Jure Marasović: Uređaj za pročišćavanje kanalizacije grada Sinja

Autor/ica
Objavljeno: 15 veljače, 2021
procistac sinj

Naš čitatelj Jure Marasović poslao nam je tekst o gradnji Pročistača otpadnih voda Sinj. Tekst je napisan za vrijeme izgradnje uređaja, za stručni časopis Vodoprivreda, prije 20 godina. S obzirom na proteklo vremensko razdoblje, ističe autor, dogodile su se i neke promjene, ali je zanimljivo usporediti prošlost, zamišljeno i ostvareno kako bi se izvukla pouka o daljnjim aktivnostima vezanima za uređaj za pročišćavanje otpadnih voda grada Sinja.

Sinj je grad u kojemu živi preko 11.000 stanovnika na krajnjem sjeverozapadnom kutu Sinjskog polja visine od 300,00 do 380,00 mnm. Suh je, bez rijeke, a inače pripada slivu bujice Gorućica poznate po kraškom endemu, čovječjoj ribici. Izvor Gorućice proradi i nabuja za vrijeme dugotrajnih kiša s najvećom izdašnosti i preko 2,00 m3/s. Nakon  4,80 km ulijeva se u desni obodni kanal Sinjskog polja, a ovaj teče 10-ak km do ušća u rijeku Cetinu u Trilju.

Na području samoga grada, u Gorućicu se ulijevaju suhe bujice – potoci i to desni:  Budimirov potok, Župića bujica i lijevi: Pavjak i Baraćev potok.

Za dugotrajnih kiša i proloma oblaka nabujaju do 10,00 m3/s, a veliki dio godine teku s količinom do 2 l/s vode, ali zagađene od procjeđivanja podzemne vode iz nepropisno izvedenih crnih jama ili izravno spojenih odvoda fekalne i ine kanalizacije u njih. Kad se na slivu dogodi još i prolom oblaka na izlazu iz grada može narasti  i do 40 m3/s.

Sva četiri potoka kroz grad su uglavnom uređeni (popločani ili betonirani), ali svakodnevno bacanje smeća u njihova korita je sve teže očistiti. Za vrućih i sušnih razdoblja žitelji uz obale tih potoka  -bujica moraju vršiti različite oblike protubiološke zaštite od emitiranih otrova koji dolaze iz njih. Sve do industrijalizacije 50-ih godina, vode u dubancima tih potoka i ispod pragova su služile za kupalište mlađem naraštaju, a izvori i bunari su  bili održavani čisti i pitki.

Kao veoma staro naselje (rimski Osinium) i kasnije do polovice 20. st. grad se napajao iz, za njegove potrebe, izdašnih izvora: Miletin, Odrina, Bistrica Stuparuša… i 60-ak privatnih bunara dubine i preko 10 m. Uz privatne bunare na tom relativno malom prostoru, površine 4 km 2, postojalo je još 15-ak javnih bunara i česmi. Kolika je bila važnost i bogatstvo tog prostora govori činjenica o pronađenim tragovima rimskog vodozahvata i vodovoda zapadno od gradske tvrđave u naselju Pavići-Klarići.

Nakon mnogo stoljeća, česmi i bunara prvi vodovodni zahvat u Sinju je dovod vode s izvora Bistrice na česmu u središtu grada 1724. Česma je nakon preuređenja Trga kralja Tomislava 1988. ponovno postavljena na isto mjesto. S izvora Miletin 1878. Sinj dovodi vodu na česmu Petrovac. Voda sa izvorišta Kosinac je u Sinj dovedena 1913.-1916., a nakon naraslih potreba za domaćinstvo i industriju, preuređenjem sustava 1953.-1954. povećan je dovod i utrošak vode u gradu. Važna je činjenica da je stara vodosprema sustava s Kosinca bila razdjelna. Jedna komora je bila za pitku vodu, a druga za protupožarnu. Prednost napajanja vodom je imala protupožarna komora.

