Hrvatin Vugdelija: Dušni je dan

Čitatelj Ferate Hrvatin Vugdelija poslao nam je svoju pjesmu koju je napisao povodom Duzšnog dana.

Dušni je dan

Na groblju sam,
na svom vječnom mjestu.
Čujem stari bat sa zvonika Svih svetih,
tiho zvoni nad dolinom i uzvisinom.

Svaki bat starog zvona
kao da ime svakoga čita
onih što su pred nama otišli,
ali su i dalje s nama.

Nad Krenicom se magla spušta,
kao veo tišine od Boga.
Vidiš samo sklopljene ruke,
riječi su suvišne sve je molitva.

Svijeće, i crvene i bijele,
kao da duše svjetlom govore,
a grobovi u tišini i muku
srcu priču šapću više no ikad.

Danas sam ovdje,
i nebu sam bliže.
Čini mi se i kamen danas moli,
i svaka suza ima svoje „hvala“.

Znam, i meni će jednog dana
zvon stari sa zvonika
smrt navijestiti
al’ to neće biti kraj,
nego početak onoga vječnog.

Vjerujem u život vječni,
i život bez kraja.

Hrvatin Vugdelija, 2. studenoga 2025.