In memoriam Marijan Travizi Cejo

U godini kada sinjski Junak slavi stoljeće svog postojanja zauvijek ga je napustio jedan njegov iznimno važan igrač. Nije u pitanju netko iz plejade legendarnih napadača, vratara, obrambenih ili veznih igrača, koji su s ponosom nosli plavi junakov dres. Otišao je s ovozemnog svijeta jedan plemenit igrač s nekim drugim klupskim zaduženjimama. Otišao je Marijan Travizi ili bolje kazano Cejo, legendarni junakov tajnik.

Kada bi se kojim slučajem u Hrvatskoj osnovala obrazovna ustanova za sportske djelatnike, odnosno za klupske, posebno nogometne tajnike, sigurno bi ta ustanova nosila Cejino ime. Ono što je on znao i radio na tajničkim i ostalim poslovima za svog Junaka nije zapisano niti u jednim knjigama, to je jednostavno bila Cejina škola.
Rođen je 4. srpnja 1931. godine u Splitu. Njegova obitelj po ocu je podrijetlom s otoka Visa, majka mu je sinjskog kolina, Milun i još kao dječak doselio je u Sinj.

U klubu, u koji se zaljubio kao dječak, proveo je više od 50 godina. Počeo je kao trener juniora, a 50-ih godina prošlog stoljeća postaje administrativni djelatnik i tako sve do 2000. godine. Ceju su svi znali i poštivali, željeli su ga mnogi, i dalmatinski i hrvatski nogometni savez, ali on je ostao vjeran samo Junaku. On je bio nevjerojatno zaljubljen u svoj klub, za Junaka je bio spreman učiniti sve.

Cejo je bio katica za sve, čovjek koji ništa nije prepuštao slučaju. U vrijeme domaćih utakmica obišao bi cijelo igralište i klupe za pričuve, upitao bi pomoćne suce kako im je, otišao bi i do svečane lože, a onda bi poput običnog gledatelja krenuo u publiku prosvjedovati. To je bio Cejo, jedan jedini i neponovljiv, on je bio aranžer onog doba.

Bio je on i aranžer sinjskih izloga radeći u Konkurenta, uz to bio je zanimljiv crtač, dizajner, autor svih Junakovih plakata, oglasa i ko zna čega sve što ima veze s njegovim Junakom.

Imao je Junak puno vrhunskih igrača, poznatih na svjetskoj razini, bilo je strašnih napadača, ali malo je bilo ovakvih kao što je bio Cejo. Zabijao je on golove, ne one na travnjaku, nego iz pozadine, iz drugog plana. E, to je bilo kobno za sportske suparnike.

Bio je poštovan i cijenjen od svih koji u nogometu nešto znače, svi su ga doživljavali kao istinskog prijatelja nogometa. Za svoj dugogodišnji rad dobio je nagradu i priznanje HNS-a, plaketu NSJ-a, priznanje Nogometnog saveza Dalmacije, priznanje SOFK-e, priznanja Grada Sinja, te brojna druga.

Još jedna priča pokazuje Cejinu veličinu. Kao zaslužnik kluba  odabran je da postavi kamen temeljac za novi stadion 2005. godine, ali je radi velikog pljuska s ostalom svitom otišao u obližnji ugostiteljski objekt da ne pokisne, a onda je po svom rekao: ‘Neka to dica učine’, pa su to u njegovo ime učinili mladi igrači Junaka. E, to je bio Cejo.

Teška bolest nije dala više naprijed i zaključen je Cejin ovozemni zapisnik. Propise, molbe, prigovore razmatrat će on u rajskim odajama, gdje ga čeka njegova družina s kojom je za života više od pola stoljeća prijateljevao i radio, onako sportski, ali sve za Junaka.

Poslijednji ispraćaj Marijana Travizija Ceje bit će u ponedjeljak, 14. studenog u 15 sati na groblju Sv. Frane u Sinju.