mel

Govori alkarskih vojvoda: NIKOLA TOMAŠEVIĆ – 1990.

Autor/ica
Objavljeno: 1 srpnja, 2014
nikola_tomasevic

Hrvati su u prošlom stoljeću imali pravu inflaciju povijesnih godina, a jedna od onih koje su to nepobitno bile je 1990.

Nakon gotovo pola stojeća vladanja europskim istokom i jugoistokom, prema povijesnoj ropotarnici uputile su se brojne komunističke diktature. Vjetar demokratskih promjena zapuhnuo je i tadašnju socijalističku Hrvatsku u kojoj su 22. travnja održani višestranački izbori. Samo dva dana prije toga za novog alkarskog vojvodu izabran je trideset osmogodišnji diplomirani pravnik Nikola, potomak ugledne alkarske loze Tomaševića.

Te povijesne 1990. svoju prvu izbornu pobjedu ostvarila je Hrvatska demokratska zajednica na čelu dr. Franjom Tuđmanom. Bili su to prvi koraci prema uspostavi stvarne nacionalne neovisnosti. Hrvatska se počela mijenjati. Promjene su, naravno, zahvatile i Alku.

Dok je nova državna vlast neuspješno pokušavala pridobiti povjerenje najmoćnijeg alkarskog vojvode u povijesti, alajčauš i arambaša izvijestili su novog vojvodu kako te godine neće sudjelovati u sinjskom viteškom mimohodu. Slijedilo ih je još nekoliko alkara i momaka.

Tih se dana nagađalo hoće li Alka uopće biti održana, posebno u kontekstu povijesno političke neizvjesnosti koja se nadvila nad cijelu državu, a koja je tada bila tek dio jugoslavenske socijalističke federacija.

No unatoč brojnim nagađanjima i nešto rjeđim priželjkivanjima, tog 5. kolovoza 1990., alkarska povorka prodefilirala je gradskim ulicama i spustila se do trkališta u hladovinu starih maruna.

Puno je toga u toj Alki bilo novoga. Novi vojvoda, novi alajčauš, novi arambaša. Na vojvodinom prijemu, u tadašnjem Domu JNA, zavijorio se barjak s povijesnim hrvatskim grbom. U svečanoj loži sjedio je demokratski izabrani hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, a znakovito je da mu se tada pridružio i dr. Tihomil Rađa, koji se nakon punih 35 godina političkog progona, upravo tog dana, vratio u rodni Sinj…

Nacionalna ikonografija, te godine ipak nije zaživjela u potpunosti. U alkarsku povorku, ni nakon 45 godina nepoćudnosti, još nije bio vraćen gospin barjak, simbol neodvojivosti Sinjske alke i Gospe Sinjske…

Ukupni ambijent zapravo je bio mješavina nacionalnog ushita i neizvjesnosti temeljene na ne tako davnom iskustvu Hrvatskoga proljeća.

Takav ambijent možda ponajbolje oslikava činjenica da su tadašnji policajci po prvi put na svoje kape stavili hrvatski grb. Ali ne svi. Na i u nekim glavama ostala je petokraka.

Najteže breme tog je povijesnog poslijepodneva nesumnjivo bilo na leđima novog vojvode Nikole Tomaševića. Alka se već godinama nije ocjenjivala samo po vještinama i uspjesima alkara, nego i po govoru alkarskog vojvode. Visokom, koščatom, brkatom Dinarcu, potomku alkarskih serdara iz 1715. svakako nije bilo lako. Ali alkarski vojvoda Nikola Tomašević skupio je svu svoju snagu i pamet, i zagrmio…

Alkarski vojvoda Nikola Tomašević – govor na 275. Alki – 1990. godine

ferata@ferata.hr
0997370409