Jure Marasović: Hipodrom Sinj

Autor/ica
Objavljeno: 26 studenoga, 2020
hipodrom sinj aviosnimka fratkovic

Foto: Filip Ratković

Naš sugrađanin Jure Marasović poslao nam je tekst o sinjskom Hipodromu, kojeg je napisao 2016. godine. U tekstu se osvrnuo i na povijest konjogojstva u našem kraju. S obzirom da je tekst napisan prije 4 godine, ne obuhvaća objekte i sadržaje na Hipodromu koji su nastali poslije te godine.

‘Prema široko uvriježenim ljudskim spoznajama, pas je najvjernija čovjekova životinja, a govedo najkorisnija. Za konje se može kazati da su najsvestranija pripitomljena životinja u ljudskom okruženju.

Pradomovine divljega konja su Azija, Afrika i Europa. Neki podatci govore da je pripitomljavanje počelo prije približno 7.000 godina. Danas divljih konja ima samo na širokim stepskim prostranstvima srednje Azije. Za ostale koji desecima, stotinama godina žive slobodno u prirodi kaže se da su podivljali pripitomljeni konji.

U našim dinarskim, balkanskim prostorima su ih sigurno imali i koristili prvi poznati prastanovnici Iliri. Daljnjim društvenim i socijalnim razvojem i previranjima uz starosjedioce ih i Grci i Rimljani veoma organizirano i ustrojeno koriste. Još svestraniji značaj dobivaju prodorom i osvajanjima Slavena, Avara i Mongola sa Euroazijskih stepskih prostranstava. Takva događanja su teže izvediva bez konja i ustroja vojske kao raznih oblika konjice (lake, teške, tovarne).

U mašti i mitologiji starih Grka dobio je krila (Pegaz), u astronomiji i zviježđe, a nezaobilazni je simbol epskih pjesama.

Brdsko planinski prostor podzemnog i nadzemnog sliva rijeke Cetine površine približno 4.000 km² s 10-ak kraških polja bio je povoljan za stočarsku proizvodnju i uzgoj konja. Posebno je to došlo do izražaja u samoj dolini Gornje Cetine s obiljemh trave i vode u Cetinsko-Paškom, Vrličkom, Ribaričkom, Hrvatačko-jasenskom i Sinjskom polju od 370 do 300 mnm. Ostale bliske brdsko-livadske zaravni s lijeve i desne strane rijeke, na većim visinama, od Kijeva do Blata na Cetini, bile su povoljne i podsticajne za uzgoj konja i ostale stoke. U taj prostor upada i Mućko polje, od Neorića i Sutine do Vrbe. Sveukupna površina predmetnog prostora iznosi oko 1.000 km² i to je za konje bio raj.

U nekim cetinskim selima živjeli su i Cigani koji su pored spretnog potkivanja bili i poznati krotitelji konja, piše prije 240 g. poznati venecijanski putopisac opat Alberto Fortis. Bili su to pitomi konji, ali slobodnog življenja. Pored cjelodnevnog boravka vani, naročito ljeti, uživali su ugodu širina cetinskih livada. Livadske poludivlje konjske utrke (bez sedla), u povoljnim vremenskim prilikama bile su svakodnevnica.

‘A dobrih je konja u ravnoj Cetini bilo mnogo. Najveći dio Cetinskih polja su sočne livade na kojima svakoga ljeta pasu velika krda brzih konja. I čilih momaka bijaše dosta koji se na njima utrkivali i preskakali jaruge i grmlje… Ta polja ljeti žeže silno sunce tako da nad njima titra zrak od žara usijane zemlje. Činilo se izdaleka bez išta živa, ali pod stablima kraj Cetine i pritoka odmarali se konjari i gdjekoja čobanica, kraj konja što su polegli izmučeni žegom i jutarnjom trkom pored niskih vrba i visokog jablanja.’ – Alkar, Dinko Šimunović.

Inače, radni sadržaji konja su bili: oranje, brananje, vršidba, vožnja raznog tereta i putnika te mobilizacija za potrebe raznih nedaća i rata. Razvoj društvenih odnosa prije motorizacije dovodi do opće upotrebe gradskih fijakera i raznih poštanskih i međugradskih kočija. To je jedina životinja čija se tjelesna sposobnost kao mjerna jedinica (ks) koristila u tehnici.

