Jure Marasović: ‘Posadi jedno drvo, pa se takmiči s njim tko će brže narast!’

U današnjoj emisiji ‘100 ljudi, 100 ćudi’ Hit radija gostovao je Jure Marasović, umirovljeni građevinski tehničar i istinski zaljubljenik u prirodu, čovjek širokoga znanja o cetinskom kraju. Govorio nam je o svom životnom putu i mnogim temama koje ga zanimaju: ekologiji, arheologiji, arhitekturi, urbanizmu…

Naš gost rođen je 1948. godine u triljskom naselju Strmendolac, gdje je završio 4 godine pučke škole. O djetinjstvu kaže:

‘Svako djetinjstvo je ugodno, tada ne znaš za ništa drugo, znaš za to što imaš. Onaj tko prihvati to što ima, onda je zadovoljan, onda je to lijepo i ugodno djetinjstvo. Življenje je bilo neusporedivo drukčije.’

U Trilju kompletira osnovnoškolsko obrazovanje, te odlazi u Split i tamo izučava 3-godišnji zanat. U Gradu Pod Marjanom uslijedile su 4 godine Građevinsko-tehničke škole, a nakon diplome i prvo zaposlenje u građevinskom poduzeću Lavčević, u visokogradnji, gdje je ostao 7 godina. Potom odlazi u hrvatsku metropolu i 1970. godine zapošljava se u Direkciji za Savu, radi u Odjelu Karlovac sliv Kupe, na projektima bujičarstva, regulacija i kanalizacije. Radni odnos u Karlovcu prekida 1974. i zapošljava se u sinjskom Vodoprivrednom poduzeću Cetina, u kojemu ostaje do odlaska u mirovinu.

U ‘Cetini’ je radio na različitim objektima vodogradnje i hidrogradnje, te na manjim tvorničkim građevinama. Značajniji projekti su kanalizacija, regionalni vodovod za Split zaleđe, vodovod Vojnić – Gardun, ulična uređenja Sinja, izgradnja Hipodroma, te pročistač kanalizacije Alkarskih dvora. Valja spomenuti i vodovod Vedrine – Strmendolac, triljsku kanalizaciju i pročistač, u Vrlici vodovod s izvora Cetine, prokope polja i utvrđivanje znamenitog Balečkog mosta, a razne projekte na širem području Dalmacije da i ne spominjemo.

Govoreći o tom razdoblju sudjelovanja u projektima koji su donijeli višestruku korist cetinskom kraju, Marasović je kazao:

‘Uvijek može bolje. Ima objekata koji su zaživjeli i daju rezultate, ima onih u kojima je negdje nastao promašaj, poput tvornice Cetinke u Tijarici. U tome svemu najviše me privlačila voda i radovi vani.’

Marasović je i sudionik Domovinskog rata, oženjen je i ima tri sina koji su krenuli očevim stopama, a obiteljsko stablo razgranato je na devetoro unučadi.

Istinski je zaljubljenik u prirodu, posebno u vode, a s obzirom na svoj životni poziv obišao je cijelu Cetinsku krajinu i vrlo dobro upoznao naš zavičaj. Napisao je nekoliko članaka koji su objavljeni u stručnim časopisima, da bi se početkom 2020. godine javio redakciji portala Ferata, te smo rado počeli objavljivati njegove osvrte o prirodoslovnim temama cetinskog kraja.

‘Mnoge stvari kod čovjeka se vjerojatno rode. Kad odeš vani, u polje, u brdo, nekako mi dođe da svako stablo, svaki kamen, pozdravim s naklonom. Sve to što vidim ispred sebe smatram ukazanjem, čudom. Svaku biljku fotografiram. Svako drvo mi je najljepše, svako ima vrhunsku priču, u godovima, čvrstoći, boji, tonovima.’

Bilo je osobito riječi o gospodarenju vodom na području Sinja i cetinskog kraja kroz prošlost, kao i o nekim detaljima iz Marasovićevog teksta Biserna ogrlica Sinja, koju smo ove godine u nastavcima objavili na portalu Ferata.

Nevjerojatno brzo se promijenila tehnologija življenja u odnosu na prošlost, kazao je Marasović:

‘Stari objekti – mlinice, mostići, kućice, kapelice – imaš osjećaj kao da su nikli zajedno s prirodom, ravnopravno, lijepo i jedno i drugo. Danas je to takva brzina, takva sila. Pitanje je može li čovjek to pratit i zna li što se događa u toj nevjerojatnoj brzini drugačijeg tehnološkog oblika življenja. Kažem unucima, posadi jedno drvo ovdje kraj mene, pa se takmiči s njim tko će brže narast!’

U emisiji su emitirani prilozi Portret gosta i Ton prijatelja gosta (Slaven Kardoš, prirodoslovac i ekolog).

Cijelu emisiju ‘100 ljudi, 100 ćudi’ s Jurom Marasovićem poslušajte OVDJE.