Fra Jozo Župić: ‘Velika Gospa i poruka s Aljaske’

Na svetkovinu Marijina uznesenja na nebo, ili na svetkovinu Velike Gospe oči svijeta bile su uprte ne samo prema Nebu u kojemu je proslavljena naša Majka Marija koja je dušom i
tijelom uznesena u nebesa, nego su oči i srca svijeta bila usmjerena i prema Aljaski gdje su se susrela dva državnika koji predstavljaju dvije velike sile, kako bi donijeli odluke o prestanku
rata u Ukrajini, i kako bi konačno zavladao mir na obostrano dobro dviju država i čitavoga svijeta.

Možda u tom njihovom susretu nije ni bila pomisao na Onu koja je proslavljena u nebu i koja je na svijet donijela Spasitelja svijeta, jer on je Mir naš. Nakon njihova susreta možemo čitati razne komentare i ponovno oživljenu sumnju, da će se bilo što novoga dogoditi, i da će se nažalost rat nastaviti, i da će ljudi i dalje strepiti za svoje živote po svojim domovima, a da ne govorimo što će se događati na ratištima.

Krv će i dalje teći, ranjeni će završavati po bolnicama, plač će se razlijegati u obiteljima, križevi će s cvijećem označavati pokopane i uz njih slike ubijenih s kratkom molitvom za njihove duše.
Sve to ponukalo me je, da donesem kratko razmišljanje, a na to me potiče i Evanđelje današnje 20. nedjelje kroz godinu C u kojoj čitamo odlomak iz svetoga Luke (Lk, 12, 49-53).

Kršćanstvo je religija ljubavi i mira. Svatko tko sumnja ili tvrdi drukčije trebao bi se ugledati u Isusov primjer: On je dao svoj život za nas u ljubavi na križu i dok je umirao, oprostio je svojim neprijateljima. Nije pozivao na nasilje, već na oprost. On daje pravi mir koji dolazi od Boga i obećava vječni život svima koji vjeruju u njegovu riječ i prime je u svoja srca, tako da
ta riječ donosi plod u životu.

U svjetlu ovog zapažanja, možemo se pitati kako se uklapaju Isusove riječi u Evanđelju po Luki (Lk, 12,49-53) ove nedjelje. On prvo govori o želji da donese oganj na zemlju. Ovu izjavu možemo razumjeti ukazujući na vatru ljubavi koju Duh Sveti pali u srcima ljudi. Takva vatra nije destruktivna niti zbunjujuća, već osvjetljava, pročišćava i grije, donoseći toliko dobra.

Za razliku od mlakog stava, gdje se ne može biti oduševljen onim što je dobro, već umjesto toga pokazuje nedostatak interesa za sve, Isusova vatra je izazovna i potiče nas da donesemo odluku.
Isusove su riječi dirnule, pokretale i nadahnjivale ljude uvijek iznova, čak i danas.

To je bio slučaj s dvojicom razočaranih učenika koji su se vraćali kući potišteni nakon njegove smrti. Neprepoznat, Isus je hodao s njima i otkrivao im značenje događaja vezanih uz njegovu smrt
na križu. Osvrćući se unatrag, što su ga prepoznali, rekli su jedan drugome: ‘Nije li srcegorjelo u nama dok nam je govorio i otkrivao značenje Svetog pisma?" Je li to Isusova čežnja,
naše goruće srce?’

Odgovor nam daju Isusove zagonetne riječi u današnjem Evanđelju: ‘Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!’ Isus govori, misleći na vlastitu sudbinu, o krštenju koje ga čeka. Ovdje možemo razmišljati o njegovoj nadolazećoj patnji i smrti, koju je u potpunosti prihvatio kako bi nas otkupio.

Svakako, kao ljudsko biće, i to ga je uznemirilo i ispunilo strahom. Ali Isus je rekao DA volji svog nebeskog Oca jer je vjerovao da će on sve usmjeriti na dobro. U Isusovom uskrsnuću to
se zapravo ispunilo: život konačno pobjeđuje smrt; ljubav je jača od mržnje; gdje se osoba iz srca pokaje za zlo, božanski oprost briše grijeh i omogućuje novi početak.

Ali onda dolaze Isusove riječi u kojima kao da propituje upravo to, da je došao donijeti mir. Umjesto toga, govori o podjeli, koja će se dogoditi u Isusovo ime čak i među najbližim članovima obitelji. Ali ovdje je važno razlikovati: nije bilo koji mir pravi mir koji zaslužuje to ime. Pravi mir temelji se na pravdi i ima vezu s ljubavlju. Gdje god se istina potiskuje i ljudska prava krše i zanemaruju, mir se ne može pojaviti.

Pomislimo na nepravedne ratove ili progon ljudi zbog njihovih vjerskih uvjerenja. Ovdje bi lažni mir izravnao sve razlike i sankcionirao nepravdu. Ali budući da Isus proglašava i daje mir koji dolazi od Boga, to je mir koji zaslužuje ovo ime.

Počinje u srcu, naime tamo gdje se ljudi mogu odlučiti za dobro ili zlo. Mir se može postići pomirenjem, na temelju istine i dobra. Stoga je važno biti pomiren sa samim sobom i ne
živjeti u unutarnjem sukobu. Pravo pomirenje događa se s Bogom, koji je uvijek spreman na to. To pomirenje preobražava ljude iznutra, a zatim omogućuje mirne i pomirene odnose s njihovim bližnjima.

Isus nam želi dati taj mir, ali odbacuje jeftin, sveobuhvatan mir koji samo uzrokuje nove napetosti i sukobe. Molimo se posebno ovih dana za mir i pomirenje među narodima, kako bi pošast rata uskoro prestala.

Na temelju međusobnog poštovanja ljudskog dostojanstva mogu se graditi održivi odnosi: među pojedincima, unutar obitelji i zajednica, te unutar ljudske obitelji, među narodima.

Fra Jozo Župić