Ivica Perković: ‘Koraci ka…’ i ‘Suze na oči’

Zbog mnogih upita u svakodnevnim susretima s čitateljima, a posebno onih koji prate pjesme koje je napisao i koje su objavljene na portalima, Ivica Perković iz Otoka odlučio je dostaviti nam do sada neobjavljene dvije pjesme.

‘Zahvaljujem svima koji će pročitati i ove moje pjesme. Posebno sam potaknut na objavu jer me mnogi pitaju kada će nova, pišem li što, ide li objava, što se čeka… Zbog posebnosti ovih dana, takve su i ove pjesme’, poručio je Perković.

Koraci ka…

Premoreni koraci po filigranskim
pločnicima tih topot stvaraju.
Napuštaju umilno gnijezdo
koje je prstima mađioničara stvarano.

Na sivilu pepela ocrtavaju se,
blatno tlo  dodiruju,
na četiri strane smjeraju.
Teturajući, padajući, ležeći,
lome se koraci i
odlazi čovjek, pada niz strminu.

Ruši se kao stablo, ostaje suho iverje,
u dubini šume, u samoći odumire.
Humak ga čeka jer koraci su bez snage
i ne mogu da ga uspravno drže,
nestalo je gordosti i žara.

Sad vladaju sve staračke  mane,
i koraci su ugasli lampioni.
Glasnik koji prestaje govoriti,
dobio je maha,
ostat će samo sjeta
na zadnjih nekoliko koraka…

Suze na oči

Kad poskočiš do prve zvijezde
Dotakni joj užareno tijelo
Drži je tako dugo da te opeče
Boljet će te i doći će ti suze na oči

Kad se podigneš u nebeski svod
Nasmiješi se dolje prema Zemlji
zamahni palminom grančicom
Da ljubav potjera suze na oči

Poleti za mnogobojnom dugom
Prođi ispod jedne njene boje
Nacrtaj joj i ti novu prugu
Da se vide sretna lica sa suzom u oku

Pokupi sve morske školjke
Otvori ih i uzmi im bisere
Isperi ih i stavi u nisku
Dozvoli im da ti tjeraju suze na oči

Uberi najljepše livadne cvjetove
Stavi ih u staklene vaze
Nalij u njih  čiste vode
Da rastu sretno sa suzicom očnom sjetnom

Kad se daleko gore ode u dvore
Ne puštaj suze što oči more