In memoriam Iva Galiotović

Često kažemo kako je dobrota kvaliteta ljudskoga srca. U današnje vrijeme nekako prevladava sebičnost i samodopadnost i mnogi su svoja srca čvrsto zatvorili pa određenim postupcima i djelima idu preko drugih do vlastitih uspjeha. Ovom prigodom o jednoj ljudskoj dobroti pišemo na poseban način, u onom boljem i pozitivnom pogledu.

Jedna takva dobrota otišla je s ovozemaljskoga života u subotu 19. rujna. U vječna prostranstva i na visoko mjesto popisa dobrotvora i donatora otišla je u 82. godini Iva Galiotović. Njena staza života krenula je poviše Cetine, iz Gale. Već od samoga djetinjstva osjećala je jedan poseban poziv, a to je onaj redovnički. Često je znala kazati kako je to Božja volja i njegov odabir da u molitvi i službi pomaže potrebitima. Nakon redovničke službe u rodnome kraju, odlazi u neposrednu blizinu Munchena gdje u službi provodi punih 13 godina. Svoje djelovanje kasnije usmjerava ka službi njegovateljice u Domu za starije i nemoćne u Berlinu.

Što ima ljepše od ugodnoga i toplog razgovora, vama, dragim ljudima, što ima ljepše od toga kada netko zna da ga s pozornosti slušaš i upijaš svaku njegovu riječ, kada netko zna da si mu važan, da mu pomažeš u teškim životnim trenucima. Upravo je tu svoju životnu misiju teta Iva Galiotović provodila punih trideset godina. I onda, došlo je vrijeme mirovine, a kod nje je odluka bila jednostavna:

‘Hvala svima u Njemačkoj, ali najljepše je u Lijepoj našoj.’

Uskoro dolazi do Donatova grada, Zadra, ali životne prilike, potrebe i želja vraćaju je u Cetinski kraj i njezin Sinj. Prodaje svoj zadarski dom, a potom u njezino vlasništvo dolazi velebno kameno zdanje pri vrhu Alkarskog trkališta. Prije 21 godinu, točnije 1999., godine darovala je svom Sinju iznimno vrijedan galerijski prostor ukupne površine od 400 metara kvadratnih. U ugovoru o donaciji tada osta zapisano da taj prostor trajno bude umjetnička galerija i da nosi ime Ive Galiotović. U ova dva desetljeća  rada i djelovanja, Galerija Galiotović postala je prepoznatljiv kulturni subjekt, kako na prostoru grada Sinja, tako i šire. U svom umjetničkom opusu ostavila je iza sebe veliki broj slika i crteža koji su iznimno cijenjeni, a vrijednost su potvrdili i likovni stručnjaci. Posebno zanimljiva bila je njezina autorska izložba pod nazivom ‘Osluškivanje svijeta’.

Ona je uistinu na jedinstven način osluškivala svijet, ljude oko sebe, bogate, siromašne, dobre i manje dobre. Na kraju se odlučila za nešto što i danas mnogi ne mogu shvatiti ili razumjeti.

Je li moguće da netko pokloni svome gradu sve ono što je u životu stvorio? Moguće je, i upravo to učinila je teta Iva Galiotović.

U zahvalu za tu nesvakidašnju gestu, njezin Sinj počastio ju je upravo te 1999. godine nagradom grada. Bila je žena iznimnoga duha, puna veselja i radosti. Do odlaska Svevišnjem, živjela je u sinjskom hotelu Alkar družeći se s dragim prijateljima, djelatnicima hotela, ali i mnogim gostima koji su boravili u hotelu. Bio je to njezin svojevrsni ured u koji su dolazili kulturnjaci, gradski službenici i prijatelji. Mnogo puta kada bi govorila o svojoj donaciji gradu, znala bi kazati:

‘Kad san saznala da će u toj zgradi biti galerija, ka’ da san se iznova rodila.’

I to je teta Iva Galiotović. Hvala joj na svemu jer ona je uistinu pokazala svima onu stranu ljudske dobrote i kvalitetu ljudskoga srca. Neka joj je laka Hrvatska gruda i počivala u miru Božjem.