mel

Jure Marasović: Uređaj za pročišćavanje otpadne kanalizacije grada Trilja

Autor/ica
Objavljeno: 4 lipnja, 2020
procistac trilj

Jure Marasović poslao nam je tekst o Uređaju za pročišćavanje otpadne kanalizacije grada Trilja. Tekst je kao osvrt na početke pojačane pripreme u osmišljavanju pristupa u pročišćavanju kanalizacije u Hrvatskoj objavljen prije 21 godinu u stručnom časopisu ‘Vodoprivreda’.

Marasović ističe kako mu je želja da tekst koji je, kada je objavljen bio dostupan samo struci, bude dostupan široj javnosti, kako bi se 50-ak godina od izvedbe prvih uređaja za pročišćavanje u Hrvatskoj (Daruvar i Velika Gorica 1973. god.) u novoj suvremenoj djelatnosti mogle i trebale izbistriti nepoznanice i loši potezi u osmišljavanju, te davati dobra i zadovoljavajuća rješenja. Također ističe da i u našem kraju imamo loš primjer upravljanja uređajem za pročišćavanje voda – Pročistač Poljakova glavica.

TRILJ

Trilj je gradić na obalama Cetine, smješten na polovici dužine toka rijeke od izvora do ušća. Samo je mjesto ravničarsko, s blagim daškom Sredozemlja. Gradom je postao 1998. god., a sada broji oko 2.500 žitelja. Prostire se na približno 5 km kvadratnih i to uglavnom uz prometnice prema Sinju, Livnu, Imotskom i Splitu, na nadmorskoj visini od 295 do 330 metara nadmorske visine.

Od malog seoceta s 40 kućanstava prije 50 godina, narastao je u grad zahvaljujući važnom cestovnom raskrižju, izgradnji HE-a na slivu Cetine, uređenju Sinjskog polja, te stanogradnji s popratnim sadržajima. U tom je posebno veliki udio imala tvornica PVC-a Cetinka, koja je u vrhuncu rada imala i više od 1.000 radnika. Sve spomenuto dovelo je do naglog širenja i djelomično neplanske izgradnje sa svim pojavama koje prate rast naselja od sela do grada. Slično se događalo i u ostalim naseljima uz Cetinu i pritoke, samo u manjem opsegu.

Dodavši tome zagađenja s cestovnih i poljoprivrednih površina, te dotok otpadne i industrijske vode grada Sinja u Cetinu, za 1 km uzvodno od cestovnog mosta u Trilju kakvoća vode u gradu bitno se pogoršala. U svemu tome posebno značenje ima zagađenje podzemlja i podzemnih voda, uz ostalo i zbog nekontroliranog bacanja različitog smeća.

Jezero HE Džale i jezero Prančevići HE Zakučac postala su, uz akumulaciju vode, i akumulacija smeća. Vodeći računa o tome što Cetina znači SD županiji, Hrvatske vode donijele su odluku o projektiranju uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u Vrlici, Sinju, Trilju i Omišu. Triljski pročistač izveden je u cijelosti za 7000 ES, osim jedne sekundarne taložnice koja je predviđena za drugu fazu.

Završne dijelove kanalizacijskog sustava grada Trilja čine: Uređaj za pročišćavanje otpadnih voda grada Trilja; Dovodni dio instalacija od crpilišta Trilj 1 do uređaja, dužine oko 1 km; Crpilište Trilj 1 na desnoj obali Cetine s agregatnicom; Tlačni prijelaz rijeke Cetine; Crpilište Trilj 2 na lijevoj obali Cetine; Uređaj za pročišćavanje otpadnih voda grada Trilja.

Uređaj za pročišćavanje otpadnih voda naselja smješten je na bivšem smetlištu uz rijeku Cetinu južno od Trilja (oko 500 m do prvih kuća) prema predviđenim generalnim, provedbenim i razvojnim planovima. Zemljište je bilo društveno, pretrpano smećem i pretežno zemljom II.-V. kategorije. Pristup je predviđen djelomično sadašnjim poljskim putem s ceste Trilj-Bisko-Split.

