Fra Jozo Župić: Nagrađeni jaketica i veštica

Jučer, 31. srpnja sretno sam se vratio u München. Zrakoplov Lufthanse od Splita do Münchena prevalio je tu razdaljinu za jedan sat. Sinj sam napustio i ostavio na suncu, a München je pohodila kiša i dok ovo pišem kuca mi po prozoru.

Po glavi mi se vrte razni doživljaji koje sam doživio kroz mjesec dana u Sinju. Posebice mi se vraća film o predstavljanju knjige “Ante Župić kipar i profesor u sjećanjima i zapisima”.

Dok zahvaljujem gvardijanu i rektoru bazilike fra Marinku Vukmanu, župniku fra Antoniju Mravku i svim fratrima na gostoprimstvu te predstavljačima knjige dr. sc. Miljenku Buljcu, dr.sc. Josipu Belamariću i dr. sc. Tomislavu Župiću, sjećam se zamolbe Tomislavove pred publikom te večeri koja je ispunila prostor samostanskog klaustra, u kojoj moli sve one koji imaju neku fotografiju vezanu za njegovog oca Antu Župića, da je za neko vrijeme ustupe obitelji Župić koja bi sve te fotografije skenirala i učinila jednu izložbu na spomen Anti.

Ovim člankom i ja želim potaknuti čitatelje FERATE da o tome razmisle.

Prije samoga predstavljanja knjige susreo sam se s Božim Vučkom, zvanim Boro, koji mi je ispričao zanimljivu crticu vezanu za Antu Župića.

Božo i njegova sestra Boženka, blizanci, rođeni su 1955. godine. Njihovi roditelji Jozo i Mara donijeli su na svijet devetero djece, dva sina i sedam kćeri.

Događaj s Antom zbio se u Krčeljcima, u šumi na Radošiću, između 1961. i 1964. godine. Bio je četvri ili peti mjesec. Svakako je bilo proliće, kako kaže Bože. Obučen je bio u neku jaketicu a doli bos. Sestra je bila u gumenim čizmicama i imala je vešticu kratkih rukava.

“Brali smo cviće: visibabe, jaglace, ljubičice. Nailazi kroz šumu Ante. Išao je kroz šumu prema svome vinogradu. Nosio je fotografski aparat i kaže nama: “Stanite tu da vas slikam.” U rukama smo držali ubrano cviće. On je poslije donio sliku našoj materi. Tu sliku ne mogu nikako naći. Nakon nekog vremena Ante je došao k našoj materi i rekao joj da je ta slika dobila nagradu u Zagrebu. To je bila jedna od prvih izložbi u Zagrebu.”

Zahvalio sam Boži na ovom iskazu i bilo bi zanimljivo saznati vrijeme održavanja te izložbe u Zagrebu i doći do te nagrađene fotografije na kojoj su brat i sestra s jaketicom i vešticom, te buektom ubranoga cvića u Krčeljcima.