Jure Marasović: GLAVICE

Nakon dužeg vremena javio nam se Jure Marasović, umirovljeni građevinski tehničar koji je najveći dio svoga radnoga vijeka proveo u sinjskoj tvrtki ‘Cetina’ i koji je, s obzirom na prirodu svoga posla, obišao cijelu Cetinsku krajinu i vrlo dobro upoznao kraj o kojem je i pisao za stručni časopis Vodoprivreda.

Marasović je za portal Ferata poslao nekoliko tekstova o naseljima Cetinske krajine te objektima koji su građeni tijekom prošlog stoljeća, kako bismo još bolje upoznali kraj u kojem živimo i njegove vrijednosti. Sve tekstove koje smo dobili smo i objavili. Sada nam je poslao zanimljiv tekst o sinjskom naselju Glavice.

GLAVICE
Uvod

Upotrebom i nazivljem imena Glavice suvišno je objašnjavati zašto Glavice. Zna se. U neposrednom okruženju i na Poljakovoj Gredi, spojnici Sinjskog i Jasenskog polja postoji 41 glavica s visinom od nožice do vrha većom od 7 m. To je samoobjašnjivi pojam nazivlja kao i na primjer, Podosoje, Krušvar, Uništa, Jasensko… Neke nazive imena mogu objasniti samo toponimi čari, a neke ni oni ne znaju u svako doba. Zanimljivo bi bilo spoznati izvor imena, Vedrine, Otišić, Čaporice, Dinara, Mosor…

Glavice su prigradsko naselje, smješteno istočno od Sinja do rijeke Cetine i Obrovca Sinjskog. Sjeverno je polje Jasensko, a južno se prati s lokalnom cestom 67040 do Troglava na glavnom desnom kanalu. Od Troglava granica ide uzvodno glavnim desnim kanalom približno 1,00 km te lijevim kanalom sisavcem do Cetine. Prostor je ravničarski Sinjsko i Jasensko polje s brežuljkastim sadržajima u sredini. Visina je 297,00 mnv u sredini polja uzvodno od mosta „Kerep“ na Cetini, te najviša točka brežuljkastog dijela, odašiljač na Šušnjevači 463,00 mnv.

Ravničarski dio Sinjskog polja je od 297,00 mnv uz rijeku Cetinu do 310,00 mnv u Smradovu, a Jasenskog od 300,00 mnv uz Cetinu do 325,00 kod Bilića ispod Šušnjevače. Kako je veliki dio zemljišta ravan i plodan, sa nužno potrebnim količinama vode, poljoprivreda je dobro razvijena. I dio brdskog prostora je zahvalan za ratarstvo posebno za kulture osjetljive na golomrazicu (voće i povrće).

Brežuljci su ispod djelomično plodnog zemljišta tvoreni od muljike, tufa i gipsa koji su lakše rastvorljivi, mineraloški bogati i povoljni za ratarstvo.
Bujičarski i vjetrovski (eolski) nanos se kroz duga geološka razdoblja i mnoga siparišta slagao i taložio u močvarnom tršćaku prostora. Iz toga je nastao humusni sloj černozem Smradovo, najplodniji dio Sinjskoga polja. Inače prostor je pored površinskog humusnog oraničnog presjeka u dubljim slojevima šupalj i porozan, te je izvorsko-ponorskih obilježja. S takvom kakvoćom zemlje i prisustvom podzemne i površinske vode glavne kulture su pšenica, ječam, kupus, lucerka, a od početka 19. stoljeća kukuruz i krumpir. Vremenom se smanjuje spomenuta sjetva i sve više prevladava povrće i neke nove vrste i sorte.

Prokopavanjem i spuštanjem razine odvodnje Smradova i Slane jaruge (radi povremeno zamočvarenih dijelova) smanjila se i poremetila količina vode za natapanje, pa je i to sve više zapostavljeno. Zato bi nova ustava Slane Jaruge morala biti sukladna prirodnim hidrološkim obilježjima i poljoprivrednim potrebama Smradova. Promjenom državno-društvenih odnosa u Hrvatskoj u gradove dolaze; njemačke, talijanske, francuske i ine njive. Plodova raznih vrsta (za neke nepoznatih) su pune te gradske njive kojih u Sinju ima 5-6. Na policama su ujednačeni, blještavo lakirnih boja, vunasti, jajoliki, bodljikavi da ih se nagledati ne možeš. Iste kao da su došle sa pokretne vrpce (konvejera) . A i jeftinije su od naših ubožnih što je bitno dok za otrove većina i ne pita. Cijeli ovaj kraj je povremeno izložen žestokoj hladnoći i vrućini, ali veći dio godine je ugodnih klimatsko-zemljišnih obilježja.