Konj je i među najzastupljenijim životinjama u kiparstvu i umjetnosti. Poznati su Meštrovićevi Indijanci u američkom Chicagu, stihovi u operi ‘Ero s onoga svijeta’ (što su Ero konji za jašenje), razni konjički marševi, Augustinčićev ‘Mir ispred OUN-a’ u New Yorku…

Mnoge gradove u svijetu ukrašavaju, obilježavaju skulpture konja različitog umjetničkog dojma i izričaja Don Quijoteova Rosinanta, Šarac Marka Kraljevića, Bukefal Aleksandra Velikog, Marenga Napoleona Bonaparte… Ima i obrnutih proturječnosti gdje je konj, član rimskog senata, imao svoga cara Kaligulu. Neustrašivi konj sv. Jurja, konj kralja Tomislava i Emir bana Jelačića u Zagrebu su potvrda da i mi konja za trku imamo. Zanimljivo je da južno od Save imamo samo dvije skulpture s konjem; Alkar u Sinju i Mladenci na Gazu u Jabuci kod Trilja.

POVIJEST KONJARSTVA I KONJSKIH UTRKA U DOLINI CETINE

Pripitomljavanje i ustroj konja na Cetinskom prostoru (slivu) narod provodi od ‘pamtivijeka’. To su još više provodile i primjenjivale razne osvajačke sile za ustroj vojske, brzo-pokretne, lake i tovarne konjice. Pojačanim uplivom i prisustvom velikih europskih sila na našim panonsko-dinarskim prostorima u 18. i 19. Stoljeću (Turska, Austro-Ugarska, Francuska, Italija, Njemačka, Rusija) i mi prihvaćamo razne oblike priznatih društvenih i civilizacijskih standarda.

Odlučujući učinci bitke za Sinj 1715. g. kako hrvatsko-mletačke obrane tako i turskih napadača ostvareni su konjicom i topništvom. Ta hrvatsko-mletačka konjica je nastupala pod imenom ‘Cavalleria Croata.

Uvođenjem općih reformi u ilirskim pokrajinama francuske vlasti početkom 19. stoljeća izgradnjom suvremenih prometnica višestruko unapređuju poštanske i druge veze zahvaljujući konju.U vrijeme Napoleona Sinj postaje sjedište dijela 24. konjičkog puka sa smještajem u današnjim Alkarskim dvorima.

Sve ubrzanijim razvojem tehnologije i društvenih odnosa u Europi, a i kod nas, konjarstvo se razvija ali i prerasta u organizirane sportsko-izložbene sadržaje.

Pojačani (intenzivni) uzgoj konja u Dalmaciji počinje državnom potporom i otvaranjem pripusnih postaja i pastuharne u  Sinju 1848. g. i Drnišu 1858.g.

Krajem stoljeća (1890.g.) u Splitu se otvara škola jahanja. U takvim okolnostima broj konja u Dalmaciji se od polovice 19. stoljeća sa 22 000 do 1910.g. povećao na 26 500 konja. Nisam uspio pronaći (ne znam jeli uopće postoji) vjerodostojan popis konja za ravničarski prostor Cetine od Kijeva do Trilja.

Brojno stanje konja u nekim popisnim godinama

OPĆINA 1857. 1910. 1971. 1981. 1991. 2003.
Sinj 2413 1027 212 99
Hrvace 3
Otok 1
Dicmo 3
Vrlika 5
Trilj 11
DALMACIJA 22006 26520

Slijedom toga priprema se i izvodi 1900. g. prva trka ‘školovanih’ konja u Dalmaciji na Jankovića livadama kod Knina.

Prva suvremena trka konja na cetinskim prostorima je održana 1904. g. na Glibuši u selu Jasensko kod Sinja. U takvim okolnostima dolazi do još ubrzanijeg širenja konjarstva Dalmacije u Sinju i dolini Cetine. Potom se trke priređuju na livadama Demerovac u selu Čitluku kod Sinja. Konjogojstvo dobiva sve veći zamah i značaj, što se razvojno, pozitivno odrazilo i na okolne gradove (Vrlika, Livno, Glamoč, Imotski, Duvno, Vrgorac, Omiš, Trogir).

Kao i neke druge tako i ta djelatnost za vrijeme 1. svjetskog rata se usporava i prekida u trajanju približno 7 godina do početka ustroja nove države. U Sinju se 1920. g. osniva Dalmatinsko kolo (liga) jahača čiji je pokrovitelj regent Aleksandar Karađorđević.  Osnivanjem Kola 1920. g. konjske trke se priređuju na Vidića livadama, današnja sportska zračna luka Sinj. Sva takva kola općina i kotareva 1938. g. postaju jugoslavenski jahački savez.

Na tim trkama koje su bile dojmljive i omiljene našlo bi se i do 10.000 gledatelja. Slično se nastavilo i poslije 2. svj. rata. Već između 1. i 2. svj. rata bilo je razmišljanja o hipodromu, a poslije 1950. g. učestalije.

