Fra Jozo Župić: Nagrada ‘Josip Kuletin’?

Listajući novine, gledajući portale, sjedeći pred televizorom, sigurno ste koji puta zastali pred naslovima ili emisijama u kojima se spominju nagrade. Nagrade su postale naša svakodnevica. Nagrade na sportskom, kulturnom, glazbenom, umjetničkom, filmskom  i ostalim područjima u kojima čovjek sebe proslavlja, ali i zajednicu kojoj pripada.

Neka nagrada!  One su poticaj da se uvijek može bolje, savršenije, djelotvornije na dobrobit, ne samo nagrađenih, nego i čitavoga društva čija sredstva pomažu pojedincima i grupacijama da iznjedre nešto čime će se i oni i država proslaviti.

Ovdje bih se osvrnuo samo na područje glazbe, jer se ograničavam na našega Josipa Kuletina. Tako u Hrvatskoj imamo sljedeće nagrade iz glazbenog područja:

Nagrada ‘Boris Papandopulo’ za autorsko stvaralaštvo na području ozbiljne glazbe.

Nagrada ‘Vatroslav Lisinski’ za doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu, koja se dodjeljuje pojedincima, organizacijama i zajednicama.

Nagrada ‘Josip Andreis’ za glazbenu publicistiku i muzikologiju.

Nagrada ‘Milivoj Körbler’ za autorsko stvaralaštvo na području popularne glazbe.

Nagrada ‘Miroslav Sedak Benčić’ za autorsko stvaralaštvo na području jazza.

Nagrada ‘Franjo Ksaver Kuhač’ za autorsko stvaralaštvo na temeljima tradicijske glazbe.

U  novinama ‘Hrvatski narod’ godina IV. br. 517. Zagreb,  utorak 1. rujna 1942. na str. 2. u rubrici Kulturni pregled,  pod naslovom: Nagrađene koračnice i zborne recitacije, Izdanje nakladne knjižare ‘Velebit’ prigodom natječaja državnog i promidžbenog ureda, iz poduljeg članka izdvajamo:

‘U prvom dijelu sabrane su najbolje ustaške koračnice hrvatskih skladatelja Vilima Markovića, Josipa Kuletina, Josipa Corelja i Tihomila Vidošića… Sva ova djela nagrađena su prigodom natječaja za koračnice, zborne pjesme i zborne recitacije, koji je raspisao Državni izvještajni i promidžbeni ured u veljači ove godine…Vilim Marković s ‘Hrvatskom narodnom koračnicom’, Kuletin s koračnicom ‘Ustaška uzdanica’, Corelj s koračnicom ‘Veselo napred’ i Vidošić s koračnicom ‘Hajdmo braćo’, dali su vrijedna i poletna djela, koja će potpuno ispuniti svoj zadatak u našim brojnim limenim glazbama, djela s motivima našeg pučkog blaga.’

Kažimo za kraj da je Vilim Marković na sreću ostao na životu za razliku od Josipa Kuletina. Bio je hrvatski skladatelj i dirigent (Zagreb, 15. XI. 1902 – Zagreb, 1. VI. 1992). Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studirao je kompoziciju i trombon. Djelovao je kao vojni glazbenik i član orkestra Zagrebačke opere. Skladao je orkestralna (uvertire, skladbe za puhački orkestar i dr.) i vokalna djela (kantate, masovne i borbene pjesme i dr.).

Josipu Kuletinu na kraju će biti nagrada mučenička smrt od OZN-e. Sudskom presudom Kotarskog suda u Karlovcu, od 16. prosinca 1953. po predsjedniku suda Špoljarić Eugenu, ustanovljuje se dan smrti Josipa Kuletina 31. prosinca 1945. godine.

Padaju mi na pamet riječi hrvatskog znanstvenika dr. Mirka Butkovića:

‘U ratu prvo strada istina a onda ljudski životi. U ratu je jako izražena solidarnost ali jako jednostrano.’

Predlažem Gradu Sinju i Glazbenoj školi u Sinju da promisle,  bi li se mogla uvesti nagrada na glazbenom području, i zvala bi se Nagrada ‘Josip Kuletin’. On je to zaslužio kao tvorac mnogih koračnica i opereta, a njegove koračnice Sinjski alkari i Kroz splitske kale i dan danas oduševljavaju ljude ne samo u Sinju i Hrvatskoj, nego i preko njezinih granica.

Uskoro ćemo se diviti i ostalim koračnicama kad tiskamo CD Josipa Kuletina.