U Glavicama je to od prisojnih strana gdje ima i masline do brežuljkasto sjenovitih osoja sa crnograbom, inače prvim susjedom bukve po visini. Poljoprivrednom bogatstvu Glavica bitno doprinose te dvije različitosti. I Barovine u Jasenskom polju sa sjeveroistočne strane Poljakove grede su mineraloško obogaćenog oraničnog sloja i mogućnošću natapanja. Kako je to podosojna strana izložena udarima bure i dodatnom rashlađivanju s Cetine udaljene do 2,50 km ima donekle kontinentska mikro-klimatska obilježja.

Južni, prisojni dio Glavica sa suncem od najranijeg istoka, do najkasnijeg zapada blagoga nagiba prema jugu je umjerenih klimatskih osobina. Ova tri prostora: Barovine, Smradovo i Donje Glavice dužine 2 do 4 km su usporedni i međusobno udaljeni do 1,00 km. Površina Barovina je oko 60,00 ha, Smradova 160,00 ha i Donjih Glavica 80,00 ha.

Ravničarsko područje Donjih Glavica je približno između lokalne ceste 67038, desnog obodnog kanala i hipodroma, te od Baraćeva potoka do križanja te ceste i Slane jaruge kod Milanovića. Bila bi zanimljiva; toplinska, padalinska i vjetrovska spoznaja nakon višegodišnjeg mjerenja i promatranja i usporedba ta tri prostora.
Nameće se zaključak da ovu malu ratarsku površinu veličine oko 300,00 ha doživljavamo kao neke veće i poznatije poljoprivredne hrvatske prostore: Ravni kotari, Polje jezero, Neretva,…

MINERALOŠKO-RUDARSKO ZEMLJIŠTE

Uz ovakvu dobru i ravničarsku i brežuljkastu zemlju koja je temelj bogatstva svakoga kraja dio bregovitih prostora je neplodan za ratarski uzgoj.
Uglavnom, selo Glavice je mjesto koje se pored ravnice nalazi na 40-ak brežuljaka. Popisani brežuljci su radi jasnijeg pregleda složeni u četiri reda; južni red, srednji red, zapadni-sjeverozapadni red i sjeveroistočni red. Neplodni brežuljkasti dio je drugoga značajnoga geološkog sastava i bogatstva.

GLAVIČKI BREŽULJCI

Red.br.	Južni red	Nadmorska visina
1	Masnići Ljubičići	322.00
2	Križ	370.00
3	Puškarica	317.00
4	Križ sjever (Masnići)	360.00
5	Masnići	365.00
6	Jelinčići	337.00
7	Markovača	378.00
8	Ravna glavica (Anušić)	350.00
9	Dolića glavica	358.00
10	Markovača (Marasi)	358.00

Red. Br.	Zapadni sjevero-zapadni red	Nadmorska visina
1	Bogdanova glavica	386.00
2	Šibenica	436.00
3	Šušnjevača	463.00
4	Poljakova glavica	370.00
5	Greda	391.00

Red. Br.	Sjevero-istočni red	Nadmorska visina
1	Bakračica	351.00
2	Poljak – Cvrlje	353.00
3	Planica	351.00
4	Mala glavica	340.00
5	Vučića lug	311.00

Red. Br.	Srednji red	Nadmorska visina
1	Alajbegova glavica	351.00
2	Čovića glavica	355.00
3	Romčeva glavica	347.00
4	Jurići	353.00
5	Mladari	335.00
6	Megdan	347.00
7	Jadrijević	326.00
8	Tomašići	341.00
9	Šatrinica zapad	341.00
10	Šatrinica sredina	337.00
11	Šatrinica istok	334.00
12	Vukova glavica	356.00
13	Vukova glavica	352.00
14	Vukova glavica	357.00
15	Vukova glavica	356.00
16	Vukova glavica	351.00
17	Jurkuša	342.00
18	Jurkuša	351.00
19	Jurkuša	350.00
20	Jurkuša	336.00
21	Gučnica	329.00

