Jozo Liović: Nakon 64 godine pronašao sam grob svoga djeda

Po broju ljudskih žrtava, ali i materijalnom razaranju i uništavanju ljudskih dobara, svjetski su ratovi imali vrlo teške posljedice za čovječanstvo. Hrvatska je tako u 2. Svjetskom ratu pretrpjela ogromne ljudske gubitke i među vojnicima i među stanovništvom. Međutim, godinama, desetljećima, pa i do današnjeg dana ne znaju se mjesta pogibije niti posljednja počivališta mnogih.

Taj ratni vihor odnio je i mnoge iz cetinskog kraja u razne vojske i mnoga mjesta, a veliki broj se svojim kućama nije vratio. Posebno je bilo teško onim obiteljima koje nisu znali gdje su poginuli ili gdje počivaju njihovi najmiliji.

Jedan od onih koji je godinama tragao za posljednjim počivalištem svoga djeda je Jozo Liović iz Funtane kod Poreča. Njega je život nakon srednje škole u Sinju početkom 70-ih godina iz rodnog Vučipolja, kao i mnoge iz naselja oko Peruće, odveo u Istru. Nazvao nas je u redakciju sa željom da nam ispriča zanimljivu priču, odnosno kako je nakon više od šest desetljeća uspio pronaći gdje se nalazi grob njegovog djeda po kome je on dobio ime. Uobičajeno, on u Danima Alke i Velike Gospe boravi u svom rodnom kraju, pa tako i ove godine, kada smo dogovorili razgovor za ovu priču.

‘Zanimljiva je priča naše obitelj jer je pokojni djed poginuo, a u kući je ostala sirotinja. Ćaća je bio najstariji, s 12 godina, tako da nitko nije bio sposoban niti spreman istraživati gdje je poginuo, gdje mu je grob. Pričalo se da je to negdje u okolici Trsta i to je sve što su ukućani znali, a nije se o tome ni puno pričalo. Vjerojatno je razlog tome što su djedova braća i rođaci bili na drugoj strani, odnosno u postrojbama NDH-a. Djed je mobiliziran krajem 1943. u partizane tj. 10. Dalmatinsku brigadu’, počeo je svoju priču Jozo Liović.

Naš sugovornik nam je pojasnio kako je došao do zanimljivosti koje su ga dovele do saznanja gdje mu je djedovo posljednje počivalište.

‘Igrom slučaja ja sam imao jedan poslovni kontakt s jednim čovjekom iz Trsta koji je bio Slovenac. Pričali smo o poslovnim stvarima, ali i o drugim temama i tako sam mu počeo pričati kako imam određena saznanja da je moj djed poginuo na kraju rata, početkom svibnja u okolici Trsta. Kazao sam da nikada nismo saznali je li to točno i je li uistinu djed pokopan kod Trsta. Nekoliko mjeseci poslije on se meni javio i rekao da je pronašao groblje i spomenik na kojima se nalazi ime moga djeda. Stvarno, nisam mogao vjerovati da je to istina. Vrlo brzo smo se ponovno našli, a on mi je donio sliku tog spomenika u mjestu Bazovica, poviše Trsta uz slovensku granicu. To je bilo 2010. godine.’

Nakon ovih informacija i fotografija, Jozo je sa svoja dva brata, koji također žive u Istri, otišao na to mjesto.

‘Eto, prošle su 64 godine do pronalaska mjesta na kojem je djed pokopan. Nakon toga i moj otac i ostali dio obitelji bili su na tom mjestu. Na tom spomeniku, pored djedova, nalaze se još 32 imena poginulih. Gledajući prezimena na spomeniku, dosta ih je s područja Dalmacije i želja mi je, ali i cilj da i ostali koji traže grobove svojih najmilijih da ih konačno pronađu, možda upravo u Bazovici’, istaknuo je Liović pojašnjavajući kako je saznao nastajanje tog spomenika gdje se nalazi djedovo mu ime.

‘Taj spomenik je napravila ondašnja država. O tom spomeniku brinuo je generalni konzulat Jugoslavije i to sam kasnije saznao. Međutim, raspadom bivše države raspali su se podaci o tom spomeniku, nije se znalo ništa. Dovoljno je kazati kako je spomenik napravljen, imena poginulih i sahranjenih uklesana, ali obiteljima, tako i mojoj, nitko iz tih boračkih i drugih organizacija bivše države nikada nije kazao da njihovi najmiliji imaju posljednje počivalište u Bazovici’, kazuje Jozo Liović.

‘Mi smo, unatoč svemu, ipak sada sretni da znamo gdje je pokopan naš djed Jozo, a vjerujem kako bi isto tako bile i druge obitelji kada bi to saznale. Zato mi je bila velika želja da se ti podaci o ovom spomeniku objave preko Ferate i Hit radija, kako bi još netko tko traži člana obitelji možda vidio da se nalazi na ovom groblju, odnosno na spomeniku’, priča nam Jozo.

Tijekom istraživanja pojedinosti o djedovu stradavanju, do određenih saznanja Jozo je došao od jedne novinarke.

‘Mi nismo znali skoro ništa o djelovanju jedinice u kojoj je bio moj djed, gdje su bili, gdje su vodili borbe i puno toga. Najviše nam je pomogla novinarka Luana Grilenc koja radi u Trstu, inače podrijetlom Slovenka. Ona nam je uz ljude koji se brinu o tom spomeniku, a to je Društvo Slovenaca u Bazovici, puno pomogla u svemu i jako smo joj zahvalni. Njima je želja da i drugi potomci poginulih, kao što smo i mi, pronađu mjesta na kojima su pokopani njihovi članovi obitelji. Inače, oni svake godine 1. svibnja polažu vijence na spomen obilježje. Naime, tog dana 1945, godine u borbama kod Trsta su oni poginuli.’

Jozo nam je otkrio i svoju veliku želju.

‘Meni bi bilo jako drago da netko tko vidi popis ljudi čija se imena nalaze na spomeniku, da mi se javi, ako smatra da se tu nalazi netko iz njihove obitelji. Svima sam na dispoziciji da odemo na to mjesto. Osigurat ćemo smještaj, to nije nikakav problem. Ja sam od Bazovice, gdje se nalazi spomenik, udaljen 70 kilometara i sve se može u kratkom roku obići. Moja je adresa Coki 25 poštanski broj 52452 Funtana kod Poreča, a može me se nazvati na broj mobitela 098634135’, kazao nam je na kraju svoje zanimljive priče Jozo Liović iskazujući veliku zahvalu portalu Ferata i Hit radiju na ustupljenom prostoru za ovu zanimljivu priču.