Fra Jozo Župić: Sv. Josip u životu Crkve

Danas, 19. ožujka Crkva slavi Svetog Josipa, zaručnika Bl. Dj. Marije.

Sveto pismo i Crkva prvih kršćana ne govore puno o sv. Josipu. Kao da nije ni postojao. Ali, s vremenom se osjetila potreba, da Crkva obnovi uspomenu na sv. Josipa.

Papa Pio IX. proglasio je sv. Josipa 1870. zaštitnikom cijele Crkve. Brojne crkve sagrađene su njemu u čast. Godine 1950. sv. Josip je dobio još jedan spomendan u crkvenoj godini. To je blagdan sv. Josipa radnika 1. svibnja koji je proglasio papa Pio XII.

Josip je bio vrlo skroman i ponizan čovjek. On se potpuno uklopio u Božji plan. Stavio se u službu Mariji i Isusu. Svojim radničkim rukama doprinosio je da Isus u ljudskoj obitelji raste i da bi mogao biti velik.

Priča se o papi Ivani XXIII., da je često znao reći: “Đovani, ne pravi se važan!” Papa je u građanstvu nosio ime Josip i njegov zaštitnik sv. Josip bio je za njegova života njemu uzor. Papi je bilo važno ostati skroman. Želio je živjeti ponizno poput sv. Josipa.

Od sv. Josipa možemo učiti da jedan uspješan život u nasljedovanju Isusa treba mjeru poniznosti. Sam Krist je u dvorani Posljednje večere kleknuo i oprao noge svojim učenicima. Apostol Pavao kaže: “Ako se trebam hvaliti, tada ću se hvaliti križem Kristovim.” Krist je za nas umro i uskrsnuo i njega trebamo učiniti velikim i njegove riječi dalje kazivati.

Ljudi koji djeluju u pozadini, to su stvarno važni ljudi za naše društvo. Što bi bio naš svijet bez mnogih, koji su jednostavno vršili svoj dnevni posao i pritom se brinuli da mi imamo nešto za pojesti ili su točno odvozili smeće. Svi su ti ljudi važni. Tu možemo spomenuti i one koji se brinu za čistoću naših crkava, koji preuzimaju obveze kićenja crkve, ili preuzimaju ulogu muzičkog oblikovanja u crkvi, ili vrše službu sakristana ili sakristanki, itd. Tu treba spomenuti i mnoge dobrovoljce u crkvi. Svetkovina sv. Josipa je i njihova svetkovina. Svetkovina onih koji djeluju u pozadini i nisu tako vidljivi za druge, ali usprkos tome oni su uvijek tu kad ih trebamo.

Sv. Josip sigurno je u životu svete Obitelji igrao glavnu ulogu, jer je preuzeo odgovornost za Mariju i Isusa. U mnogim crkvama nalazimo njegov kip. U bazilici Čudotvorne Gospe
Sinjske imamo njegov oltar i veliku sliku sv. Josipa koji u rukama drži maloga Isusa. Postoje pjesme i molitve u čast sv. Josipu. On nas poziva da s njim gledamo u Krista, da s njim častimo Krista koji je za nas i za naše spasenje došao u ovaj svijet.
Od sv. Josipa možemo učiti, da i u teškoćama svakodnevice upoznamo dublji smisao. On svojim životom pokazuje, da nam je Bog blizu i kad ga ne osjećamo i kad njegove putove ne razumijemo.

I za kraj, vratimo se na trenutak u našu hrvatsku povijest glede sv. Josipa. Na poticaj zagrebačkog biskupa Martina Borkovića Sabor je na zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. jednoglasnom odlukom proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskoga kraljevstva.
U protokolu Sabora iz tog vremena na latinskom jeziku je zapisano: “Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni branitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran”.
Kao trajan spomen na tu odluku, 14. srpnja 2008., na ulazu u Hrvatski sabor postavljen je reljef sv. Josipa, rad kipara Šime Vulasa.
Sveti Josip, među ostalim, zaštitnik je Crkve, obitelji, očeva, bolesnika, umirućih, radnika, stolara i tesara.

Sretan imendan svima koji nose ime današnjega svetog Josipa, bilo muški bilo ženske!

Fra Jozo Župić