Jedno bogatstvo je gips koji se od prije nekoliko godina kopa, odvozi i iskorištava. Drugo je pokušaj i priprema kamenolomskoga zahvata i iskopa muljike (kamena) za gradnju objekata. Kada je riječ o kamenolomu muljike dolazimo do prijepora o narušavanju ravnoteže u prirodi. Iskustveno-povijesna činjenica i laboratorijska istraživanja su potvrdila da muljika ima dobra fizikalno-kemijska svojstva. Podatna je za obradu, ugodne mekane boje, laganija od vapnenca te pristupačna i podesna za zahvat. Poznato je da je od muljike izgrađeno stotine objekata u hrvatačkoj, sinjskoj, otočkoj, triljskoj općini i neposrednom okruženju. Pored tolikog broja stambenih, društvenih i gospodarskih objekata po tehničko-kamenarskoj i arhitektonsko-urbanističkoj ljepoti za istaknuti je; zgrade željezničkog kolodvora Sinj, svetište Gospe Sinjske, upravnu zgradu, zdravstvenu stanicu i garažu Dalmatinke te razna druga zdanja. Za navedenu količinu objekata neprimjetno je gdje se u prirodi nalazi napušteno i neuredno pozajmište. Ili su ga korisnici pravilno zbrinuli ili je zahvat (rana) vremenom sama zarasla pa se danas ne vidi i narušena ravnoteža prostora se popravila i vratila.

Uz naklapanja i dvojbe činjenica je da su jedni za kamenolom, a drugi protiv, činjenica je da su prije bili kamenolomi i vadila se muljika. Jesu li nekadašnji kamenari voljeli i čuvali ovu zemlju ili su je uništavali i ne voljeli? Tko i kako će postaviti crtu ravnoteže da živi i opstoji biljni i životinjski svijet i da na predmetnom ili nekom drugom prostoru bude kamenolom?
Sigurno je da i Kanada i Finska i Japan i razni drugi strogo čuvaju svoj i „naš“ biljni i životinjski svijet, ali imaju i rudarsko-geološka i naftna nalazišta podčinjena strogim pravilima zaštite okoliša. Je li se u ovom slučaju dovoljno trezveno postavilo pitanje položaja i odnosa kamenoloma u društvenom i položajnom prostoru. Te, sve učestalije razne zabrane, ponekad imaju i pomodarski smisao.

Ovdje je zanimljivo da rudokop gipsa nije bio sporan kao kamenolom po pitanju narušavanja ravnoteže flore i faune. Dobro je i korisno zalagati se za što manje narušavanje ravnoteže u prirodi. Kad to promišljamo onda sve prirodne sile bez obzira na razarateljsku snagu i količinu nisu zagađenje okoliša. One su sastavni, svakodnevni dio Zemlje, prostora i svemira.
Samo ljudsko biće narušava ravnotežu. Ali ako sliku okrenemo spoznajemo da je ista sila stvorila vulkane, poplave, potrese,… i čovjeka; Čovjeka, skupa sa svim njegovim ratnim, graditeljskim i inim nepodopštinama kroz povijest.

Spoznajući da iz istog izvora dolaze sva prirodna zbivanja i cijeli biljni i životinjski svijet zaključujemo da čovjek nije zagađenje okoliša?! Ni čovjek bez obzira o njegovom uništenju dva kontinenta Indiosa, balkanskih Ilira, Aboridžina, Hirošime i nebrojivo ostalih zločina (genocida) na Zemlji. I ovdje, s raznim protuvriječnim tvrdnjama dolazimo do prijepora, tko, zašto, kako, pa i odgovori imaju protuvrijedne tvrdnje.

SADRŽAJ I SLIJED DOGAĐANJA U GLAVICAMA

Pored suvremenog viđenja i spoznaje postoji stoljetna i milenijska potvrda kroz desetke starosnih i arheoloških nalaza i iskopina poznatih i neistraženih o življenju na tom prostoru.