Nakon svečanog otvaranja gradilišta, uvođenja u posao i geodetskog iskolčenja pristupilo se krčenju zemljišta u prosincu 1996. godine. Na tom su prostoru bile rupe od pozajmišta žala, mnogo godina zatrpavane tisućama metara zapremninskih komunalnog smeća i PVC otpada iz tvornice Cetinka, sama čestica za izgradnju i pristupni pojas bili su podvodni i nepristupačni za nastavak radova. Stoga je s čela čišćen budući put, nasipan kameni nabačaj i do 1 m dubine da bi se moga vršiti širok otkop i odvoz zemlje i otpada. Dubina je bila od 1 do 3 metra, a iskopani se materijal odvozio na odlagalište. Radovi su pri iskopu i odvozu bili otežani zbog kiše u prosincu 1996. godine i zbog niskih i promjenjivih temperatura ( od -8 do +12 u istom danu) u siječnju 1997. godine. Površina izvršenog otkopa (u dvjema razinama) bila je nepovoljnija od prvotnog stanja, što se tiče blata i pristupačnosti. Stoga je izvršeno dodatno iskopavanje za buduće i privremene prometnice da točkaši mogu pristupiti svakom objektu. Taj se nasip trenutno, a i pri asfaltiranju, pokazao korisnim. Predloženo je investitoru da se izgradi sveobuhvatna drenaža, što je i prihvaćeno i odmah izvedeno, što se također pokazalo opravdanim.

Tim radovima stvoreni su uvjeti za izvedbu objekata pročistača. U međuvremenu je izvršena revizija projekata (statički, tehnološki i uređenje okoliša). Statiku je izradio IGH PC iz Splita, a tehnološki i prostorni dio izvoditelji radova u suradnji s nadzornim inženjerima i s investitorima. Organizacijska shema je napravljena tako da prometnice imaju kružni tok, uz to i prolaz kroz sredinu gradilišta. Toranjska dizalica postavljena je na položaj sekundarne taložnice II, odakle je u cijelosti pokrivala sve objekte, osim dijela ograde i dijela odvodnog cjevovoda u Cetinu

Objekti su izvođeni ovim redoslijedom: Bioaerator; Sekundarna taložnica; Aerirani pjeskolov-mastolov; Crpilište; Zgušnjač mulja; Ulazna građevina s finim sitom i s grubom rešetkom; Upravno-pogonska zgrada; Mjerni jarak s razdijelnim oknom; Ispusni cjevovod u Cetinu; Cjevovodi i instalacije kanalizacije, kišnice, vode, struje, zraka i telefona između objekata; Ograda; Prometnice, šetnice i travnjaci; TS Trilj 7 10(20)/0,4 KV.

Budući da gradilište nije bilo spojeno na gradsku mrežu struje, vode, kanalizacije i sredstava veze, sve je bilo uređeno na prostoru budućeg uređaja. Agregatska postaja s dva stroja snage 40 KVA i 75 KVA povezana na razvodne ormariće zadovoljavala je potrebe toranjske dizalice, vibratora, kružnih pila za drvo, muljnih crpki za vodu i ostalih manjih potrošača struje. Postrojenje su svakodnevno održavali pogonski električar i mehaničar. Opskrba gorivom i mazivom vršila se cisternom zapremnine 2.500 litara. Voda za pranje i za njegovanje armirano-betonskih konstrukcija dovozila se dvama spremnicima po 2,5 m kubnih ili je crpljena iz Cetine udaljene 100 m, a u manjem opsegu iz bunara u jami sekundarne taložnice 1. Prostori za odmor bili su uređeni uz zatvorena skladišta, samo s nadstrešnicom.

