miro bulj
hdz banner
sdp

Fra Jozo Župić: Pred brončanim vratima

Autor/ica
Objavljeno: 2 listopada, 2014
crkvena_vrata

Pred brončanim vratima

Nema više starih drvenih vrata na ulazu u crkvu Gospe Sinjske, kroz koja sam kao dječak ulazio u crkvu. U toj sam crkvi šest godina bio ministrant. Ministrante je poučavao i pripremao za služenje kod oltara fra Stjepan Pavić, rodom iz Pavića kod Sinja. Misa se govorila na latinskom jeziku, pa smo i mi ministranti odgovarali na latinskom jeziku.

 Svako jutro u 6 i 6,30 sati bila je pjevana misa s tri svećenika pred oltarom sv. Ante. Na orguljama je svirao fra Bernardo Borić. Te smo mise zvali mrtvačkim misama. Slavile su se za pokojne. Nasred crkve bio je katafalk, postolje prekriveno crnom tkaninom uz koje su bile upaljene četiri svijeće. Poslije mise svećenik bi izmolio odrješenje za duše pokojnika ili pokojnice.

Mise su se također slavile na svim oltarima: Gospinom, Velikom oltaru pred kojim je bila mramorna pregrada i na kojem su se isticali kipovi Srca Isusova i Srca Marijina, a danas se ti kipovi nalaze u nišama crkve,  zatim sv. Josipa, sv. Frane, sv. Ante, sv. Nikole. Pokraj svakog oltara bila bi skupina vjernika, svećenik je bio okrenut leđima, a događalo se, da se u isto vrijeme, na više oltara slavi misa. Naslušao sam se šaputanja tihih molitava vjernika, njihovih uzdaha, na mnogim licima vidio i suze i gledao kako mnogi lizu oko Gospina oltara. Svi bi se oni mogli naći u stihovima pjesnika F. S. Milanova  iz njegove  pjesme “Gospi Sinjskoj” iz 1942. godine:

“Mi smo tvoja djeca, slaba i nejaka,
Ne možemo ništa bez nebeske Moći…
U pomoć nam dođi Ti, Djevice jaka,
I povrati sunce iza ove noći:

Pa ćemo u slavlju Tvoju sliku svetu
Ponijeti Gradom, što ga zoveš Svojim,
Usrećeni, mirni, Vjere u poletu
Sretni ćemo pjevat pred oltarom Tvojim!

Danas je u prezbiteriju umjesto Velikog oltara, kameni oltar, rad akademskog kipara Kuzme Kovačića, kao i vitraji akademskog kipara Antona Vrlića. Iz kora, iznad Velikog oltara odzvanjala je molitva fratara. Uvijek sam kao dječak maštao, da bih volio biti u tom koru i izbližega promatrati te svećenike kako mole. Ta molitva i ti glasovi privlačili su moju dušu, iako nisam ništa razumio, jer su svećenici molili na latinskom jeziku. Bilo bi lijepo da i danas odzvanja svećenička molitva iz kora, ali su se svećenici povukli u samostansku kapelu, pa ih narod više ne čuje.

Hodam po crkvi. Obogaćena je vitrajima Uznesenja Blažene Djevice Marije, likovima fra Pavla Vučkovića i sv. Nikole Tavelića iznad ulaznih vrata,  na bočnim zidovima lađe su evanđelisti, bl. Alojzije Stepinac i sluga Božji Ante Antić. Sve su to radovi akademskog slikara Ivana Grgata. Iza glavnog oltara nalaze se Mozaik i vitraj s prikazom krunjenja Blažene Djevice Marije s Kristom na križu, rad  akademskog slikara Josipa Botterija Dinija. U unutarnjem crkvenom dvorištu, tik uz upaljene svijećice  koje vjernici pale, nalazi se brončani reljef autora Kuzme Kovačića s likom Gospe Sinjske okrunjene s dvanaest zvijezda, a jednak je detalju na vratima franjevačke crkve na Šćitu u Rami.

Opet se vraćam kroz crkvu. Kroz glavu mi prolaze svećenici kojima sam kad dječak služio kod oltara: fra Mijo, fra Stanko, fra Bernardo,  fra Šimun, fra Leon, fra Vice, fra Ivon, fra Silvestar,  fra Frano, fra Stjepan, fra Karlo, fra Mario, fra Josip, fra Nikola, fra Gabro, i mnogi drugi iz samostana i sa župa koji su slavili mise na latinskom, a mi im ministranti odgovarali istim jezikom. Neka im je vječni pokoj!

I,  evo me pred novim vratima. Brončanim iz 1987. godine. Napravljena su po narudžbi i nadahnuću tadašnjeg gvardijana fra Luke Livaje. Kipar Stipe Sikirica udahnuo im je dušu kroz umjetničko stvaranje. Na desnoj je vratnici dolazak iz Rame 1687. Tu su mnoga lica svećenika i harambaša. Na lijevoj je vratnici sinjska pobjeda nad Turcima 1715. godine. Gospa Sinjska, Majka Milosti nadvijena nad Tvrđavom. Na vratima su i četiri manja reljefa: Navještenje, Rođenje, Raspeće, Uskrsnuće.

I tako, prođoh u mislima stara drvena vrata, a uđoh i izađoh na nova brončana vrata. I jedna i druga u meni probudiše uspomene na crkvu moga djetinjstva.

Fra Jozo Župić

Print Friendly, PDF & Email

Na vrh