bulj
hdz banner
sdp
Banner Ivan Sipic
Nezavisna lista mladih dicmo

Junak u Trećoj ligi nije kraj svijeta…

Autor/ica
Objavljeno: 20 lipnja, 2013

junak univerzalna

Nakon podosta dana iščekivanja i nadanja, HNS je ipak morao pokleknuti pred zakonom i donijeti definitivnu odluku o drugoligaškoj Ligi 12, što ujedno znači da će Junak biti trećeligaš.

Konačno!

Konačno je nešto postalo poznato. Iako bi se po ovim riječima laički moglo zaključiti kako je to načelno dobra stvar, jasno je kako je jedino olakšanje činjenica da napokon postaje jasno za što, odnosno za koga se i kako morate pripremati u narednoj natjecateljskoj godini.

Nije isto planirati iz pozicije trećeligaša ili pak drugoligaša.

Junak je u netom završenoj sezoni polučio rezultat takav kakav jest, neosporno loš i nedovoljan za opstanak među drugoligašima u ovakvom odnosu snaga, međutim, nije ni Treća liga smak svijeta, niti će se odjednom dovesti u pitanje opstojnost kluba na bilo kojoj razini.

Razuman stav glasi – ispadali su i veći klubovi u niže rangove, stoga ne treba raditi dramu ni oko ispadanja sinjskog Junaka.

No, ipak. Postavlja se pitanje je li se uistinu moglo učiniti više? Je li se mogao spriječiti ovakav scenarij ili ne?

Naime, odgovor na ovo pitanje ne može biti i nije tako jednostavan, jer ipak treba neke stvari sagledati iz dva kuta. Onog što je Uprava učinila i što nije i zbog čega nije. Svaka medalja ima dvije strane, pa tako i ova sinjska.

Neosporno je i neoborivo jak argument da je prošloljetni uvod u sezonu bio, blago rečeno, jako loš. Odgađanje i kašnjenje odluke oko imenovanja novog trenera momčadi, nakon što se čelnici nisu uspjeli dogovoriti s dotadašnjim strategom Mirkom Labrovićem, a zatim i izbor pojačanja, uvelike su kumovali ovakvom raspletu događaja.

Ponovila se priča iz nekih ranijih vremena o stihijskom i paničnom popunjavanju momčadi uslijed “cajtnota” pred početak lige, kada više nema vremena za realnu ocjenu kvalitete, nego se mora krenuti u kocku pa kako bude. Ovaj put kocka je pala na krivi broj, a sve ono poslije je posljedica toga.

To su činjenice od kojih ne treba bježati, a iz razgovora s vodstvom kluba, jasno je da i ne bježe. Svjesni su grešaka, svjesni su propuštenog, ali i to je život, sportski život. Prvi pokušaj spašavanja bila je promjena trenera, a već po prvim utakmicama bilo je vidljivo da se pojavom Deana Računice ipak nešto pomiče naprijed.

Tijekom zime napravljen je novi iskorak, stigla su i neka pojačanja od kojih je posebno “stršilo” ime Željka Malčića, ali i povratnika Lovre Šindika. Ojačan je i stručni stožer dovođenjem Frane Bogdana, stručnjaka za fizičku pripremu, koristili su se u više navrata bazeni u Splitu, umjetni tereni u Dugopolju te niz drugih stvari, ali izgleda nije to bilo dovoljno.

Možemo mi sada lamentirati do sutra o tome je li Malčić sa svega dva gola uopće i trebao i koliko je dao Šindik nakon operacije i propuštenih priprema, no takav stav definitno neće pogoditi traženu metu.

Zašto?

Iz jednostavnog razloga. Riječ je o provjerenim vrijednostima, igračima koji imaju svoje ime i prezime pogotovo u okviru drugoligaškog ranga natjecanja, a kudikamo veća šteta bila bi nedovođenje istih te plakanje nad eventualnim “što bi bilo kad bi bilo”. Moralo se pokušati i pokušalo se, ali ne toliko da se riskira baš sve. Toliko “lud” ipak nitko nije htio biti.

Može se postaviti i pitanje – pa zašto se nije dovelo onda još nekoliko takvih, jer nije tajna da je to jeftinija varijanta od ponovnog napada na Drugu ligu iz pozicije trećeligaša. No, tada dolazimo do situacije u kojoj se neracionalno puno riskira i izlazi daleko od održivih financijskih gabarita, gdje ponovno prijeti uplovljavanje u vode u kojima je Junak bio za vrijeme nekih drugih “režima”.

