Fra Jozo Župić: Mijatova družina u Sinju kod Gospe

Praznike sam proveo u Sinju. To je moj rodni grad. Grad Alke i Gospe Sinjske. U danima Alke i Velike Gospe, Sinj je pun svijeta kao pčelinja košnica. Čovjek bi rekao da je cijeli svijet preselio u Sinj. Narodne nošnje, razni jezici, različite starosne dobi, od djece do starijih osoba. Iz zvučnika se razliježu pjesme i koračnice. Prodavači nude svoje artikle. Među njima su domaći i oni pristigli iz različitih krajeva Hrvatske. Za svačije oko ponešto. Sunca na pretek. Pod suncobranima mnogi se rashlađuju hladnim pićima.

Mene je privukla jedna grupa ljudi obučenih u narodnu nošnju koja me vratila u hajdučka vremena. I, nisam pogriješio. Bila je to družina Mijata Tomića iz Tomislavgrada. Makar izvana djeluju kao pravi hajduci, u njihovoj blizini progovara plemenitost duše kraja iz kojega dolaze.

Od njih sam saznao nešto više o Mijatu Tomiću, čovjeku koji je prema legendama  bio vrlo jak u hrvanju, bacanju kamena i u drugim natjecanjima, da mu nije bilo ravna. Mijat je rođen početkom 17. stoljeća u selu Brišniku kod Duvna, a poginuo je 1656., ili između 1656. i 1659. godine.

Što se ustvari dogodilo?  U Duvno je došao neki Arap, razapeo je svoj šator na livadi i pozvao na megdan bega Kopčića. Mijat je u to vrijeme čuvao begove ovce do svoje dvadesete godine. Beg je te večeri bio tužan što mora na megdan s Arapom. Mijat ga je utješio i ponudio se,  da će on umjesto bega poći na megdan protiv Arapa. Taj Arap na megdanu se služio smrdljivom vatrom, pa je onda ubijao protivnika.

Beg je bio zahvalan Mijatu na spremnosti i zaželio mu uspjeh. Ujutro se Mijat  prekrstio, zazvao Boga u pomoć i pošao prema Arapu. Arap je bacio vatru na Mijata, ali ga je Mijat zgrabio rukama, udario s njim o zemlju i pogubio ga njegovom sabljom.

Beg Kopčić još je više zavolio Mijata i darovao mu livadu zvanu Jabuka.

Budući da je Mijat u svemu prednjačio, Turci su ga odlučili ubiti. U strahu od Turaka, Mijat je otišao u hajduke u planinu Vran. Mnogi su mu se pridružili. U narodnim pjesmama spominju se različite brojke pridruženih hajduka. Neke pjesme spominju 30, a neke 40 pridruženih. 28 pjesama govore o smrti Mijata Tomića.

U 19 pjesama spominje se izdaja njegova trostrukog kuma Ilije Bobovca iz Doljana kod Jablanice ( za koga mnogi kažu da je bio pravoslavac).  Ubio ga je neki Arapin.

Mijatov sestrić Marijan pokušao je odnijeti ranjenog Mijata u Vran, ali je Mijat izdahnuo pod Sovićkim vratima.

Tu se, na njivi Pošćeci, kažu, nalazi grob hajduka Mijata Tomića.

I evo, u Sinju pred Veliku Gospu susretoh Mijatovu družinu koja će se pomoliti i za njegovu dušu, i sve one koji su u raznim vremenima, pod različitim vladarima položili svoje živote za Boga i domovinu. Neka ih Gospodin po zagovoru Majke od Milosti, Čudotvorne  Gospe Sinjske primi u svoj vječni pokoj.