Vjerovano su starosjedioci (Iliri) pored ostalih djelatnosti davno prije 7. stoljeća uvidjeli i koristili prijelaz preko Cetine u pravcu najniže točke planine, prijevoju Vaganj. Svi ostali pridošlice, osvajači i civilizacijske carevine, nemilosrdno su zatrli Teutinog Batona i sve starosjedioce koji su tome društvu pripadali. Prohujale carevine; Grčka, Rim, Franačka, Ugarska, Venecija, Turska, Francuska, Austrija su nastavili ustrojavati i koristiti taj prolaz i put preko Glavica za Vaganj i Livno. S obzirom na prirodno bogatstvo, položaj i veličinu Glavica te križanje ceste Sinj-Livno s dva cestovna pravca Vrlika-Trilj, selo je u protekla 4 rata u zadnjih 310 godina imalo goleme gospodarske štete i stotine ljudskih žrtava.
Ti ratovi su s predratnim, ratnim, poratnim i razdobljem hajdučije svih oblika trajali desecima godina i dobrim dijelom protutnjali Glavicama. I ovdje je moguće opstojala opominjuća izreka,“ poželjet će drumovi Turaka“. Konačno od polovice 19. stoljeća (1849.), izgradnjom kamenog mosta u Obrovcu na Cetini cesta preko Vagnja za Livno i Bosnu došla je do izražaja. Sada je to dobra asfaltna cesta D-219 Sinj-Glavice-Obrovac-Livno. (Uzgred, za pretpostaviti je da je svjetski poznata i jedinstvena obrovačko-sinjska jarčeva kočija, na putovanju preko Alpa za Pariz i druge europske „bell epoque“ gradove 1929 g. do 1931 g. tu znakovitu glavičku cestu možda koristila za pokusnu vožnju). Cesta bi konačno bila prava da prijevoj Vaganj (radi snježnih zapuha) zamijeni tunel dužine 3 do 5 km. U bogatstvu poljoprivrednog okruženja, blizini Sinja, cestovnom vezom s Livnom i Splitom u Glavicama se 1883. g. otvara Pučka državna škola.

Na smjeni 19. i 20. stoljeća gradi se željeznička pruga od Splita do Sinja. Ista je bila projektirana da preko Glavica ide za Livno i Bosnu, ali se to nije ostvarilo. Pored toga kroz Glavice ima stotinjak km lokalnih nerazvrstanih, asfaltiranih i neasfaltiranih cesta i ulica. Razvojem trgovine i industrije i povećanim prirastom življa, u Sinju je sve veća oskudica vode. Vlasti odlučuju, projektiraju i s Kosinca preko Cetine i Glavica 1912. g. dovode vodu u Sinj. U Glavicama je izgrađena vodosprema. Glavice su vodu za piće i kućne potrebe počele uvoditi 1955. g.

Pronalaženjem zrakoplova i njegovom primjenom otvara se široka lepeza te djelatnosti u svijetu. Inače prvi let u svijetu je bio 1903. g., a u Hrvatskoj u Zagrebu 1910. g. U Puli je avion sletio 1911. g., u Zemuniku 1912. g. a, u Glavicama je iz pravca Beograda preko Kamešnice 6. po redu u Hrvatskoj sletio 1931. g. Nakon toga se otvaraju putničko teretne veze sa Zagrebom preko Sušaka, Beogradom preko Sarajeva i Dubrovnikom. Ovu djelatnost neminovno prati i vremenska prognoza tako da Glavice 1949. g. dobivaju i hidrometeorološku postaju.

Sticajem okolnosti u natjecanju za domaćina Sredozemnih igra 1975. g. postaje Split. U rasporedu gradova Dalmacije nositelja različitih sportova, Sinj je određen za domaćina konjičkih natjecanja. Pokrenuta je priprema i izgradnja hipodroma u Glavicama s odgovarajućim sadržajima i izvršena za otvaranje preponskog natjecanja 1979. godine.
Odmah uz hipodrom je izgrađen gradski stadion NK Junak. Nogomet se u Glavicama počeo igrati 1937 g, a društvo Borac je osnovano 1946 g. Također postoji i veoma uspješno društvo narodnih plesova i igara.

Glavice imaju i dva suvremena groblja. Kad spomenemo crkvu u Glavicama onda ima zanimljiva crtica. Od 14 naselja sadašnje općine Sinj do 1972. g. 7 ih je imalo crkvu.
Glavice su crkvu izgradile 1972. g., Brnaze isto te godine, Karakašica 1978.-1979. g., Čitluk i Jasensko 1999. g. Suhač i Radošić za vjerske obrede i dalje koriste svetište Gospe Sinjske.
Bez obzira na postojanje ranokršćanskih arheološko-graditeljskih tragova u navedenim naseljima nisu izgrađena odgovarajuća svetišta, a razlog je vjerojatno dovoljna veličina crkve u Sinju, blizina i naklonost svetištu Gospe sinjske i uništenost seoskih bogomolja za vrijeme turske vlasti.

