Ivica Perković: ‘Zagrli život’, ‘Voljenoj i jedinoj’, ‘Tebe se uhvatiti može’

Pjesnik iz Otoka, dr.med.vet. Ivica Perković napisao je i poslao nam tri prigodne pjesme kojom je čestitao predstojeći Dan zaljubljenih -Valentinovo.

 

Zagrli život

Kao trešnja peteljkom što se drži za granu

ti zagrli punom snagom svoj život dalje

u zrelim godinama si, ti si i dalje dama

zagrli život i zagrli vrijeme, odbaci dileme

Iz dubina  dolaze  izvori hladnih voda

Natapaju polje i potiču klijanje ploda

Rađa se život na tim oranicama uroda

Život je rascvjetano polje sreće i truda

Zalijevaj isklijanu biljku u dobrom braku

Zagrli život i podrži svoga bračnog druga

Ponosno hodajte u zajedničkom iskoraku

Ljubite svoje plodove  kao mati dijete

Kad se zajedno sa dva srca kuca

U zagrljaju života toplo je kao Sunce

Sve što se rađa, dira, daje i stvara

Zagrli život i nijedna vrata ne zatvaraj

Ne varaj i ne moli skrušenim  rukama

Zagrli život

Zagrli ga

Voli svog odabranog

Voljenoj i jedinoj

Gleda  gore u nebo k tebi Bože

 i vidi bijelim anđelima krila

mirna i slobodnog leta

ej…. nitko je u tome ne ometa

Ona je uz onog kog je odabrala

potpisom svojim napisala je DA

kroz požutjele stranice vide se slova

uzvratio sam sa DA  voljena  moja

Slova su davno ispisana uspomena

i nose sjetu

za našu ljubav krivi smo sami

volim te mnogo puta sam ti izreko

Teci, teci  s izvora rijeko

i donesi nam godine mlade

to je buket cvijeća koji najljepše miriše

to nam je novo proljeće života

Ubrao sam te onog ljetnoga dana

Dao sam ti poljubac i vječno obećanje

Tebi udijelih srce i one mlade godine

Te bi dadoh ljubav jer si tu pored mene

 

Tebe se uhvatiti može

U san sam ti  tako duboko utonuo

Zvijezde su nam na svojemu  mjestu

Lijepe verse za tebe sam pjevušio

Da mi moje Sunce lijepo zaspi

Ti tvoji dodiri i tvoje usne

Još putuju niz duge neke ceste

Pale su po tebi  kiše jesenje

Ugasiti će ti poneki tvoj grijeh

Stani odmori se i uputi se u mir

Daj si sebi sada manje koraka

Tebe se tada uhvatiti može

Ti si sada u mirnoj luci barka

Neka su moje ruke oko tvoga struka

Neke su moja pisma tebi napisana

Neke su ti  moje riječi dio novog stiha

Sve napisano tebi sam poklonio

Čuvam u sebi nešto za tebe za nas

Nije nam tuga za jutra poslana

Stiskamo se i prstima vežemo

Dajmo osmijeh jedno drugome