Bez obzira na velike gospodarske zahvate grada Sinja od 1950.-1989. g. nije se smoglo novca za izgradnju hipodroma. I neki predstavnici uprave su podržavali postojeće stanje tumačeći da se sve može održavati na velikom prostoru zračne luke (Vidića livada). Mlađi naraštaji (studenti) u dodiru sa svijetom 60.-ih godina uviđaju što bi hipodrom pored alkarskih svečanosti općenito značio za ovaj kraj.

Nakratko je sve zamrlo i otišlo u zaborav do pripreme Sredozemnih igara u Splitu 1979. g. Igre su dobivene 1975. g., a odluka o mjestu hipodroma u Sinju je donesena naročito zalaganjem Sinjana, zaljubljenika u konje; alkarskog vojvode i predsjednika konjičkog saveza Jugoslavije Brune Vuletića,  potpredsjednika konjičkog saveza Hrvatske i kasnije člana organizacijskog odbora MIS-a Uroša Dalbella, tajnika konjičkog kluba Alkar Tomislava Cvrlje, predsjednika konjičkog kluba Alkar Josipa Preosta, potpredsjednika konjičkog kluba Alkar mr. sc. Stipe Batarela te kasnije člana organizacijskog odbora MIS-a i predsjednika Izvršnog vijeća općine Sinj, Slovena Poljaka.

Prema toj odluci organizacijskog odbora 8. MI i skupštine općine Sinj zatražen je i izrađen projekt hipodroma od strane projektantske kuće IPZ Zagreb OOUR ‘AR PROJEKT’ Split, na čelu sa projektantom ing. arh. Jerkom Rošinom i ing. građ. Jakovom Ivaniševićem. Isti je projektiran i izveden dijelom na prostoru šumarije Sinj, a dijelom na privatnim česticama. U takvom ozračju i u Vrlici je 1971. g. osnovano konjičko društvo dr. Fejdžer. Odmah su 1972. g. održane prve utrke u Vrličkom polju. Trke su se održavale godišnje, a sve ostale trke zaključno s 1983. g. održane su u Cetinsko-paškom polju. Nije održana trka 1979. g.

Na zadnjim trkama koje su održane u rujnu 1981. g. na aerodromu Sinj (Vidića livade) prisutno je preko 10.000 gledatelja. Bile su četiri trke s bogatim nagradama i zanimljivim rasporedom.

Točno godinu dana poslije, završetkom staze i ograde 19.09. 1982. g. održane su prve trke na novom hipodromu. Iako je gledatelja bilo manje, ipak se osjetilo nešto novije, pravilnije, vjerodostojnije, nešto što se događa u svijetu.

Održavanjem konjičkih utrka 60 godina na Vidića livadama (zračna luka) za vrijeme tri-četiri pokoljenja stvorilo je jaku naviku i običaj (tradiciju). Uređenjem staze na novom hipodromu mijenjaju se i navike, te trke a aerodroma polako odlaze u povijest i zaborav.

Sklad prirodnih hidro-geoloških, meteoroloških, klimatskih, pedoloških i biljnih uvjeta na slivu Cetine je doveo konjogojstvo na zavidnu razinu. Zbog stoljećima neustrojenih i nestalnih društveno-državnih uvjeta i odnosa imamo šarolik i neodređen sastav u domaćih konja.  U našim cetinskim uvjetima takvi konji za date uvjete i potrebe bili su dobri.

IZGRADNJA I DOGRADNJA HIPODROMA

U zimu 1978./1979. g. do kraja mjeseca srpnja 1979. g. u nepovoljnim graditeljskim uvjetima raskvašene zemlje i blata izgrađena je velika sala 1.012 m², sjenik 288 m², upravno-pogonska zgrada 223 m² te asfaltni pristup zapadno sa puta šumarije i dvorište.

Prema neslužbenim podatcima DHMZ-a Hrvatske u prosincu 1978. i prvih 6 mjeseci 1979. u jeku gradnje hipodroma palo je 932,5 l kiše po m², što je za oko 300 l po m² više od prosjeka. Ipak, nekakvo olakšanje u jeku gradnje se dogodilo u mjesecu svibnju, kada je palo neuobičajenih 9,2 l kiše po metru2. Inače, svibanjski prosjek za razdoblje od 1950. do 1979. godine je 80 l po m2. Dovedena je struja, telefon i vodovod od acc ᴓ 100 mm. Kanalizacija je riješena s crnom (septičkom) jamom.