Glavice su donedavno imale i svojstveno zanimljive mačkare. Bile su to neobične i nesvakidašnje seosko-gradske mačkare sa salonskim natruhama.
Nadalje Glavice su kao naselje jedan od tri glavna nositelja cjelokupne gospodarske i društvene djelatnosti i bivše i sadašnje općine Sinj. Poznajući površno nabrojene sadržaje i obilježja Glavica nameće se zaključak da je taj prostor jedinstven u općini Sinj, županiji pa i šire. Zanimljivo bi bilo upoznati koje selo ima toliko glavica približnog oblika.
Bez obzira na istaknute i još nenabrojene sadržaje Glavica, osjeća se nedostatak nekadašnje pokretačke, iskričave i stvarateljske snage i mladosti u selu. Govoreći o Glavicama neizbježno je spomenuti Dalmatinku. Kad o tom razmišljamo javlja se dvojba je li krah Dalmatinke djelomično ugasio Glavice ili Glavice s ostalima nisu imale dovoljno snage i volje i vode ugasiti upaljenu propast Dalmatinke.

U bogatstvu sadržaja Glavica 1987. g. iskrsne poteškoća kućne kanalizacije u zaseoku Poljakova glavica. Obilaskom i uvidom te nepogode pored ostalih predloži se i usvoji zaključak o izvedbi fekalne kanalizacije.

FEKALNA KANALIZACIJA I PROČISTAČ POLJAKOVE GLAVICE

Iskra viđenja zaštite okoliša stara mi je više od pola stoljeća. Radeći prije 50-ak godina u odjelu zaštite voda „Direkcije za Savu“ odjednom se razotkrivaju spoznaje i nejasnoće zaštite voda, zraka i zemlje.

Neki od bliskijih dodira i uvida u taj prostor je polarno planimetriranje površine sliva rijeke Kupe oko 10 000, km 2 i dijela Une, te obilazak i praćenje limnigrafa na slivu.
Učešće u izradi tehničkog sadržaja suglasnosti za gradnju dijela naftovoda otok Krk-Sisak na slivu Kupe, odjeljak Karlovac. Iskolčavanje cjevovoda i pročistača fekalne kanalizacije grada Vrginmosta i drugi radovi. Pokušavajući svojim mislima vidjeti predmetnu djelatnost tražio sam u strukovnom prostoru pogovor toga razmišljanja. Našao sam ga 1973. g. u doktoru Alešu Bebleru predsjedniku Jugoslavenskog savjeta za zaštitu okoliša. To je bila odrednica početne iskre tog dijela življenja.
Protokom vremena i raznih vezanih i nevezanih događaja od 1973. do 1987. ukazala se djelatnost protkana i temeljena na prethodno navedenom sadržaju, spoznaji zaštite okoliša.
I uglavnom nakon svih tehničkih predradnji i izgradnje kanalizacijskog cjevovoda dužine oko 900 metara za 30 domaćinstava na Poljakovoj Glavici ista je stavljena u pogon prije Domovinskog rata.

Domovinski rat je prekinuo daljnje djelatnosti za izvedbu pročistača. Popuštanjem ratnih djelovanja 1993. pokrenuta je priprema o izvedbi pročistača. To je uslijedilo po učešću na seminarima o hrvatskim pročistačima fekalne kanalizacije koji su tada bili u povojima. Upoznavanjem mr-a Bojana Zmajića stvar se pokrenula i Hrvatske vode su prihvatile izgradnju pročistača. Savjetno strukovnu pomoć uz magistra Zmajića dao je i profesor Boris Novak iz Zuricha.
Uglavnom dovedena je struja, pristupni put i izveden pročistač i stavljen u pogon. Ovaj, za žitelje Poljakove glavice važan komunalni objekt su mještani pod vodstvom Josipa Poljaka Bube i sa stručnim nadzorom izveli samostalno. Radovi su izvedeni po geodetskom snimku zemljišta za cjevovod do Potočine i sveobuhvatnom rasporedu kućnih priključaka. Pročistač su platile (izvele) Hrvatske vode po odgovarajućem projektu za tu vrstu objekata. S obzirom na nešto nova u našoj komunalnoj djelatnosti pročistač je uz manje nedostatke radio i ispunio zahtjeve mještana. Prestankom rada djelatnika na održavanju zbog neurednosti se morao isključiti. Iako je tako bezbrižno završilo, objekt je pored pročišćavanja kanalizacije odigrao i obučavajuću ulogu u toj djelatnosti. Mještani Poljakove glavice zaslužuju priznanje za ostvareni zahvat. U to vrijeme u bivšoj sinjskoj općini ni jedno selo nije izvelo takav kanalizacijski cjevovod i odgovarajući pročistač.

