Fra Jozo Župić: Tvrdo predziđe

Tvrdo predziđe

Sinj će uskoro, 2015. godine proslaviti 300-tu obljetnicu oslobođenja od Turaka. Veličanstvena pobjeda nad mnogo jačim neprijateljem pripisuje se, ne samo hrabrim junacima nego još više Onoj koju prozvaše Gospa Sinjska kako to i pjesnik pjeva:

“Šačica hrabrih napade na Sinj
viteškim srcem junački odbi,
a kad im nesta oružja, hrane,
čudesnu pomoć sa neba dobi! (Don Ane Mateljan)

Ponosni na pobjedu i zahvalni Gospi, časnici i vojnici okruniše 22. rujna 1716. Gospinu sliku.

U teškim iskušenjima za vjeru franjevci su uvijek računali na pomoć nebeske Zaštitnice. Tako je godine 1909. osnovana “Kongregacija Gospe Sinjske”. Ona svoje korjene vuče iz Marijine kongregacije. Kongregaciji u Sinju pravila je odobrio Biskupski ordinarijat u Splitu. Cilj je bio “promicanje bogoljupstva prema Majci Božjoj, katoličkog ćuodređa, suprotstavlljanje svom snagom bezvjerskim strujama. Ta je udruga bila podijeljena na 14 zborova: omladinski, građanski i 12 seoskih prema ograncima sinjske župe.

Listajući po Hrvatskoj enciklopediji naišao sam  na pojam Marijina kongregacija. Tu piše da je to “katolička crkvena udruga što ju je 1563. u Rimskom kolegiju u Rimu osnovao isusovac Jean Leunis, a kanonski uspostavio papa Grgur XIII. (1584). Svrha joj je bila usavršavanje (klerika, laika) u kršćanskome životu, širenje i obnova vjere, osobito kroz pobožnost Blaženoj Djevici Mariji, a skupine su bile podijeljene po dobi, društvenome staležu i zanimanju.
U XX. st. nastaju posvuda u Hrvatskoj i BiH za sve dobi, zvanja i staleže. U Katoličkome pokretu jezgre su vjerske obnove, iz njih nastaju druge katoličke osobito đačke udruge. Razvijaju bogatu djelatnost u različitim sekcijama (športska, literarna, dobrotvorna, euharistijska itd.) i promiču vjerski, društveni i kulurni život”.

O značenju u to vrijeme Kongregacije Gospe Sinjske možemo pročitati iz pisma poznatoga franjevca fra Dane Klarića koji se rodio 14. svibnja 1852. u Dubravicama, a umro je 4. veljače 1919. na Visovcu, na kojemu je vršio službu učitelja novaka punih 35 godina.  Njemu je jedan od njegovih gojenaca u prigodi 25. godišnjice njegova učiteljevanja napisao:

“Diko roda, a ponosu Reda,
Ljubitelju Boga i Domaje,
Branioče u dušama neba,
Primi danas moje osjećaje.”

Prigodom 70.-te obljetnice fra Danine smrti podignuta mu je bista u Dubravicama pred Gospinim svetištem. U Upravi kongregacije Gospe Sinjske bili su i nekadašnji njegovi učenici iz Novicijata. Oni su ga izabrali za počasnoga člana kongregacije. On im u zahvalnom pismu piše:

“Slavno Upraviteljstvo Marijine kongregacije “Gospe Sinjske”

Sveta misao, što je miljenike Gospe Sinjske osvojila, da ustroje Marijinu kongregaciju tvrdo predziđe proti današnjoj modernoj najezdi, pokvari i bezvjerju, naime proti nećudoređu i vjerskom indiferentizmu, svakog će pravog i nepatvorenog kršćanina u duši obradovati i svaki će ju u radosti objeručke prigrliti i žarko pozdraviti, te ju usvojiti na moralnu i materijalnu potporu, što je conditio sine qua non.

O čestitu uspjehu u ovom svetom pothvatu ne smije se niti iz daleka podvojiti, jer je djelo pod mogućom zaštitom nebeske Kraljice “Gospe Sinjske” – Tko je godine 1687. predvodio iz Rame ono 36 redovnika, među kojim O. Pavao Vučković, O. Matić, O. Vučemilović, O. Buljan, O. Šimun Filipović, O. Burić, O. Lovre Marković…nego Gospa Sinjska? Tko oslobodi god. 1715. licem na Veliku Gospu Cetinsku krajinu, a navlas Sinj od Turaka, nego Gospa Sinjska, koja je po priznanju istih Turaka na vidljiv način sva u sjaju oblićala po mirima grada, sipljuć proti njima iz svojih ruku munje i strijele?

Tko god. 1864. očuva Sinjsku Varoš i župu od na sve strane harajuće kuge bez ijednog od njih pokositi, doli Majka Božja – Gospa Sinjska, štono za spomen vječiti iz harnosti i ljubavi bogoljubni Sinjani podigoše velelijepi i prekrasni oltar, komu na daleko nije para?

Pa kako je god. 1820., kadno se je neobično Gospino lice rumenilo, navijestilo obraćenje mnogobrojnih otvrdnutih grješnika, kako to prisegom ispovijeda blagopokojni O. Glumčević, tako će se zarumeniti lice naše drage Gospe Sinjske pred stalnim sviđenjem i obraćenjem zaslijepljenih i zalutalih potomaka starih bogoljubnih sinova Gospe Sinjske, koji no su pod njezinim barjakom bojeve Gospodnje vodili proti vragu, puti, svijetu i proti svim neprijateljima duše i tijela, slaveć pobjedu. Pa dao Bog da i vaš pothvat pod zaštitom Gospe Sinjske bude slavit željene pobjede.

Zahvaljujuć se slavnoj Upravi, što me je u svom vijeću od 27/6 t.g. naimenovala počasnim članom iz duše i srca blagodarim i blagoslivljem.

Sa odličnim štovanjem
Visovac na Kalistovo 1909.

Fra Dane Klarić”

Fra Jozo Župić