Gradska glazba Sinj: Umro je naš barba Mazo

Gradska glazba Sinj na svojoj facebook stranici objavila je da je umro Josip Župić – Mazo.

‘Umro je naš barba Mazo.

Josip Župić – Mazo rodio se 1937. godine, a 1981. godine preuzeo je  dirigentsku palicu Gradske glazbe Sinj koju će zadržati rekordne dvadeset i dvije godine. Osnovno glazbeno obrazovanje Josip Župić stječe i prije osnovne škole svakodnevnim slušanjem u neposrednom susjedstvu.

Povečerje i ustajanje oglasi trubač iz vojarne u Kuli. Duga popodneva skraćuju mu Iveljin ili Jerkin klarinet, pridružuju se rođaci, javi se Dražen s flautom.

Gotovo nema Župića koji ne svira, komponira, ili barem pjeva, slika, kreše ili nešto piše…

Mazo formalno obrazovanje stječe na glazbenim tečajevima, koji se održavaju i prije osnutka glazbene škole u Sinju. Međutim, kako je sam govorio, najviše je naučio od strica Ivelje, te se već s petnaest godina priključuje Gradskoj glazbi Sinj. Najprije svira klarinet, zatim se oglasio trubom, sprijateljio s klavijaturom, ali stari sinjski plesnjaci i danas se rado sjete njegova saksofona.

Dakle prije dirigentskog pulta Mazo je vrlo zaposlen na plesnim vjenčićima, na ljetnoj bašti hotela Livno, svečanim godišnjim plesovima, ali početkom sedamdesetih godina i glazbenoj školi.

Nakon preuzimanja dirigentske palice energiju usmjerava na održavanje već ustaljenog programa javnih nastupa prigodom državnih i alkarskih svečanosti. Pored toga intenziviraju se gostovanja pretežno istočnim susjedima: Livnu, Prnjavoru, Požarevcu, Kostolcu…

Osvježenja su pripomoć sinjskih fanfare Splitskom i Dubrovačkom ljetu.

A onda trube zamijeniše topovi. Hrvatska se brani, posrće i krvari, a da ne padne u beznađe glazbari poručuju: “Još Hrvatska nij, propala”, “Prosto zrakom ptica leti”, “U boj, u boj”, “Ustani bane!”. U suglasju s tim sinjski glazbari 1991. dočekuju banov povratak na njegov (Jelačićev) trg.

Druge se koračnice sad sviraju, a umjesto istočnih, promoviraju se zapadna gostovanja: Munchen, San Selpocro, Monte Marciano, ali najveći uspjesi na prijelomu tisućljeća su ostvareni na Državnim smotrama puhačkih orkestara u Čakovcu, Senju i Pločama koja smo osvajali sa našim barba Mazom.

Barba Mazo, sada si maestro na nebeskim visinama, a imaš i odličan orkestar: Lujo, Mića, Kelava, Mate, Jure, Šani,…’