Do tada, kada dolazi do višestrukog povećanja potrošnje vode, nije bilo teškoća s otpadnim vodama ni potrebe za kanalizacijom. Septičke jame su redovito i uredno održavane, a nisu bile kemijski zagađene i pretrpane kao današnje. Do polovice 20-og stoljeća nije bilo izgradnje kanalizacije osim crnih jama i uličnih kišnih kanala. Prvi ulični kišni kanal (od kamenih zidova pokriveni kamenim pločama) u Sinju su izgrađeni 1891.-1898. Čistili su se redovito svakog proljeća i jeseni. Kad je došla višestruka potrošnja vode, te “socijal-nepismeni i kapital – rastrošni nobles-živalj” naglo se povećava nered i zagađuje okoliš.

Ipak se razmišlja i 60-ih godina izvode “modernije” crne jame i prvi metri fekalne kanalizacije.

KANALIZACIJA

Sedamdesetih godina dolazi do nužnosti i kvalitetnijeg razmišljanja o ustroju i uređenju grada, među ostalim vodoopskrbe i odvodnje otpadnih voda. Tako ondašnja gradska uprava naručuje idejni projekt mješovite kanalizacije grada Sinja. Idejni projekt je izgradio IGH Zagreb na čelu s prof. Stanislavom Tedeschi.

Prvi metri kanalizacije po tom projektu izgrađeni su u Splitskoj ulici (cestovni prolaz kroz Sinj) 1978. god. u sklopu uređenja grada prigodom održavanja dijela Sredozemnih igara u Splitu 1979. god. U tom razdoblju različiti investitori s različitim izvedbenim projektima izgrađuju kanalizacijske cjevovode promjera 100 do 1700 mm s kišnim preljevima u prije spomenute potoke. Kakvoća izvedbe tih kanalizacijskih cjevovoda je različita, što bitno utječe  na sveukupnu čistoću podzemne hidrogeologije i nadzemnog okoliša.

Nakon prvih metara izgrađene kanalizacije u 60-im godinama glavnina se gradi u osamdesetim, devedesetim i godinama poslije Domovinskog rata. Poseban zamah nastaje nakon zamisli o izgradnji pročistača fekalne kanalizacije u gradovima na zagorskom području Dalmatinskih slivova. Tada se dolazi do pravog izazova za potrošače vode, kao i za projektante raznih vrsta uređaja: mehaničkih, bioloških i biljnih. Izazov je to i za izvoditelje i nadzornu službu kao i za posadu na održavanju koja je budna zorom i večeri ili spava dubokim “zimskim” snom. Pripreme za završne kanalizacijske radove su dugotrajne i zanimljivo je hoće li to biti pogodak “u sridu” ili “u ništa”. Ugrubo cijeneći stanje, izgrađeno je do 50% kanalizacijskog sustava grada Sinja. Glavninu kanalizacijskih radova i dio ostalih instalacija izvelo je vodoprivredno poduzeće “Cetina”.

UREĐAJ ZA PROČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA GRADA SINJA

Stvaranje ovog uređaja kroz 20 godina je teklo na sljedeći način. Građevinski institut F.G.Z:-a Sveučilišta u  Zagrebu u prosincu 1983. izdaje izvedbeni projekt uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada Sinja, koji je izrađen temeljem tehnološkog projekta kao inačica “B” (u prvoj fazi predviđeno je aerobno pročišćavanje, a u drugoj anaerobno).U veljači, 1985. ponovno se aktualizirala izgradnja uređaja za pročišćavanje otpadne vode grada Sinja.

“Hidroprojekt” Zagreb u svibnju, 1986. izrađuje idejni projekt uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada Sinja koji bi se sastojao od navedenih objekata: Dovodni cjevovodi,       Kišni retencijski bazen, Ulazno crpilište, Automatska rešetka, Odzračeni pjeskolov s prostranim mastolovom, Mjerno korito, Bazeni za predaeraciju i primarni taložnici, Aeracioni bazeni, Sekundarne taložnice, Crpilište za povratni i pretičući mulj, Primarni zgušnjivač mulja, Strojarnica i zagrijano trulište, Sekundarni zgušnjivač mulja, Strojna dehidracija mulja, Muljne lagune, Trafostanica i agregatnica, Pogonsko upravna zgrada.

