Fra Jozo Župić: Josip Kuletin, kamen spoticanja

Najavljeni simpozij o Josipu Kuletinu koji se treba održati 17. 6. 2021. u franjevačkom samostanu u Sinju izazvao je i pozitivne i negativne reakcije. Više pozitivnih nego negativnih. Posebno bih istaknuo gosp. Josipa Babića kojega osobno ne poznajem, ali sam mu zahvalan na riječima: ‘Fra Jozo, hvala Vam na Vašemu trudu i radu da se ne zaboravi znameniti Sinjanin’ Don Quijote predlaže da se podigne bista Kuletinu ispod crkve. I o tome ćemo razmisliti uz podršku gradskih vlasti Sinja.

Simpozija ne bi ni bilo da nije objavljen članak Ante Botića na portalu FERATE
30. kolovoza 2015. godine. Članak je nosio naslov ´Zaboravljeni Sinjani: Josip Kuletin´.
Taj me je članak izazvao, te sam  pokušao istražiti tko je to bio Josip Kuletin.
Ante Botić pozvao se na Portal www.kafotka.net i na tekst što ga je napisao Ivica Sečen o Josipu Kuletinu, te u razgovoru s prof. Tamarom Romac Zlodre potaknuo sve nas na razmišljanje o zaboravljenom Josipu Kuletinu.  Cjeloviti tekst gosp. Ivice Sečena dobio sam skeniran iz Znanstvene knjižnice Zadar od  prof. Ivane Župić Bodrožić  21. 3. 2018. koja mi je tom prigodom pisala: ‘Ono što imamo u knjižnici je časopis Svjetlo 3/1999 (str.127-132)”.
I tako je to počelo. Korak po korak. Ili kako smo učili u školi: zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača. Ja bih nadodao: tekst po tekst knjiga – životopis o Josipu Kuletinu 2019. i note po note, knjiga Kuletinovih nota 2020.
Prvi s kojim sam stupio u vezu bio je baš autor teksta u časopisu Svjetlo, Ivica Sečen. Ne samo što smo se dopisivali, nego smo se i uživo sreli. On mi je organizirao i predstavljanje Kuletinova životopisa u Karlovcu u Zorin domu.
Ivica Sečen bit će i jedan od predavača na simpoziju u Sinju. To me posebno veseli, jer on je prvi koji se usudio pisati o Josipu Kuletinu. Evo što on kaže:

‘Kada sam u zimi 1997. od pjesnikinje Vere Hauptfeld čuo za Josipa Kuletina i njegovu dječju operetu ‘Kanarinac je krivac’, a gospođa je onomad  bila član tog dječjeg zbora, što zbog svog brata i drugih Karlovčana koji su ‘misteriozno’ nestajali tih dana 1945, želio sam saznati nešto više o autoru. Njegova kćer bila je isprva nepovjerljiva prema neznancu koji najednom želi pisati o njezinom ocu, što i nije za čuditi se. Kako je vrijeme odmicalo, a ja tekst donio na pregled sa željom da stvarno bude vjerodostojan, gospođa mi je tek tada dala sve što je imala od oca: vojnu knjižicu, presudu, fotografije s predstave, novinski članak. Obogaćen detaljima tražio sam podatke o Josipu kod profesora karlovačke glazbene škole. Nitko nije čuo za njega, nitko nije znao za operetu, taj čovjek u Karlovcu nikad nije postojao. Oslobodioci su, izgleda, uspjeli. Tek kad je u karlovačkom ‘Svjetlu’ izašla priča o autoru sa željom da mu taj spomen bude grobni humak i križ istovremeno, javili se i drugi sa novim detaljima i dokumentima. Tu sada dolazi fra Jozo Župić i daleko nadilazi svojim radom moj početni impuls’.

Eto,  tako ćemo na simpoziju u Sinju moći slušati čovjeka, jednoga od predavača o Josipu Kuletinu. Nakon simpozija planiramo tiskati zbornik predavanja i tako zaokružiti trilogiju: životopis, note, zbornik.

Fra Jozo Župić