Fra Jozo Župić: Naš lijepi Karlovac i Josip Kuletin

Ciceron, Marko Tulije bio je rimski govornik, filozofski pisac i državnik. Od njega potječe poznata rečenica: “Povijest je svjedok vremena, svjetlo istine, život uspomene, učiteljica života i glasnica davnine.”

Služeći se ovom njegovom izrekom misli mi lete unatrag, u grad Karlovac u kojemu je zadnje godine svoga života živio Sinjanin Josip Kuletin. Od 1942. do 1945. godine Josip Kuletin darivao je svega sebe kulturi toga grada.

Turistička zajednica grada Karlovca na svome portalu napisala je: “Svi gradovi svijeta bez obzira na veličinu, ponosni su i vole se hvaliti sa svojim slavnim precima. Nije ni Karlovac iznimka. Grad koji ne cijeni dostignuća svojih predaka nije zaslužio niti koristiti se njihovom ostavštinom. Karlovčani su ponosni na svoje sugrađane koji su ostavili vidljivi ili nevidljivi trag na povijesnoj lenti, učinili da svijet postane bolji i da Karlovac ima budućnost. Bez obzira radi li se o znanstvenicima i inovatorima, glumcima, slikarima, sportašima i književnicima, arhitektima, povjesničarima i vojskovođama, ili bezimenim individualcima izgubljenim u kolektivnoj memoriji grada, oni su itekako sveprisutni kroz svoja dostignuća. Povijest grada gradila se kamen po kamen, stih po stih. Budućnost također.”

Josip Kuletin spada među bezimene intelektualce, i njegovo ime, iako nije Karlovčanin, upisano je u život uspomene kako reče Ciceron, i svjetlo istine konačno će zasjati i među Karlovčanima kad upoznaju kakvog su intelektualca izgubili, a on im je darovao svoju umjetničku dušu. I pjesničku i glazbenu.

Poslušajmo ga kako pjeva o Karlovcu i kako im piše koračnicu Naš lijepi Karlovac, a da toga Karlovčani nisu ni znali. Mojim istraživanjem došao sam do istine, da je skladatelj te koračnice Josip Kuletin i ujedno tekstopisac. To mi je potvrđeno iz Hrvatskog društva skladatelja, zatim sam dobio potvrdu od operne pjevačice Ivanke Boljkovac, te od Tomislava Hauptfelda iz Karlovca koji mi je pisao: “Poštovani fra Jozo, pjesmu Naš lijepi Karlovac su mi pjevali moji roditelji kad sam bio mali i ta nas je pjesma pratila na obiteljskim i svečanim prilikama. Kasnije sam je po sjećanjju prenio u notni zapis i zamolio moju dragu prijateljicu Ivanku Boljkovac (odrasli smo u istoj ulici šezdesetih godina a onda zajedno u glazbenoj školi) da to otpjeva u jednom mom igrokazu (Vjenčanje A.K. Frankopan i P. Zrinskog), što je ona kao vjerna Karlovčanka rado učinila te uvrstila u svoj repertoire. Ne znam autora teksta, a tvarivo operete Kanarinac je krivac, u kojoj je moja majka pjevala, izgorilo je u kolovozu 1995. kad su srbočetničke granate razorile kuću.”

Naš lijepi Karlovac

1.

Već četri stotin ljeta postoji naš grad stari

i ništa mu ne smeta i ništa ga ne kvari

u njem su dobri ljudi svi vesele su ćudi

svoj rodni vole grad stog pjevajmo mi sad

Naš lijepi Karlovac i krasna Korana

a stari Dubovac pa Švarča Banija

svud bujno zeleno kud okom pogledaš

a srce veselo ta Karlovac je naš

2.

Oko njega jesu sela i četri teku rijeke

on ponosnoga čela u prošle gleda vijeke

al´muče li ga jadi, on ljepši još i mlađi

u srcu gori svom za naš hrvatski dom

Naš lijepi Karlovac i krasna Korana

a stari Dubovac pa Švarča Banija

svud bujno zeleno kud okom pogledaš

a srce veselo ta Karlovac je naš

U kulturnom glazbenom životu sačuvani su plakati na kojima je njegovo ime. Oni su svjedoci vremena u kojem je živio i djelovao Josip Kuletin.

Fra Jozo Župić