Hrvatin Vugdelija: Moja pjesma velikom čovjeku

Moja pjesma velikom čovjeku

‘Osamsto godina, dragi čovječe,
otkako si živio s nama, tu na ovoj zemlji.
Bio si jedan sasvim običan mladić.
Bogat. Raskošan. Vitez.

E, moj Franjo.
Blažen ti među nama.
Brate naš dobri.
Ostavio si sve,
ti obični mladiću –
i bogatstvo, i raskoš, i konje.

Što si uzeo?
Što si imao?
Koje obećanje?

Samo jedno.
Križ i jedna crkva.
I one riječi:
„Franjo, popravi mi kuću.“

Tebi pišem, veliki čovječe.
Habit tvoj smeđi i tri čvora.
Nije lako živjeti.
Pad i uspon, iz minute u minutu.

A ti si Kristu postao tako sličan
da su te nazvali drugim Kristom.

Brate Franjo, velikoga srca,
ranama Isusovim obilježen,
po svem svijetu proslavljen.

Baš u ovom predvečerju,
prije osam stoljeća,
smrt si nazvao sestrom.

Dobro mi došla, sestrice smrti,
dobro došla u Božjoj milosti.
Dobro došla, jer preko tebe
žurim svome Gospodinu.

Braćo, sada žurim Bogu,
jer prelazim u život nebeski.

Hvala ti, moj sveti Franjo,
što si mi dao da pišem o tvome imenu,
o čovjeku koji je svijetu pokazao Krista,
o čovjeku kojega su nazvali
Alter Christus – drugi Krist.

Veliki sveti Franjo,
brate naš dobri,
moli za nas.’

Hrvatin Vugdelija