Odvodnja temeljne vode parkura izvedena je na riblju kost (drenaža), u ovim krajevima prvi put uz upotrebu geotekstila. Uz parkur koji je u zapadnoj krivini, izveden je betonski kanalić i zasađena živica od ‘thuje orientalis’. Betonski kanal je pokriven sa propusnim A-B pločama za odvodnju površinske vode sa parkura i trkaće staze. Ploha parkura je poravnata zemljom i zatravnjena sa padom prema betonskom kanalu.

Dužina ‘potkove’ betonskog kanala i unutarnje živice uz parkur je 430 m¹. Širina staze je 30,00 m s padom 1 % prema unutra (betonskom kanalu). Dužina vanjske živice je 500 m¹.

Staza je poravnata i zatravnjena u svemu isto kao i parkur. Uz unutarnji rub betonskog kanala izveden je hidrantski vodovod za natapanje travnjaka parkura i trkaće staze.

Unutarnji radijus krivine staze je 70 m¹, a vanjski 100,00 m¹. Ostatak staze i ograda je završena 2 godine poslije (1982. g. ), zalaganjem trojice članova uprave konjičkog kluba Alkar; dipl. oec. Davora Dalbella, Stipe Domazeta i mr. sc. Stipe Batarela. Inače, dužina unutarnjeg kruga trkaće staze je 1.075 m¹, a vanjskoga 1.238 m¹ što znači da je srednja dužina  1.156 m¹.

Ograda dužine oko 1.900 m¹ izvedena je sa elementima od istegnutog željeznog lima visine 2 i dužine 2,70 m. U istom vremenu 1982. g. iskopan je trapezni jarak za temeljnu odvodnju i prihvat površinske vode sredinom hipodroma do istočne krivine. Kroz krivinu je ugrađen propust od betonskih cijevi koji hipodromske vode odvodi u poljski kanal, a ovaj dalje u odvodni sustav Sinjskoga polja.

Izvedeni dijelovi hipodroma su 20-ak godina bili djelotvorni: svi vodovi, površinska i temeljna odvodnja, obje živice, travnjak parkura i staze. Dobar se pokazao djelomično zasađeni jednostruki jablanski vjetrobran istočno od sjenika dužine oko130 m i sada visine 20 m. Star je oko 30 godina. Pravi bi bio da je trostruki ili barem dvostruki, zasađen uzdužno uz sjevernu i južnu stranu s međurazmakom 250 – 300m.

Kod nekih objekata ima nedostataka koje je potrebno ispravljati i otklanjati. Ipak je to prvi i jedini hipodrom na prostoru od Save i Zagreba do mora i od Istre do Boke kotorske, do danas.

Bilo bi zanimljivo napraviti usporedbu kroz 10-ak glavnih pokazatelja (površina, dužina staze, broj preponskih takmičenja, broj trka, gledatelja…) s hipodromima: Zagreb, Ljubljana, Trst, Sarajevo, Beograd, Budimpešta. To bi bila važna analitička procjena i mjera o održivosti, proširenju ili ukidanju hipodroma Sinj.

HIPODROM Površina (ha) Duž. staze (m) Šir. staze (m) Br. održanih trka godišnje Br. održanih preponskih natj. godišnje Vlasništvo
SINJ 16 1156 30 12-15 broj je zajednički za obje vrste natjecanja Javno Ograđen
ZAGREB 47 1600; 1550; 1.000 20, 6, 16 do 20 nepoznato nepoznato Javno Ograđen
LJUBLJANA nepoznato 1000 20 nepoznato nepoznato nepoznato Ograđen
TRST 8.5 800; 680 15-19 nepoznato nepoznato nepoznato Ograđen
SARAJEVO- Hipodrom je napušten, razrušen i pokraden.
BEOGRAD 24 1500; 1000 20,5; 30 62-88 6-22 Javno Ograđen
BUDIMPEŠTA 84 2000; 1.200; 1.900 nepoznato nepoznato nepoznato Javno Ograđen

Neskladno je što se unutar hipodroma nalazi privatna čestica s kućom 700 m² te igralište tenisa i boća.

Inače, u to vrijeme prije 37 godina i za one potrebe natjecanja hipodrom je bio značajno dostignuće za grad Sinj i Dalmaciju. Građevinske radove za smještaj i pomoćne objekte je izvelo poduzeće„IGP Sinj, a sve zemljoradnje, dovodne instlacije, uređenje okoliša sa ogradom Cetina, vodoprivredno poduzeće Sinj.

Pored popravaka i uklanjanja nedostataka, nakon 3 desetljeća te promjena i dopuna raznih propisa i neki dijelovi su se temeljito mijenjali. Dodatno je izvođena kanalska i cjevasta odvodnja gospodarskog dijela objekata u sjevero-zapadnom prostoru hipodroma. Izgrađen je gnjojar kod velike štale kao i nova manja štala i uz nju gnjojar.

