Marino Trans

Fra Jozo Župić: Sjećanje na Mladena Delića

Autor/ica
Objavljeno: 15 siječnja, 2020

Fra Jozo Župić poslao nam je tekst koji je napisao u znak sjećanja na istaknutog Sinjanina – hrvatskog sportskog novinara, publicista te radijskog i televizijskog komentatora Mladena Delića, koji je rođen na današnji dan 1919. godine.

‘Mladen Delić (Sinj, 15. siječnja 1919. – Zagreb, 22. veljače 2005.)

Na današnji dan 15. siječnja rodio se u Sinju Mladen Delić. Njegova poznata rečenica “Ljudi, je li to moguće!?” krasi i naslovnicu prve knjige/monografije o 100 godina postojanja sinjskog nogometnog kluba Junaka koju je napisao Mario Garber pod nazivom “Stotka Junaka 1916.-2016.” U uvodu te knjige napisa gradonačelnica Sinja Kristina Križanac: “Junače naš, sretan ti rođendan! I ponesi svoje časno ime, poruku viteštva i ponosa grada Sinja u iduće stoljeće!”

U toj knjizi Mario Garber na više mjesta spominje Mladena Delića. Sažimljemo samo neke njegove misli o Mladenu Deliću: “Mladen Delić je igrao nogomet, jedno vrijeme je bio golman Junaka, ali se više bavio tjelovježbom u sinjskom Sokolu, pa košarkom u zagrebačkoj Slaviji, atletikom u HAŠK-u , a bio je i košarkaški te atletski sudac. Profesijom se ipak istaknuo kao radioreporter i poslije tv-komentator. Prvi je u povijesti Hrvatske radiotelevizije izvijestio s jedne utakmice (Jugoslavija-Italija 1957.). Pamti ga se i po već spomenutoj sentenci, izrečenoj u transu (Ljudi, je li to moguće!?), a bio je i prvi tv-komentator Sinjske alke 1965. Legendarni tv-komentator po svom obraćanju cijelom čovječanstvu onim planetarnim, gotovo sudbinskim pitanjem “je li to moguće”, upućenom ljudima općenito par dana uoči Badnjaka u prosincu 1983. u Splitu u zadnjim sekundama kvalifikacijske utakmice za Europsko prvenstvo u Francuskoj 1984. između reprezentacija Jugoslavije i Bugarske – ubrzo je postao dio kolektivne memorije i svakodnevnoga govora. Koliko je ta njegova emotivna rečenica, lansirana u vječnost, postala fraza kao i još jedna njegova poštapalica “no, međutim”, najbolje govori o neizostavnosti njegova personelitija u ovoj priči, jer Mladen Delić se ni slučajno ovdje ne spominje da bi postao spomenik ili genije, nego ga se spominje možda i zbog važnijih junačkih odlika kao interpretatora jezika masa. I zato je svojim opusom, komunicirajući s nacijom u dnevnom boravku kod svih općebitnih događaja, a to su za spomenutu naciju naravno nogometna zbivanja, kroz koja se prelama baš sve ostalo – dakle, i zato je ostavio toliki trag, dubok i svakodnevan, bez pretenzija, i bez prijetvornog elitizma.

Nije mu ovo spomenik nego prostor koji je u knjizi zaslužio kao ikona jednog vremena, da se svega toga prisjetimo s upotpunjenim vremenskim okvirom, tako da junački možemo sebi predočiti i korijene sinjskoga Junaka. Zamislimo onda Mladena Delića samo kao najpopularnijeg (a ne najboljeg) predvodnika goleme povorke konjanika sinjske kulture i tradicije, književnika, pjesnika, prevoditelja, sportaša itd.. Pa ljudi, je li to moguće da ih tako idealno svih Mladen Delić objedinjuje? I građom, i konstitucijom, pravi pravcati Sinjanin, komad čovika od glave do pete, a znao je biti sugestivan ostavljajući u transu naciju u (svako) dnevnom boravku pred njegovim veličanstvom malim ekranom.”

Wikipedija spominje ova njegova djela: Jugoslavenska atletika, Godišnjak Saveza sportova Jugoslavije, Najbolji u Evropi, Almanah jugoslovenskog sporta 1943-1963.

Nagrade su mu: nagrada Otokar Keršovani HND-a za životno djelo, nagrada Milan Milanović Saveza za fizičku kulturu Hrvatske za životno djelo, nagrada za životno djelo Udruženja sportskih novinara Jugoslavije, nagrada za životno djelo Hrvatskog zbora sportskih novinara.’

Facebook
Na vrh