Isti ti “režimi” su u “dotu” ostavili oko 1,5 milijuna kuna duga (!), oko 300 tisuća kuna troškova “reprezentacije” u klupskom objektu (!), isti ti su ostavili sličnu neplaćenu cifru prema sinjskom Autoprijevozu i još niz drugih stvari koje je žalosno iti spominjati, a sve to, pazite, uz okvirno ista sredstva kao i danas.

S jednom razlikom, novih dugova nema, ali što je još važnije, nema više ni starih. Junak je danas neopterećen dugovima. Čist i financijski stabilan. S mladom gardom na čelu, možda ne i iskusnom za ovaj nivo igre i ljudima koji sigurno nisu donosili baš sve savršene odluke, ali zato neopterećenom vlastitim bogaćenjem na račun svih nas.

Jesu li griješili – jesu, hoće li u budućnosti – hoće, ali pokažite mi nekog tko jamči da neće. Kamo sreće da ima netko takav. Ako se već mora birati, onda bolje istrpjeti mlade i nedokazane, nego “stare” i “dokazane”.

Samo iz tog razloga je dobro što se na umjetan i loš način nije forsiralo Junaka u Drugoj ligi. To je stvar koju će potpisnik ovih redova ocijeniti velikim plusom, racionalnim ponašanjem i stvaranju temelja neke nove, nadajmo se i sretnije budućnosti, kao što će, isto tako bez pardona, odrađeno prošlog ljeta ocijeniti – ne ponovilo se i nek vam bude škola.

Sinj zaslužuje drugoligaša, ali ne pod svaku cijenu i ne na uštrb onih koji mu to i omogućavaju – građana.

Ono što je sada bitno jest – DJELOVATI. Odmah i sada i bez odugovlačenja. Treba baciti plan na stol, jer Treća liga u kojoj će uz Junak još biti i Šibenik, Imotski, Mosor, Primorac iz Stobreča, zatim i odlični Val te Jadran KS, ali i Hrvace te uvijek neugodni Neretvani, jasno daje do znanja da to neće biti ništa manje zahtjevna liga nego je to bila Druga.

Na novu grešku se nema pravo. Dio igrača već je u nekim drugim kombinacijama. Tako će Bože Poljak svoju sreću okušati u Croatiji iz Toronta, sve tamo do studenog, ime Nikole Matasa spominje se u kombinacijama s Lokomotivom i Osijekom, zanimanja ima i za Zlatkom Runjom te Ivanom Samardžićem.

Vrlo izvjesno da će i nadareni (reprezentativni) dvojac, Bernardo Matić i Ivan Mastelić, karijeru nastaviti u nekim drugim sredinama. Tako se Matić nada angažmanu u Zagrebu, što je i logično zbog želje za stjecanjem fakultetskog obrazovanja, dok bi prema svemu sudeći Mastelić trebao postati stipendist splitskog Hajduka, a samim time i član njegove juniorske momčadi.

Uzme li se u obzir da će klub napustiti još neki van sinjskog bazena, jasno je da će trebati uložiti maksimalan trud kako bi se stvorila kompetentna igračka ruža, ne toliko zbog samog napada na poziciju broj jedan, koliko iz potrebe čistog opstanka. Ne treba smetnuti s uma da se u sezoni 2014./2015., umjesto dosadašnjih pet, planiraju tri Treće lige te da će samim time doći do značajnih promjena i velike borbe.

Sve u svemu, kada se crta podvuče, Junaka će i dalje biti. Žaljenje za ipak kudikamo kultiviranijom i uglednijom Drugom ligom nesumnjivo postoji, velika je to razlika onoga u čemu je bio i u čemu će biti, međutim, Junaku treba živjeti i u budućnosti, a ne samo danas.

Nitko nema pravo radi vlastitih interesa i taštine skoro stogodišnjaka odvesti u propast, jer postojao je on daleko prije svih nas. Upravo to svakog od ljudi koji u njemu rade, kao i cjelokupnu sportsku javnost, obvezuje da ga stabilnog ostave i onima koji dolaze, koji će i sami imati priliku slaviti neke druge obljetnice i sjećati se prošlosti s ponosom, a ne gnušanjem.

Print Friendly, PDF & Email

Na vrh