Radna staza na trkaćoj stazi je dva puta temeljito dorađivana. Postojeći hidrantski razvod od AC cijevi je isključen, a u cijelosti je izgrađen novi od okitenskih cijevi sa unutarnje strane radne staze. Iskopane su obadvije živice od thuje kao i betonski kanal te ugrađena drenažna cijev i sve zatrpano zemljom i poravnato. Postavljena je ograda oko parkura i jahališta (manježa) od pocinčanih željeznih stupova i dasaka. Isto tako je postavljena ograda od pvc elemenata oko trkaće staze u cijeloj dužini sa obje strane.

Radna staza širine 5 m¹ je u cijelosti očišćena, poravnata, postavljen geotekstil te nasuta sitnim pijeskom krupnoće 0-4 mm debljine 25 cm. Dodatno su na kraju drenažnog cjevovoda izvedena okna te temeljna voda dovedena u srednje okno i kanal u uzdužnoj osi hipodroma. Očišćen je taj isti kanal i kanal vani kroz privatne čestice prema aerodromu.

OKRUŽENJE I HIPODROM

Hipodrom Sinj prema obliku i veličini staze, mogućnosti štale za smještaj 60 + 20 konja i svih ostalih sadržaja spada u red malih hipodroma. Inače, udaljen je od središta grada (Trg kralja Tomislava) 1,50 km¹ istočno.

Sa zapada ga omeđuje ulica Put Šumarije i Baraćev potok, sjeverno igralište Junaka i Romci-Modrići u Donjim Glavicama. Istočno je sportska zračna luka sa međurazmakom oko 300 m¹, a južno je cijelom dužinom oko 600 m¹ uz mjesnu cestu br. 67040 /1 prema aerodromu, sinjskom polju i Otoku.

S druge, južne strane te ceste za Otok udaljenosti oko 200 m¹, jugo-zapadno je igralište ‘Tekstilca’, s atletskim tartan sadržajima, ragbi igralište i motel.

Pristup hipodromu je s mjesne ceste za Otok br. 67040 /1, a gospodarskom dijelu ulicom Put Šumarije.

Cjelokupan prostor površine 160 000 m² tlocrtnog je L oblika. Veći dio uz mjesnu cestu za Otok je dužine 565 m¹, a širine je 260 m¹. Manji dio s gospodarskim objektima (štale, pomoćni prostor, sjenik, gnjojari, skladišni prostor) je u sjevero-zapadnom kutu veličine 150 m¹ × 90 m¹.

Veći (duži) dio uz mjesnu cestu za Otok sastoji se od parkovskog i livadskog prostora površine oko 51.400 m², trkaće staze 34.500 m² te parkura i livade unutar staze površine 61.000 m².

Od 51.400 m², 17.000 je parkovski prostor na zapadnoj strani, a sve ostalo je livada i nešto unutarnjih prometnica.

Cijeli prostor je blago nagnut prema polju i to sa 303,00 MNM na zapadu do 300,00 MNM na istoku neprekidno ujednačenog pada oko 5 ‰ . Prije (otkupa) uređenja to su bile obradive površine dubine oraničnog sloja na sjevernoj strani 50-100 cm, a na južnoj i istočnoj do 3 m¹. Dublje od toga je lapor sa prisustvom vodonosnih slojeva.

Zapadni parkovski dio na bivšim gredičnim nasadima šumarije je obrastao ostavljenim sadnicama lipe, akacije, sofore, kestena, platane i još ponekim stablom. Bilo je dosta topole koja je sva posječena do 2012. g., a ovo što je ostalo i dalje je gusto i neuredno. Za to dovesti u red trebalo bi posjeći i ukloniti sva bolesna i polusuha stabla. Da bi se dobio lijep i ugodan parkovski izgled cjeline trebalo bi skinuti do ½ stabala.

Kada složimo sve značajke ka jednom cilju s ozbiljnim i marljivim radom bi mogli bitno unaprijediti stanje hipodroma.

Na raspoloživih oko 10 ha travnjaka doveden je novi vodovod ᴓ 100 mm, tlaka do 10 bara. Prema prosjeku godišnjih padavina (više od 1200 mm) očito se mogu dobiti značajne količine trave, lucerke ili nekog krmnog bilja. Prateći stanje na hipodromu od početka gradnje 1979. g., a naročito zadnje 3 godine, vidljivo je da bi se moglo dobiti dva do tri otkosa. Prošle 2014. g. su bila dva otkosa, mogla su biti tri, a možda i četiri s obzirom na količinu kiše od 685,3 mm koja je pala u 6 proljetno/ljetnih mjeseci.

