Hrvatin Vugdelija: Našem svetom Luki

Našem svetom Luki

Ima jedno mjesto pokraj Cetine,
gdje se vjera stoljećima živi,
gdje se ime tvoga sveca štuje,
gdje se narod svetom Luki utječe.

Tri su crkve tebi posvećene,
vremenima svjedoče vjeru,
generacije pred tobom kleče,
u radosti, miru i dobru.

Kad su Turci na Otok navalili,
a Dugiš krvlju natopljen bio,
naš je narod svoje živote dao,
al’ Krista i tebe se nije odrekao.

I fra Mijo Kotaraš je nekoć
za svoj Otok život utkao,
sto je ljeta otkad nas je napustio,
al’ ga narod nije zaboravio.

Nisu samo kamen, zemlja i zvona,
ono što nam naši stari daše,
već je vjera najveće blago,
što je danas u rukama našim.

Zato, Luka sveti, pred tobom stojimo,
ne tražimo slave ni časti,
već da djeca naše vjere budu,
Boga da se nikad ne odreknu.

Čuvaj Otok, stado obitelji,
svaku majku, oca, dijete malo,
sve što je ovoj zemlji dalo,
sve što nam je od predaka ostalo.

I kad jednom nas više ne bude,
kad se nova braća i sestre rode,
nek se tvoje ime, sveti Luka,
od koljena do koljena štuje.

Sveti Luka, moli za svoj, Otok!