani, orhideje, hortenzije, zumbuli…U vazama i u većim i manjim vijencima. Kao da smo na izložbi cvijeća.

Tako će biti i u domovini. Počevši od svetkovine Svih svetih. Oživjet će groblja cvijećem i upaljenim svijećama, lampionima.
Na svetkovinu Svih svetih svjesni smo da je zajednica vjernika puno veća. Povezani smo s mnogima koji danas nisu ovdje. Povezani smo s onima koji su bili prije nas i koji su kao vjernički uzori i sveci ohrabrenje za naš vjernički put. Povezani sa mnogima, ovdje na zemlji i u vječnoj Božjoj ljubavi, slavimo Svetu misu i dozivamo Krista koji je u našoj sredini.

Odmah nakon te svetkovine slavimo Dušni dan. Tko je pohodio groblje na svetkovinu Svih svetih u noćnim satima, sa svih grobova dopirala je svjetlost upaljenih lampiona. Oni nas sjećaju na to, da ljudi koji su pokopani u grobovima, jednostavno nisu mrtvi niti zaboravljeni. Oni koji ostaju iza njih, prijateljice i prijatelji, rođaci, misle na svoje mile i drage i oni žive u njihovim sjećanjima. Zbog toga smijemo slaviti da naši pokojnici ne samo da žive kada ih se sjećamo, nego da oni po smrti i uskrsnuću Isusa Krista zauvijek žive.

Također i onda ako nitko više ne misli na njih. U Isusu Kristu svi mi imamo zauvijek vječni život. Ako ipak još netko na nas misli kada smo mrtvi, i ako mi u našemu životu mislimo na naše drage pokojnike, to je tim ljepše i već to daje predosjećaj vječnoga života.

Lijepo je njegovati povezanost s našim pokojnicima, za njih se moliti, na njih misliti i preporučivati ih Bogu. Izreći zahvalnost za sve ono zajednički doživljeno, za dobra vremena, ali i moliti oproštenje za propuste.

Gospodine, daruj pokoj vječni našim pokojnicima. I svjetlost vječna neka im svijetli. Počivali u miru. Amen.

Fra Jozo Župić