Ovome moramo dodati i mogućnost crpljenja podzemne vode. Naime, 2014. g. gradska uprava je naručila i izvela dvije bušotine dubine 40 m¹, s ‘dosta’ vode. Kako smo zaključili da su slojevi lapora vodonosni trebalo bi dodatno izvršiti sustavno bušenje na znanstvenoj hidro-geološkoj osnovi u skladu s propisima za tu vrstu djelatnosti.

Prostor je ravničarski s udaljenostima do 1.500 m¹ od sjevero-zapadnih glavičkih i 1.500 do 2.000 m¹ od zapadnih sinjskih brežuljaka visine oko 450 MNM gdje su jaki udari vjetra.

Bura na udare dosegne preko 100 km/h, a jugo je nešto slabije. Zapadnjak (maestral) koji puše iz pravca JZ-Z-SZ manje je snage od juga i ravnomjerne jačine, a javlja se uglavnom u poslijepodnevnim satima, učestalije ljeti. Istočnjak koji puše iz pravca Kamešnice je najmanje učestalosti i snage. Zanimljiv je podatak da su najobilnije padavine 1950.-2014., bile u dekadi izgradnje hipodroma 1971.-1980., sa količinom od 13004 l po m2. Prema tim podacima za isto mjerno razdoblje, najmanje proljetne padavine su bile: u travnju 1955. g., 6,2l po m2, u svibnju 1962. g., 10,2l po m2, 1973. g., 3,8l po m2,  i 1979. g., 9,2l po m2. Tri najobilnije mjesečne padavine 1950.-2014. su bile u prosinac 1959. g., 433,9l po m2, studeni 1962. g., 404,5l po m2 i listopad 1974. g., 423,8l po m2.

Hidro-meteorološki podaci za objekt čija je djelatnost značajno pod utjecajem vremenskih prilika su veoma bitni.  Meteorološka postaja je u neposrednoj blizini hipodroma, 1 km istočno, pa su podaci prilično vjerodostojni.

OPĆE STANJE DRUŠTVA U DOLINI CETINE

Uz prije spomenute razne prirodne uvjete i drugi činitelji su doprinijeli razvoju konjarstva na prostoru između prvoga i drugoga reda planina srednje Dalmacije (Biokova, Mosora, Kozjaka, Svilaje, Moseća te Dinare i Kamešnice).

Bitno i temeljito su osposobljene i izrađene uzdužne i poprečne cestovne veze tog prostora s daljim krajevima. Šteta je i greška što su stoljetne (carske) postojeće ceste prema Muću i Livnu asfaltirane tek 2012.-2014. g. Općim komesacijskim i hidromelioracijskim zahvatom Sinjsko polje je od zamočvarene pustopoljine pretvoreno u oranice sa dostatnim količinama vode za navodnjavanje. Oko 1000 ha društvenog i 2000 ha privatnog zemljišta (unutar natapnog sustava) su davali dobre prinose kukuruza, ječma i pšenice. U manjim količinama su i povrtlarske kulture davale dobre prinose. Neobrađeni dio su bile dobre i čiste sjenokoše.

U skladu s tim je cijeli podzemni i nadzemni (hidrografski i orografski) sliv Cetine namijenjen i uređen za proizvodnju elektro energije. Time su stvoreni uvjeti za otvaranjem proizvodnih, industrijskih i obrtničkih pogona te osnaženja društva kao cjeline. Ustrojila se obrtna škola koja je davala dobre i priznate kv. stručnjake u graditeljstvu, poljoprivredi, strojarstvu, tekstilu i raznim drugim djelatnostima.

Iz spleta prirodnih sadržaja cetinskoga kraja vidljivo je da su sve okolnosti išle u prilog razvoja konjarstva stoljećima, a posebno u 19. i 20. st. I ljudski, društveni činitelji su pratili takvo stanje.

Dobivanjem MI-a u Splitu u takvim uvjetima je sasvim prirodno što se Sinju dogodio hipodrom. Ipak, 10-ak godina nakon izgradnje hipodroma stvari se mijenjaju. Promjenom i ubrzanjem tehnologije življenja u svijetu i Hrvatskoj, raspadom bivše države i nametnutim ratom hipodrom se lagano gasi. Sve više gubi na značenju. Neposredno prije domovinskog rata, u ratu i 10-ak godina iza, događa se još jedan rat, pretvorbeni.

Prijelazom iz starog društvenog sustava u novi (tranzicijom) lukavi i pljačkaški pretvorbeni ‘rat’ je rastočio skoro cjelokupno gospodarstvo. Vjerovatno su ti  (jesu li ?) vlasnici-gubitnici to i zaslužili, pa ih sada nakon osvješćivanja i potraživanja oštetnih zahtjeva, kada se sve ‘zakorovili’, zastupa netko-nitko!