Na ovaj idejni projekt, u ožujku 1987.,”Jugoturbina” Karlovac izrađuje i nudi projekt elektro- strojarske opreme za uređaj za pročišćavanje otpadnih voda grada Sinja. Nestabilno političko razdoblje i ratni nagovještaji, još jednom odgađaju izgradnju uređaja. Prolaskom teških ratnih vremena u RH, u kojem je posebno stradao sjeverozapadni dio Cetinske krajine, 1995. se ponovno postavlja pitanje uređaja Sinj. U rujnu, 1996. “Hidroprojekt-ing”, Zagreb, nudi novi glavni i izvedbeni projekt sinjskog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Obzirom na teško novčano-gospodarsko i poratno stanje u državi, izgradnja tada još ne može početi. Konačno, nakon dopune u studenom 1999.g., u listopadu 2000. g. počinju pripremni radovi na izgradnji uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada Sinja. Posljednjom dopunom i izmjenom, u ožujku 2001., projekt uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada Sinja dobiva oblik i naziv “uređaj za prethodno pročišćavanje otpadnih voda”. Uređaj se sastoji od više građevina koje u cjelini čine 1.fazu pročišćavanja otpadnih voda grada Sinja, odnosno mehanički dio pročišćavanja, a sastoji se od: Dovodni cjevovodi, Ulazna građevina s grubom rešetkom, Crpna stanica s pužnim crpkama, Građevina s finom rešetkom i sitima, Aerirani pjeskolov-mastolov, Odvodni kanal s mjeračem protoke, Retencijski bazen, Upravno- pogonska zgrada, Infrastrukturni objekti unutar ograde uređaja.

ZAKLJUČAK

Svi smjerovi ljudske djelatnosti u graditeljstvu su stari stotine i tisuće godina te su svojim usavršavanjem iznjedrili pokazatelje tehničkih pravila kod planiranja, izgradnje i korištenja objekata. Na ovim prostorima graditelji su ovladali hidromelioracijama, tunelima i cestogradnjom, vodovodima i mostogradnjom, sakralnom gradnjom i svim ostalim ljudskim prodorima u (bogom dano) prirodu.

Djelatnost pročišćavanja visoko civiliziranog i tehnološki sve zagađenijeg prostora u svijetu je stvar 20. stoljeća. Ovaj dio ljudske djelatnosti je ipak nešto novo (je li?) i za sada ne daje ishode svoga rada društveno zahtjevne. Dokaz toga je trenutno stanje narušene ravnoteže u prirodi kao i stanja u kanalizacijskim sustavima hrvatskih gradova i naselja. Vode su sve više mutne i zagađene. Da bi postala čista voda mora uvirati, ponirati, teći i ponovno izvirati ili se tehnički pročišćavati. Uređaj za pročišćavanje voda je opterećen i mnogo čim ostalim, a da bi dao dobru čistoću vode. Takav skup objekt ne može pročistiti sve ono što u njega uđe, a da ne govorimo o onome što nije ušlo.

Tko će riješiti bezbrižno i obijesno bacanje školskih ” lipanjskih” i inih tona papira, mahnito prolijevanje svih vrsta masnoća i otrova, snalažljivo odlaganje štednjaka, zamrzivača, zemlje, “perestrojka”, ljudskih duša i bičava, tko bi sve nabrojio? Proizvode se milijuni tona rogate amero-plastike za dječji igru i pakovanje, unaprijed bačene na opustjele zaorke krčevina i zarasle grmove PVC kvazi-barjaka svjetlo-rumene (malus sylvestris) divljakinje, rosa canine, gloga… Kako li tek uživaju mnogi porezni obveznici što su uljudno, lažući ministre i Boga nepropisno kroz plećatu planinu spojili crne jame u izvorišta Jadra, Kosinca, Une, Mrežnice, Đulinog ponora, ministri što će njihovo i onako proći kroz koju godinu, a drugi neka se misle.