Danas, zbog povećanog zagađenja i potrebne zaštite naročito pitkih voda u SDŽ imamo više različitih uređaja. U Hrvatskoj uređaja za pročišćavanje vode svih veličina; mehaničkih, mehaničko-bioloških i biljnih ima troznamenkast broj.
Uzgred, sve ubrzanijom tehnologijom življenja za nas postoji nepoznata i moguća velika opasnost zagađenja voda s prostora BiH. Naime, sve vode BiH između rijeka Une i Drine zbog dvoslivlja teku u Hrvatsku; u Jadransko more i rijeku Savu (Crnomorski sliv)

PROČIŠĆENI TEKST STAR 30-AK GOD O KANALIZACIJI I PROČISTAČU POLJAKOVE GLAVICE

Utrošak vode se višestruko povećao u odnosu na prijašnja razdoblja. Znanost, tehnologija i sva ostala zbivanja su se toliko izmijenili od Puebla, piramida, Babilona da jedini narušivač ravnoteže više nije svjestan prilika u kojima se našao. Neizmjerne količine benzinskih, i drugih para, razne hrđe, masnoće, plastika nesmiljeno vode zakrčenju življenja.
Jedan od načina uništavanja ravnoteže u prirodi su zagađene i fekalne kanalizacije i vode. Prateći usporedno odnos svih stajaćica i tekućica na zemlji od tada do sada vidimo koje su to razlike. Vode su išle svojim tokovima kroz duga vremenska razdoblja ih mijenjali pa tako postupno prirodno utjecali na izmjenu bilja, životinja i procesa u okolini. Sve je bilo prirodno. Zatim su došle rulje, vojske, ratovi, boje, letovi i neizmjerna potreba za blagougodnostima današnjeg čovjeka. Sve je to došlo brzo i uništavački u polje, u brda, i vode. I dalje se sve većom brzinom Zemlja („Balota“) kotrlja u „bužu“.

I da ne bi dugo zaostajali za razvijenom Europom i mi smo izgradili našu kanalizaciju. Nalazi se na desnom zaobalju rijeke Cetine, sjeverozapadno od ceste Sinj-Obrovac, daleko od Sinja oko 2 km, u zaseoku Poljakova glavica. Kanalizacija je spojena na Potočinu koja je ljeti suha, a zimi s malom količinom vode. Nakon tečenja oko 1 km ulazi u cestovni jarak te dalje odvodnim kanalom kroz Sinjsko polje u Cetinu uzvodno od Trilja.
Zaselak se nalazi na uzvišenju od lapora-tupine na vrhu sa sedlastom udolinom između dva brijega. Udolina je obradivo zemljište na manjim proslojima pijeska. Naselje broji 30 domaćinstava, odnosno 120-ak stanovnika. S obzirom na to da su donji slojevi vodonepropusni, udolina je „plivala“ u kanalizacijskoj vodi iz nepropisno izvedenih crnih jama. Nakon nekoliko obilazaka, prijedloga, mjerenja, i projektiranja građani su se složili i nabavili građu za gradnju kanalizacije Poljakove glavice.
Nakon izvedbe korisnici su zadovoljni rješenjem svojih poteškoća koje su „otišle nizvodno“. Imajući u vidu uvodno računalo se na izvedbu pročišćača na kraju cjevovoda što je u prirodi i prilagođeno.

„Naša kanalizacija“ se nalazi na velikoj laporovitoj ploči pokrivenoj različitim obradivim tlima. Okružena je vapnenačkim brdima od jadranskih otoka do rijeke Save. Sve je to jedno golemo dinarsko rešeto opterećeno s upravom i shvaćanjima rešetati. I do onda su tekle rijeke i potoci, stajali bare, ljeskala se jezera pitka. Bila je ravnoteža i bilja i ljudi i životinja. Svakoga je bilo i svi su svima bili potrebni. Gdje je bilo mnogo vode, čuvali su je se, a gdje je bilo malo, čuvali su ju.
Od svega toga veoma malo i ništa nije zagađivalo utrobu zemljinu i planinsku ni zrak. Za pranje čitavog dana „sić“ vode, a sada za pranje šolje kave „sić“. U socijalističkom „blagostanju“ sve više se širi polip zagađivanja. U našim krajevima se ubrzano izgrađuju vodovodi, napajaju sela, gradovi i zaseoci i žestoko troši voda.
Uništenjem sela i poljoprivrede u izvornom smislu, industrijalizacijom, „lumperproletarijatom“ i tko zna čim sve ne stvoreno je jedno sasvim novo društvo čije je spominjanje nezaobilazno kada se rješava nastali problem.

