Fra Jozo Župić: Mali podvornici

Mali Podvornici

Nezaboravni su dani i godine u kojima sam s djecom Sinja i okolice bio ministrant u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske. Oltari u crkvi i oltar u kapeli sv. Ane kojeg danas više nema, nego je tu prostor za ispovijedanje, nama djeci bili su prigoda za posluživanje svećenicima. Svećenicima smo odgovarali na latinskom jeziku. Prenosili smo misal, ulijevali vino i vodu u kalež, prali ruke svećeniku, zvonili. Ujedno smo sudjelovali u svibanjskim pobožnostima u velikom broju, obučeni u ministrantska odijela (zelena, crvena, bijela, ljubičasta).

Prije nego smo počeli ministrirati kod oltara, polagali smo cijelu misu kod našega učitelja ministranata fra Stjepana Pavića. Svaki od nas dobio je svetu sličicu na kojoj je bio upisan datum i godina položenog ispita, i onda smo mogli biti uz svećenika. Jasno, uz znanje latinskoga jezika pazilo se i na ponašanje. Ministrant je trebao biti primjer dobroga ponašanja za drugu djecu.

U ranim jutarnjim satima dolazili smo u sakristiju gdje nas je dočekivao vrijedni brat fra Joža, rodom iz Slovenije. Njemu smo pomagali u zvonjenju i slavljenju zvona na zvoniku Gospe Sinjske.  Danas ta zvona zvone na struju. Od njega smo često dobivali pečeni kruh što ga je sam pekao.  Upisivali smo se u knjigu i natjecali smo se tko će kroz godinu biti najredovitiji u dolaženju i ministriranju.  Poslije misa išli smo u malu blagovaonicu na kavu. A, oni ministranti koji su nedjeljom služili na župskoj misi, bili bi na ručku u toj istoj blagovaonici. I, tako služeći kod oltara, malo pomalo u nekima od nas probudilo se i zvanje: i ja želim biti svećenik.

Dok se sjećam svoga ministrantskog djelovanja, želio bih spomenuti jednog svećenika, koji je u Sinju 1914. godine pokrenuo euharistijsko društvo. Naime, papa Pio X. 6. veljače 1910. g. proglasio je baziliku “Dvanaest apostola” središtem euharistijskih bratovština i tako se pobožnost prema Isusu u sv. Hostiji počela naglo širiti. Po čitavom svijetu osnivaju se euharistijska društva, šire se euharistijske knjižice i izdaju se euharistijski glasnici. Euharistijski pokret našao je odaziva i u Gospinom Sinju. Pismenom dozovolom biskupa dr. Antuna Gjivoje, svećenik fra Ante Cvitanović osnovao je u Sinju društvo “Malih Podvornika-ica presv. Sakramenta”. Svrha je društva da malene vodi k Isusu u sv. Hostiji.

Tako čitamo u članku “Slavlje Malih Podvornika” što ga je napisalo Uredništvo u  Gospi Sinjskoj, Glasniku Marijine slave, lipanj 1934. str. 145. – 146., da su kroz dvadeset godina “hiljade djece iz prostrane sinjske župe prošle kroz ovo drago društvo i posvjedočile svoju ljubav prema Isusu u sv. Hostiji”.

Dalje se navodi da je iz društva “Malih Podvornika” izišao “lijepi broj svećenika, redovnika i redovnica, a velik je broj i onih koji će domalo, ako Bog da, postati svećenici. Napokon, u društvu su bili mnogi, koji su danas profesori, odvjetnici, činovnici, radnici, zanatlije, oci obitelji, koji su i danas pravi i dobri katolici”. (str. 145.)

I još nešto u tom tekstu čitamo: “I ako je ovo društvo nastalo u vrijeme kad je čitava Evropa bila jedna krvava poljana, ipak nikada nije prestalo sa svojim radom….U prvom redu to je plod blagoslova Božjeg, a zatim požrtvovnosti otaca Upraviteljâ i časnih Sestara Milosrdnica pod čijim je krovom sijelo društva”.

U prigodi dvadesete obljetnice društvo je priredilo 22.  travnja 1934. lijepu proslavu. Izvedena je i drama “Sv. Tarzicije, mučenik Euharistije”. Bio je prisutan i utemeljitelj društva fra Ante Cvitanović. Tada sigurno fra Ante nije ni slutio da će jednoga dana i on biti mučenik. A, postao je. Rodio se u Podaci, 17.III. 1889. godine. Kao svećenik, vršio je razne službe u redovničkoj zajednici, i na na koncu župnik u Potravlju.

Od njega imamo dragocjen zapis o uhićenju fra Metoda Vezilića  koji će također postati mučenik. Čitamo u knjizi Fra Metod Vezilić od fra Stjepana Čove: “Fra Ante Cikojević, župnik župe Potravlje, 4. svibnja 1944. pisao je iz Sinja o. Petru Grabiću o fra Metodovu uhićenju. Fra Ante se tada nalazio u franjevačkom samostanu u Sinju u koji se sklonio od partizana. U Potravlju mu je život postajao sve opasniji i nesigurniji radi višestrukih pljačkaških pohoda na župsku kuću, koju su, na posljetku, 6. travnja 1944., i zapalili s cjelokupnim župnim inventarom. Posebno je šteta što su uništene i župske matice. O fra Metodovu uhićenju fra Ante je ovako izvijestio Provincijala: “Partizani su u nedilju (sic!) odveli o. fra Metoda Vezilića u Rudu, onda na Vrdovo i sada u Sajković (Bosna): Ne znamo za njegovu sudbinu. Žalujemo ga svi”. (str. 83.)

Uskoro će i sam fra Ante biti odveden. Tomislav Đonlić u HRsvijet (6. prosinac 2013.)  pod naslovom “Politički okvir i organizacija partijskih tijela u obračunu s katoličkim klerom u Dalmaciji tijekom 1944. i 1945. 2. dio” napisa: “Na sinjskom su području, nakon zauzimanja 25. listopada 1944. godine, odvedeni iz samostana i likvidirani od partizana na Vještić gori na Kamešnici 6 fratara fra Ante Cvitanović, fra Jozo Olujić, fra Ante Pavlov,  fra Vlado Pavlov i fra Ante Romac, dok je fra Metod Vezilić već ranije bio likvidiran”.

Vjerujemo da fra Ante koji je osnovao društvo “Malih Podvornika-ca”, sada uživo gleda Onoga u čije je ime okupljao mnogu sinjsku djecu, jer “duše su pravednika u ruci Božjoj, i njih se ne dotiče muka nikakva. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreća; i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru…Za malo muke zadobili su dobra velika jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni” (Mudr 3,1-9).

Fra Jozo Župić