Hodočašće vjernika iz Otoka i Udovičića

Izvor: www.gospa-sinjska.hr

Kroz devetnicu Gospi Sinjskoj hodočaste i mnoge župe Cetinskog dekanata i šire. Redovito prvi hodočaste vjernici iz sela Otok i Udovičići. Poznato je da su uvijek brojni. Ipak, ove godine, bili su brojniji nego inače. Samostansko dvorište bilo je premaleno da bi se formirala procesija. Uz župnika fra Mira Ančića i župnog vikara fra Danijela Stipanovića u koncelebraciji je bilo i šesnaest svećenika rodom iz ove župe.

Prisutna su bila i trojica bogoslova i brojne časne sestre. Svetu misu je predslavio i propovijedao fra Bože Vuleta. Na početku sv. mise hodočasnike je pozdravio gvardijan i upravitelj svetišta fra Petar Klapež. Na kraju misnog slavlja svima se zahvalio i predmolio posvetnu molitvu Gospi župnik fra Miro.

Fra Bože je u svojoj propovijedi iz povijesnoga pamćenja 1715. godine posebno istaknuo radosno slavlje Velike Gospe 1715. godine, na dan kada je čudesno oslobođen Sinj. Tadašnju procesiju je nazvao „mimohodom“ u kojem je demonstrirana „pobjeda ponizne službenice Božje“, pobjeda kojom ljudska slabost postaje snagom, a snaga slabošću. Od tada sve do danas u to su pamćenje utkana sva naša osobna, obiteljska i narodna pamćenja. Sve patnje, sva stradanja, sve boli – sve žalosti posušuje radost uskrsnuća.

Sedma Gospina radost je radost njezina krunjenja za Kraljicu neba i zemlje. Mi Gospi možemo učiniti „sedam novih radosti“, zapravo 70 puta 7 radosti živeći u skladu s riječima njezina Sina. To činimo: 1) kad vjerujemo da je Bogu je sve moguće! 2) kad je radost i nada, žalost i tjeskoba drugih i naša radost i nada, žalost i tjeskoba ( Mt 25,40); 3) kad se radujemo svakom novom životu i zazivamo Božji blagoslov na sve i svakoga; 4) kad opraštamo onima koji su nas prognali i svako zlo protiv nas slagali; 5) kad se usred siromaštva možemo radovati bogatstvu Bogom; 6) kad činimo drugom sve ono što bismo željeli da drugi učini nama i ne zaboravimo da ima posljednjih koji će biti prvi: „Još danas ćeš sa mnom biti u raju“; 7) kad vjerujemo Božjim obećanjima i onda kad nas sve druge nade napuste. Domišljata ljubav nanizat će bezbrojni niz onoga čim možemo obradovati BDM, uresiti njezinu krunu.

Susret s Uskrslim POSUŠIO je žalost muke, gubitaka, nepravdi, izdaja, zataja, straha, beznađa. Ne umanjujemo muke, ne umanjujemo zlo, ne niječemo ga, ali poput učenika u Emaus koji susreću uskrsloga Isusa kao „stranca“ a kad ga prepoznaju ne boje se „noći“, vraćaju se natrag u Jeruzalem. Gospa nam pomaže posušiti suze „srušenoga doma“, osiromašenog domu, podijeljenog doma i domovine. Isusa i Mariju molimo: Ostani sa nama jer večer je. S Isusom i Marijom možemo se vratiti iz svoga „Emausa“, unatoč „noći“ u „Jeruzalem“, tj. u mjesto stradanja koje postaje mjestom nade.