Kad bi mi znali što hoćemo? Hoćemo struju, nećemo centrale, hoćemo turizam, nećemo gužvu, nećemo flotaciju, otrove i nitrate, dimnjake…. I nećemo i hoćemo rad; hoćemo neću i nećemo hoću.

Nije takvo stanje samo kod nas. Na raznim stranama svijeta je, gdje nije postaje, a gdje je neki se Don-Kihotovski bore protiv njega. Što li će Sinj moći napraviti sa svojom otpadnom vodom 40 god. nakon zamisli uređaja. Vjerojatno je rimski Osinium nastao na nekakvim ilirskim ‘nekim’, trajno čuvajući gardunskog dječaka s loptom u zidu kuće u Vrličkoj ulici. Padom Rima i previranjima nastalim seobom naroda do 8. stoljeća na ovim prostorima mnogo ljudskih tragova je uništeno i srušeno kao i uvijek do naših dana. Ide nas rušenje!

Rani srednji vijek i dolazak Hrvata je iznjedrio razne cetinske župane, tvrđavu Stari grad i knezove starih loza Šubića, Nelipića, Frankopana…. Poslije se miješaju Ugarska, Venecija, Turci itd. Sinj postaje i ostaje značajnije marijansko svetište i postojbina jednog od ljepših živih spomenika kulture u Europi.  Grad je imao ciglanu, rudnike, željeznicu, zračnu luku i više ih nema. Postojala je jaka poljoprivreda, a sada je strnište. Dalmatinka je na izdisaju. Autocesta će u velikom luku zaobići Sinj, a zaobilaznica neće zasad još!

Ipak na tom brežuljkastom i laporovitom prostoru ispod preko 900 m.n.m. visokog lanca Visoke, Visočice i Plišivice postoji više malih izvora čiste i pitke vode. Pravilan pristup bi bio temeljito srediti fekalnu vodu, zaštiti sva izvorišta i bunare i po mogućnosti oživjeti i učiniti ugodnim obale prije spomenutih potoka. Tu bi sinjski pročistač mogao odigrati veliku ulogu na način da se smanjenim utroškom i razbacivanjem proizvedenih “zala i dobara” isti što više rastereti.

Obzirom da je Sinj najveće naselje na prostoru cetinskog sliva (3900 km2) i uloga pročistača bi se morala osjetiti šire od samoga grada. Neposredna blizina Cetine, polja Jasensko- hrvatačko i Sinjsko te kraška: Bitelić i Gljev s lijeve te Radošić i Dicmo do Biska i Garduna s desne strane neprekidnim povijesnim težnjama potvrđuju zemljopisno bogatstvo ovog kraja od prvih početaka preko ilirskih gradina i rimskih naselja do danas. Izgradnjom puteva i veza, elektrana, hidromelioracije Sinjskog polja i drugih sadržaja to bogatstvo još više dolazi do izražaja.

Nije slučajno tako osebujna povijest ovoga kraja na križištu rijeke Cetine i putnog pravca između kliškog i vaganjskog prijevoja prema Bosni i Slavoniji. Takve okolnosti su povijesnom i gospodarskom prostoru ostavile traga pored prije spomenutih i u drugim djelatnostima kao, obradom kamena, duhanom, ljekovitim biljem, grnčarijom, pa čak i promašenim pamukom. Tužno je spoznati da su nam potpisi bezbrižnih tuđina postavili tako umjetno omeđenje 10-ak km od Cetine. Moramo priznati i našom krivicom. Cetini i cetinskim sojenicama, otočkim bi bilo mnogo ljepše i lakše da su ti tuđinski bezbrižni potpisi međaša na nekim drugim i daljim obalama. Tada bi sigurno bili svojski i bratski.

Na nama je da kao svijet budemo bolji od svijeta ili barem isti u čuvanju zraka, vode i zemlje. I na koncu, potrebito je i važno stalno tvrditi da bi moguća trajnija havarija Cetine s utjecajem na Jadro i Žrnovnicu za 24 sata iselila Split i okolicu.

Fotogalerija: Izgradnja Pročistača otpadnih voda Sinj

Print Friendly, PDF & Email
Facebook
Na vrh