Ususret simpoziju o Josipu Kuletinu u Sinju 17.06.2021.
Kako vrijeme brzo prolazi! Kao da je bilo jučer. Ljeto Gospodnje 2020....
Tri brata, tri života, tri uspomene. Josip Kuletin, Ivan Kuletin, Kažimir Kuletin. Tri brata. Tri Sinjanina. Ista ih majka rodila. Životne ih prilike ili neprilike razdvojile.
O Josipu smo već puno toga pisali. Ne samo tekstove objavljivali na Ferati, nego mu i knjigu tiskali, a onda i njegove note predali javnosti, muzikolozima da malo zastanu uz te note i donesu svoj sud, svoje mišljenje, svoje ocjene. Nadamo se da će biti pozitivne, ohrabrujuće i da će se Josip Kuletin konačno vratiti na glazbenu scenu gdje mu je i mjesto kad već ne možemo pronaći gdje mu je mjesto počivanja, gdje je pokopan, nakon što je ubijen od OZNE. Možda jednoga dana dođemo i do tog otkrića. On je zaslužio grobnicu. Na njoj cvijeće i svijeće, te naše molitve za njegovu plemenitu dušu.
Ako se preko Feratetraže ljudi koji truju mačke i pse, ako se angažira policija da to istraži, koliko je važniji život čovjeka, rodoljuba, glazbenika i mučenika koji je želio sve najbolje svojoj domovini Hrvatskoj, neovisno kojim je vojnim postrojbama pripadao.
Radosni smo da su ovih dana dvojica braće Vlado i Marko Veselica dobili u Zagrebu svoje ulice čija su imena upisana na tablama koja će ljudi čitati i pitati tko su Vlado i Marko, i tako će krenuti priča da su za jedan režim bili neprijatelji, ali za današnju slobodnu Hrvatsku oni su rodoljubi, tako će nadamo se doći trenutak da će u Sinju ili u Karlovcu biti postavljena tabla s imenom Josipa Kuletina, da će i on dobiti svoju ulicu koja će svjedočiti o čovjeku čije se koračnice i dan danas sviraju i da će i druge doći na red. I ne samo da je njegovo ime na tabli i da ima ulicu, nego još više da bude upisano u naše pamćenje, u našu zahvalnost i poštovanje.
I tako, istražujući Josipa Kuletina dođoh i do njegova brata Ivana. U knjizi Stanje duša koja se nalazi u župnom uredu u Sinju piše da je Ivan, sin Ante i Marije Martinac rođen 15. VI. 1900. Također piše da je glazbar i da je odselio iz Sinja. Vjenčao se sa Zec-Tenžera Marom, kćerkom Ivana pok. Petra i Didović Ivke r. 12. VII. 1899. Vjenčanje je bilo 12. II. 1923. u Sinju.
Ivan je stariji od Josipa šest godina. U mome istraživanju o životu Josipa Kuletina kad god bih se spomenulo ime Ivana, uvijek se njegovo ime vezalo za Srbiju. Rodbina je govorila da je on otišao u Srbiju i da je tamo radio u tvornici auta. Tako se govorilo među njegovim sestrama, a onda se to prenosilo i na potomke. Zbog čega je nastao kratki spoj u obitelji Kuletin? Ostat će tajna! Međutim, kad sam uspostavio vezu s potomcima Ivanovim koji žive u Beogradu dobio sam potpuno drukčiju priču o njegovom životu. Iz Beograda mi pišu da Ivan nikada nije živio u Beogradu. On je bio vojni muzičar i selio se sa svojom obitelji po tadašnjoj državi. Tako se njegov sin Antun rodio u Trebinju. Cijela obitelj skrasila se u Zagrebu, gdje su Ivan Kuletin i Mara (Marija) Kuletin rođ. Zec živjeli do kraja života. To je potvrđeno i slikom na groblju Mirogoj. Na grobnici se vidi da je Ivan umro 1970. godine, a Marija 1971. godine.
Ivan i Marija Kuletin imali su djecu sljedećim redom: prva i najstarija kćerka Nada, zatim Sonja, Antun (zvali su ga Toni) i Verica. Nada udana Nadu imala je sina Igora Nadu koji je umro 2015. godine a ona je umrla prije dvije godine. Sonja je imala sina Danka. Postoje indicije da živi u Opatiji. Antun se oženio Čehinjom i Međimurkom Olgom Brezinom i s njom je imao dva sina Ivana i Igora. Ivan ima djecu Irenu i Vanju, a Igor nema djece. Verica je imala dvije kćerke Zlaticu Toplak i Korneliju. Zlatica živi u Zagrebu. Kornelija ima petero djece, a Zlatica ima kćerku udanu Dervoz i ima dvoje djece.
Djeca Ivana Kuletina školovana su u Zagrebu. Sve su sestre živjele u Zagrebu. Antun (Toni) najprisniji je bio sa svojom sestrom Nadom. Antun je kao mladić došao studirati u Beograd. Završio je meteorologiju na Prirodno matematičkom fakultetu, a kasnije je na istom magistrirao. Pisao je članke za Zrakoplovnu enciklopediju i čitav život je bio zaposlen u vojnom zrakoplovstvu kao meteorolog.
Zahvalan sam dr. Ireni Kuletin-Ćulafić za ove podatke i ona mi piše: “Ja zaista nemam razloga da govorim neistinu, otpočetka sam htela da vam pomognem jer je i mene interesovao razvoj moje familije. Nije mi ni na kraj pameti da se preterujem šta je tačno, a šta nije, sve ove duše su blažene i ne bih želila nikog da povredim iako nije među živima, ukoliko tvrdim nešto za šta nema 100% dokaze. Ja želim vama da pomognem jer sam vam zahvalna što ste vi pomogli meni da saznam toliko puno o mojoj istoriji.”
Kako vrijeme brzo prolazi! Kao da je bilo jučer. Ljeto Gospodnje 2020....