‘Hrast’ Ivice Perkovića uvršten u 8. zbornik domoljubnih pjesama

Autor/ica
Objavljeno: 16 studenoga, 2020
ivica perkovic

Udruga Braniteljice Domovinskog rata RH (BDRRH) održala je osmi natječaj za najljepšu neobjavljenu domoljubnu pjesmu, pod nazivom ‘GRAD U ŠKOLJCI’. Među odabranima je i pjesma ‘Hrast’ autora Ivice Perkovića, dr. vet. med., direktora tvrtke Cetina Sinj i bivšeg donačelnika Općine Otok.

Navedeni natječaj trajao je od 5. lipnja do 15. rujna ove godine, a mogle su sudjelovati sve punoljetne osobe iz Republike Hrvatske i dijaspore. Njihove pjesme ocijenilo je četveročlano prosudbeno vijeće sastavljeno od branitelja, profesora književnosti i književnika. Na natječaj je pristiglo 50 prijava iz Hrvatske i inozemstva, pri čemu je utvrđeno da sve odgovaraju propozicijama natječaja te da nema diskvalificiranih. Trideset prvorangiranih bit će objavljeno u 8. zborniku domoljubnih pjesama, u izdanju udruge Branitelje Domovinskog rata RH.

U nastavku prenosimo odabranu pjesmu Ivice Perkovića ‘Hrast’.

Hrast

Upoznah te u našem  126. brigade hangaru,

pri pregledu samohotki i tenkova.

Odmjerena vojničkog stava a ispod beretke

vidljive bore i jake crte lica.

Krasila te prividna mirnoća i uredna odjeća,

tražio si red, vježbu i snagu, ispravan ratni stroj.

Vodio si odabranu bojnu odanih momaka,

planirao i provodio ljuti boj.

Uvijek prvi, s povikom za mnom,

pucao je po tvojoj  naredbi tenkovski plotun.

Ostvario si pobjede Dubrovnika, Maslenice,

i svake druge bitke do  Oluje znamenite.

Ni zima, ni ljeto, ni kamenje vrletno,

kao ni snijeg duboki i ledeni vrhovi planinski,

ne mogoše  ti ništa, gromado od titana.

Suza se niz obraz spustila, bistra kao tvoja plemenita duša,

snažna kao tvoja dobrota, vječna kao tvoja poruka

„Kada krenemo gorjeti će nebo i zemlja“.

I bi tako, bijaše silno, snažno, prejako,

i bi tako bolno, i bi tako tužno, bi tako kao da ode

otac i majka, otišao si u aleje Hrvatskih junaka.

Palo je hrašće, pala je klada, nastala je neizreciva tuga,

plakala je tvoja bojna i brigada, plakali su tvoji  tenkovi,

i čule su se samo puške i plotuni za pokojnog junaka.

Ostavio si svoje „pauke“ na brisanom prostoru

i bojnom polju , a oni ti za uzvrat izvojevali Domovinu.

Uvijek PAUK živi sa svojim PAUCIMA, vječna zahvala za

Andriju Matijaša generala.

Pao si kao hrast, kao gromada…čudo od vojaka i čovjeka.

Print Friendly, PDF & Email
Facebook
Na vrh