Iz pera barba Pjera: Zalutali u Glavice

Čitatelj Ferate Pjerinko Dinarina Šimić poslao nam je priču o mladim strancima koji su posjetili naš kraj i koje je ugostio u svom dvorištu.

Kasno poslijepodne, omara malo popustila, blag zapadnjak donosi dašak svježine. Sjedimo na terasi obiteljske kuće u Glavicama pod debelim hladom divlje lozice supruga i ja, a unuka Ani dresira kujicu Belu.

Puten naiđe vidno izmorena grupa djevojaka i momaka. Na leđima im teške naprtnjače (nisu ni u specijalaca lakše) s prostirkom i vrećama za spavanje. Pomislim, hodočasnici, prekosutra Velika Gospa, ali i ako jesu idu u pogrešnom smjeru.

‘Bog ekipa’, pozdravim.

‘Bog’, odvrate i oni pozdrav.

‘Hajde sjednite, popijte čašu hladnog soka ili vode? Možda je neko za pivo? Kamo ste se zaputili ako smijem znati?’

Pogledaše se pa dijalog na engleskom. Lomim jezik, moj engleski za smijuriju, a onda kažem čarobnu riječ: DEUTSCH?

‘Ja deutsch’, širok osmijeh!

Rado prihvate poziv, njih 11 u grupi pobacaju naprtnjače, posjedaju po terasi, supruga ponudi domaći sok od višanja… hladan, taman na mjeru.

‘Mi smo jedna od više grupa Katoličke mladeži iz Bavarske. Putujemo što pješke, što autobusom kroz Hrvatsku, za dva dana imamo okupljanje u Zagvozdu, a zatim Makarska pa Dubrovnik. Nismo htjeli ići uz obalu, želimo upoznati ljude i vidjeti nešto od Hrvatske što nije na propagandnim brošurama. Spavamo kod dobrih ljudi, na livadama uz rijeku, nije bitno, ne tražimo komfor. Kako to da tako dobro govorite njemački’, pitaju.

‘Pazi, Bavarci, pa vi mi dođete kao zemljaci iz vremena kada smo s ocem gastarbeiterom živili u Njemačkoj.’

U opuštenoj atmosferi razmjenjujemo utiske, pitam ih za planove. Sve mladi ljudi, od srednjoškolaca do studenata. Kažu žele preko Obrovca sinjskog do Otoka, negdje će uz Cetinu prenoćiti, sutra idu do Trilja i od tamo u Zagvozd. Pitam jesu li zalutali, jer od tri ceste za Otok izabrali su najdužu. Ne, nisu pogriješili, na karti su vidjeli da kroz Glavice ima najviše kuća i to im odgovara.

Kasno je, noć pada, ne mogu ih pustiti da idu, ponudim im svoj voćnjak,a ima i garaža, ne daj Bože kiše. Komfor puni, pitka voda sa slavine za piće i tuširanje, za cure kemijski toalet, momci u prirodu. Kako smo mi snalažljiva nacija, na brzinu osposobimo jednog Kekeca (plinsko kuhalo) i stari točionik za hladnjak.

Pomidore iz vrta, jabuke, kruške i šljive iz voćnjaka, a krumpir ako treba moraju sami izvaditi. Presretni su, odgovara im, još mole dopuštenje da im iz Splita dođe svećenik s kojim će održati misu. Nakon nekog vremena stiže 21 godinu mlad svećenik. Na moje iznenađenje pater Marko je naš čovjek, Međumurac, trenutno u Splitu.

Obišao sam ih jutros, rekli su da ih nitko nije uznemiravao, osim susjedovog pijetla. Nisu dali da riješimo i taj problem. Jutros nakon doručka Max, Peter, Nicola, Nicole, Tehraz, Pala, Domenica, Matheas, Jan, Sebastijan i Vanessa krenuli su dalje.

Molim sve ljude dobre volje da im pomognete ako naiđu na Vas.