Mi smo vodu doveli i kanalizacijom je odveli bez imalo vraćanja duga onom tko nam je dao, bez imalo zabrinutosti hoće li lokvanji, pastrve, brijestovi i jasike, žune, volarice… hoće li ?!!
U našem slučaju mi smo vodu doveli, upotrijebili, prolili u kanalizaciju, Potočinu, koji ide od Smradova (poljskim kanalom) u Cetinu te dalje u more, u Omišanina, Bračanina, u ribu, u nas.

Naša kanalizacija nije ni velika ni otrovna ni blizu izvora ni … Ali rudska voda se kao polip proširila prema Tijarici, Imotskom, Omišu i sva sela od Novih Sela do Lećevice i prema Drnišu do Vrbe. Cetina je otišla u Podinarje i obronke Svilaje. Krka u Podinarje, Bukovicu, Prominu i prema Kotarima do mora. Čikola pod Svilaju i Moseć. Zrmanja u podvelebitska naselja, Bukovicu i Ravne kotare. Dio toga je otišao preko mora i na otoke. Isto je tako na cijelom dinarskom spletu Savskog i Jadranskog sliva.
I sve je to otišlo u dinarsko rešeto u bezbroj manjih i većih izvora nizvodno zahvaćenih i nezahvaćenih sve to skupa jezdi u „provaliju“. Tome treba dodati i bezbroj bunara i čatrnji koje su nekoliko puta godišnje iscrpljene i prolivene u podzemlje. Većina kaže kad sam radio kuću našao sam škrip i tu ću spojiti kanalizaciju. Većina to govori i radi na svim nadmorskim visinama.

Zamislite dinarski veliki zaselak s 30-ak domaćinstava s vodovodnom cijevi promjera 100 mm sa okoštalim fiškalskim shvaćanjima međa, streha, gnojara, crnih jama, s poimanjem i uspoređivanjem zapadnog napretka i stanja u nas. Na što će to ličiti za jednu godinu, za dvije, za pet godina?

Mi smo u ovom jadu riješili svoje pitanje, a drugi neka se misle. A zbog „zapadno balkanskog“ prestiža i nezaostajanja iza susjeda svaki taj od 50 „čova“ baci postole, kaput, štednjak, kolica, hladnjak, otrove i što sve ne, ali neka malo smeta susjedu. Ne radi se toliko o pronalaženju nekih novih znanosti iz tog područja, već bi poznata saznanja trebalo što svrsishodnije organizirati i razgovijetno postaviti u odgovarajućim uvjetima i prostorima.

Što znači zaključak o najljepše napisanom narušavanju ravnoteže u prirodi indijanskog poglavice Satla. Što su današnji Indiosi u Amazoni i pingvini na polovima? Koliko tamo treba ceste izgraditi, a da ne bude kolaps? Mi hoćemo naša bogatstva i naše tehnologije, mi ćemo izgraditi autocestu uzduž, pa poprijeko, pa ukoso, … Vozit ćemo se u vozilima, plovilima i letjelicama i boriti se da se sačuva čovjekova okolina, nositi napise (Greenpeace) zelenmir. Mi moramo izraditi naša lučka postrojenja, našu tvornicu prskalica (aerosol), automobila, i koječega, a japanska Ginza, njujorški Wall Street, Frankfurt, Pariz i razni mnogi moraju. računare, novce, vrijeme, kursove, letove, dobit… moraju!!!
Rijeke potamnile, biokovsko cvijeće vene, Cetina pusta. zaorci, obale, šetališta, livade, zemlja puna guma, papira, plastike i dima od pobješnjelog zaštitara čovjekove okoline.

– Pretpostavka je da će zapadna tehnologija i „bogatstvo“ ojačati do neslućenih razmjera. Ista takva pretpostavka je za Aziju. Na istoku s obzirom na velika prostranstva žele sve to“stići i prestići“. Južna Amerika, Afrika i Oceanija će nakon nacional-socijalnih previranja biti jači od svih skupa. Koji li će to tek biti napredak i bogatstvo čovječanstva. Svi će imati sve svoje, ali možda nitko sebe neće imati. Ima li načina da se to prihvatljivo obostrano ustroji? Ima li svijet snage i volje da događaje u korist svoju, planeta i neba usmjeri?