Stjecajem okolnosti sva privreda na cetinskom prostoru je takvoga oblika da čovjeka prati stotinama, tisućama godina i nije narušavanje ravnoteže u prirodi. To je poljoprivreda, opekarstvo, izrada i obrada žbuke i kamena, preljstvo (tekstil), koža, obrada drva; što i nije neko zagađenje i da se pročišćavanjem riješiti.

U društvenom prijelazu (tranziciji) svu proizvodnju je trebalo temeljito razmotriti i razlučiti. Upravno-proizvodnu pretvorbu se moralo izvršiti i preustrojiti, ali ne razoriti i uništiti.   Spoznajom o općoj zaposlenosti na tom prostoru i njenim ukidanjem, jasno je da sva takozvana nadgradnja pada ili kratko preživljava. Eto to bi mogao biti usud hipodroma (konjskog trkališta) Sinj.

ZAKLJUČAK

Cjelokupni sadržaji i okolnosti vezane za konje na slivu Cetine stoljećima, do 1979/80 išli su u prilog izvedbe i stvaranja hipodroma Sinj. Razlog isticanju Sinja u odnosu na ostale nabrojene i nespomenute gradove dinarskih prostora je stoljetno postojanje konjičkih postrojbi i Alke kao njegovateljice te ljudske djelatnosti

Ipak, u povijesnom pogledu postoji crta koja cetinsko konjogojstvo dijeli na ‘poznato i nepoznato’. Za razdoblje od prapovijesti do 1686. g. (oslobođenje Sinja od 173 god. Turske vlasti) možemo kazati da je bilo dosta dobrih konja. Za razdoblje od 1686. g. pa dalje do danas može se tvrditi da nam je poznat ustroj konja.

U tom vremenu postoje različita povijesno-društvena razdoblja sa bitnim utjecajem na konjogojstvo cetinskog kraja. Razdoblja se mogu jasno razlučiti, ali nažalost bez posjedovanja i spoznaje rodoslovnih značajki za konje:

1. Venecijansko razdoblje od 1686. do 1797. odnosno pada pod 1. Austriju. U tim vremenima radi interesa Mletačke republike i stalne Turske opasnosti bile su dobro ustrojene veze sa obalnim gradovima s konjima. Nadalje, obrambeni sustav prema osmanskoj granici je bio nemoguć bez konjice. Bila je to ‘Cavalleria Croata’.
2. Austrijsko-francusko razdoblje od 1797. do 1814. je nastavak venecijanskog načina ali puno bolje, temeljitije i odgovornije ustrojen. Radi kratkoće vremena i promjene 3 vlasti za 17 god. nema nekih bitnih pomaka.
3. Austrijsko razdoblje od 1814. do 1918. je donijelo golemi napredak i ustroj, ali za nas i dalje bez posjedovanja i mogućnosti korištenja pisanog višenaraštajnog rodoslova i uzgoja ako ga ima. Ipak se za tih 105 godina donekle mirnog razdoblja dosta toga u konjogojstvu ustrojilo.
4. Jugoslavensko-endehazijsko razdoblje od 1918. do 1945. opet zbog kratkog vremena,  rata, četverostruke promjene vlasti, industrijalizacije, konjarstvo dolazi do zastoja. Ipak, zahvaljujući vojsci nešto se unaprjeđuje konjarstvo u  kraljevini SHS pa tako i u dolini Cetine. Pored dalmatinskog kola jahača, vojska je imala ustrojenu konjičku postrojbu u vojarni Štalija.
5. Jugoslavensko razdoblje od 1945. do 1990. je znakovito po razdjelnici odnosno 8. MI 1979. god. Stanje od rata do 1979. obilježuje nešto slično kao i gospodarstvo cetinskog kraja. Javlja se državno-nacionalni zanos i želja za općim uspjehom u utakmici sa Europom i svijetom. Zato se poslije 1945. god. iz raznih ergela nabavljaju rasni konji i odmah uključuju nekadašnji polaznici francuske, austrijske i drugih škola jahanja. Konjica je kao rod vojske u JNA ukinuta 1959. g.

Stvaranjem hipodroma i održavanjem preponskog natjecanja 8. MI na kojima je bilo sedam država u Sinju se događa nešto novoga. Takvo zanimanje za konjička natjecanja poslije 8. MI pored utrka obogaćeno sa preponskim takmičenjima održavalo se dvije do tri godine prije Domovinskog rata.      U tim vremenima 1980./90., jakog gospodarstva, želja za unapređenjem (pokrenuta je zamisao i stvoren je mali zoo vrt) i upotrebljivost hipodroma još nema temeljitog sustava i vidljive iskoristivosti. Zadnja trka u prijelaznom razdoblju (tranziciji) održana je u rujnu 1990. god. Zbog neposredne ratne opasnosti 1991. nije održano ništa, ali je 1992. ipak održana trka.