ZAKLJUČAK

Datiranje ovih stavova je staro 5-6 desetljeća. Opis Glavica je sročen u toku 2022.-2023. godine.

Napis o pročistaču i kanalizaciji Poljakove glavice je pročišćeni tekst nastao u toku planiranja i gradnje prije 30-ak godina.

Napuštanjem i rušenjem pročistača Poljakove Glavice, danas su Glavice (najveće i najsadržajnije selo općine Sinj) predmet izvedbe i sakupljanja sveobuhvatne fekalne kanalizacije do pročišćača Sinj, tzv. aglomeracije.

U trenutku pisane obrade bogatog sadržaja Glavica 2022.-2023. događa se dosad najveća prijetnja biološkim i nuklearnim oružjem planetu Zemlja. Golemi broj živih stvorenja bi se tome žestoko suprotstavio što i čini s promjenjivim uspjehom. Neusporediva je snaga vodećih „luđaka“ najvećih svjetskih sila s ostalim živim svijetom na zemlji. U dosadašnjim takvim događanjima ostali živi svijet je sticajem okolnosti nadjačao uništenje i nastavio opstanak. Ovo danas nas je bitno primaklo kraju življenja i budućnosti jedine nam GEI-ce.
Pitanje je tko od svakodnevnih smrtnika nekad ne poistovjeti svoje naraštaje, svoje naj!!! sa (preskočimo klasična razbojstva i genocide) Hirošimom i Nagasakijem. Jer iza toga u dijelu svemira ostaje ništavilo. U takvim prilikama što je rješenje i ima li ga? Sad se javlja stremnja općoj nesvrstanosti i svrstanosti nepopustljivom protivljenju biološkoj, nuklearnoj ili prijetnji stvaranja umjetnog stvora (spodobe).

Ako se radi o zlu umjetnog stvora onda je to za čovjeka upitno jer je ljudsko biće kroz pamti vječnu povijest stvorilo desetke tisuća spodoba zločinačkih obilježja krivih za smrt i ranjavanje stotina milijuna žrtava i uništenje golemih količina prirodnih i gospodarskih bogatstava.

Dio sadržaja ovoga rada je do kraja razgolićen. Kad je već tako bilo bi dobro da se netko „sikstinski“razgoliti sa zahtjevom i potpisom svim svjetskim ratnim luđacima o trenutnom uništenju oružja (uništenja).

Danas ima veliki broj malih uništivača Zemlje, a trenutno je na potezu malo velikih i glavnih, možda 3 do 10 nuklearnih vlastodržačkih država. Kada bi potpis krenuo iz Glavica; ali može i iz nekog velegrada, malograda ili nekog malog umirućeg, ubavog seoca tamo negdje između južnih brda i jutarnje koprenaste izmaglice. To je jedino što se može napraviti da svako sposobno čovjekoliko biće potpiše zahtjev za uništenjem uništenja (oružja).

Ostvarenjem ovog zahtjeva, što je nemoguće, jedinio licemjerno biće na zemlji došlo bi do mirotvornog božanskog izražaja čime bi od početka svijeta priznalo iskajanje grijeha. Ostala biljna i životinjska bića ne rade nikakav grijeh i ne trebaju ništa potpisati jer u tom razbojničkom ludilu ne sudjeluju.

Snatreći za noćne vedrine i šetnje samo nekoliko astronomskih jedinica AJ prema zmijolikim Kasiopejama, nebesko ledenim Vlašićima ili južnim širokim šetalištima lovačkog Oriona uvidiš jad i bijedu tih ratno moćnih svjetskih razbojnika i patnje izranjavanih i pobijenih. Nepobitan je dokaz o mirnom suživotu na nebeskim širinama bez oružja i licemjerja. To su astronauti u uskom i skučenom prostoru svemirske stanice, podanici glavnih svjetskih „bandita i ugursuza“. Na nebu anđeoski odnosi, a na zemlji đavlije, razbojnički.

Može li se sada na svjetskim daskama kao nekada ukazati golema snaga nesvrstanog svijeta ili će iz svoje ljušture uspjeti izaći onomadna ženevska „Ljiga naroda“. Današnja „novosvjetska“ i „novojorkska“ OUN-a je brojčano, trostruko veća od ženevske, po nekim stvarima bolja i učinkovitija,ali u nekim i ništarijski veća.