U ratnom vremenu broj gledatelja je bitno manji. Oslobađanjem HE Peruće i odmakom ratne opasnosti za Sinj 1993. hipodrom preuzima Hrvatska vojska. Djelomičnim oslobađanjem Republike Hrvatske 1995. i istočnih dijelova 1997. očekivao se zamah i opći oporavak gospodarstva, što bi pozitivno utjecalo i na razvoj konjarstva Cetinske krajine. Uređenjem hipodroma i ustrojem štale stvorila se iskra za početak sustavnog praćenja i uzgoja konja sa tih prostora.

Nakon ‘iskre’ i početka hipodroma 1979. tek 2005. g. je donesena odluka o osnivanju ergele, odnosno o nastavku sustavnog bilježenja i spoznaji vrijednosti za potvrdu obilježja konja sa ovih prostora. Sigurno bi došli do značajnih podataka u proteklih nekoliko stotina godina, bez obzira jesu li posebni ili se slažu djelomično i potpuno s nekom drugom pasminom. Da smo to počeli za vrijeme MIS-a i to bi bilo nešto (što je 5 do 7 naraštaja konja).

Kada se govori o posebnostima konja iz ovih krajeva, poznato je da se blago iz štalskog (umjetnog) uzgoja nekoliko mjeseci prebaci, za poboljšanje, na prirodnu (domaću) hranu. Ako se to događa unutar jednog naraštaja od nekoliko mjeseci, sigurno je da se nešto  mijenja u više naraštaja ili pak više desetaka naraštaja. Danas od svega toga imamo vrlo malo ili ništa. Niti ‘cetinskih konja Dinka Šimunovića’, niti bilješki tih nekoliko desetaka naraštaja. Tada smo zbog konjskog obilja napravili hipodrom. Sada bi trebali preurediti i dotjerati do sklada hipodrom i uzgojne prostore pa stvoriti konje.

Stjecajem okolnosti, ubrzanom promjenom tehnologije življenja, (mehanizacija umjesto konja) zapostavljanjem i propašću poljoprivrede, uništenjem gospodarstva i u državi i na slivu Cetine, hipodrom još više postaje teret, potrošnja i upitan. Slijedom takvog stanja postavlja se pitanje o njegovoj opstojnosti, ustroju i vlasništvu.
1. Zadržati ga u postojećem stanju, polovično popravljati i stalno ulagati u njega.
2. Ugasiti ga i zatvoriti, što treba temeljito razložiti i istražiti.
3. Obzirom na prethodno promišljanje, proširiti ga sa 16 ha, na 20-ak ha (sjeverna strana prema Modrićima za 50-ak metara).

U slučaju bilo kakvog preuređenja treba voditi računa kakvu vrstu djelatnosti i namjene mu dati: sportsko-natjecateljski, izletnički (turizam), zdravstveni, uzgojni ili pak svi. U ovakvim suvremenim okolnostima motorizirane poljoprivredne mehanizacije i tehnologije upotreba konja u ratarstvu je završena priča.

1. Za mogućnost temeljitog preuređenja potrebno je isključiti privatne i druge neurbanizirane sadržaje s cijelog prostora, geodetski snimiti i provesti u knjige 1/1.
2. Po dužim stranama južnoj i sjevernoj posaditi trostruki ili barem dvostruki vjetrobran od jablana zbog zaštite gledatelja, natjecatelja s konjima, odnosa pijeska sa staze i ubojitog djelovanja vjetra u tom djelokrugu.
3. Voditi računa o krajnjim godišnjim (- 15˚ C do + 40 ˚ C) i 24 satnim (- 7 ˚ C do + 15 ˚C) toplinskim rasponima, količini padavina i o vjetrovskoj ruži
4. Tehnička obilježja i sadržaje gospodarskih objekata pored dobre prilagođenosti namjeni, arhitektonsko-urbanistički uskladiti sa pitomom djelotvornosti srednjo-europske ravnice i oštrinom jakih jadransko-dinarskih vjetrova.
5. U cjelini ispuniti zahtjev da ta zelena sinjska hipodromska dolama bude veličanstvena cetinska simfonija, dostojna Alke, življa ovoga kraja i ‘gospojinskog slavlja.’

hipodrom sinj aviosnimka fratkovic

Foto: Filip Ratković

Print Friendly, PDF & Email

Na vrh