Radi izmjena i dopuna, povećanja opsega poslova, a i nemogućnosti da se u predviđenom razdoblju izvedu ostali radovi, rok za dovršenje produljen je za 3 mjeseca. Produljenje radova uglavnom se odnosilo na uređenje okoliša, pristupni put, manje radove na UPZ, te na ispitivanje rada opreme i instalacija.

Pojedinačni opis izvedbe objekata (2 dovodne instalacije, CP Trilj 1, tlačni prijelaz Cetine i CP Trilj 2) je ovdje isključen.

Fotogalerija: Radovi na Uređaju za pročišćavanje otpadne kanalizacije grada Trilja

CETINA

Što još reći o toj dinarskoj, delmatskoj rijeci koja kao lepeza izvire na sastavku brda Runjevice i ravnice Cetinsko-paškog polja. Vukovića vrilo s dubokom svijetlom, zelenomodrom bojom vrulje i izvor Cetine kod crkve sv. Spasa.

Vruci ispod surih i nadvijenih klisura i pitoma blaga vrela između kuća nijemih i pojata praznih duša, s jažama iza malih ubogih mlinica krivudaju poljem kroz vrbike i jošiku, šašom i rogozom, na jugoistoku stapaju se u jedno korito. Ispod različitih mostova tih rukavaca, između Crvenih greda i Svilaje, Cetinsko-paškim poljem teče Cetina. Pored svega stoji sv. Spas, nijem zove, mrk svijetli i polurazrušen romori, puše i valja rudinama paškim pustopoljskim nebrojene nježne i svjetlucave vlati kovilja i stasite rdobradi, uz neprekidno klanjanje amo-tamo. A kletva o dračama i kominima neumitno teče. Zvižduci bure s Dinare tiješte se u valovima kroz klance prema Svilaji. Duboki tutanj juga ugoni led u dušu, a Cetina teče bistra kroz polje, noraca, maslačaka i stada blaga. Cetina teče katkad mutna i kroz ratove, kroz proljeća i jeseni pudarske, u podneva i zorom, mirna djevičanska, snažna istinska, pitka šakom i kapom, hladna na ruci i topla u duši. Ulazi u Vrlički tjesnac, ispod kamenog lučnog mosta balačkog starca od stotinjak ljeta, niz buk, skakalima protutnji pokraj mlinica i u perućki vodostaj utihne.

A mlinice oronule i osušičile i nema ni Đule ni Ere, ni jeke kola djevojačkog, ni momačkog bata sa nebeskih dvora, razvala Maovičkih. Netom što je prošla i stala u Perućki smiraj, pogleda u zelenom zrcalu šume podosojske, ježevičku i vinaličku klisuru, nad mostom Koljanskim i ispod polje Ribaričko, nekad bilo. I vrbe livada sanjanih, mjesečina vučipoljskih, otišićkih i mlinice, mlinice, stupe. Potok i zaljev i crkva te suha, bučna, trgometna i valjevita Raba maljkovska, nakon dugotrajnih kiša nabuja i desnu stranu jezera perućkog zamuti.

I sve dalje mir i tišina modrine jezerske i valovi vodoprašni, buretina i južina kad pušu i kad je oslobode okova, razgoliti se u svoj svojoj ljepoti, uđe u branu, sukne i odjednom reže, palaca svjetlo-munjama, krči i što li sve ne, hidrocentrala. Razdjevičena i zapjenjena razmudri što se zbiva Cetina.

I smiri se opet kroz vrbike i žale ispod mostova, poljem sporo sve teže sa svjetinom, sve većom, koja joj uzima onu vodu, a ovu vraća s obadvije strane. Isto je i Vojskava i Karakašica, Rumin i Malin. Prolazi kameni most na Panju, Obrovcu sinjskom i kroz Sinjsko polje kupi uljeve Kosinca, Krenice, Rude, a za poplava mnoge izvore u trajanju od nekoliko dana i razorne mutne bujice. Goropadne bujice vuku i nose mutape rastrgane od moljaca, klapave kosti i kože uginulih pasa lutalica i cijeli niz biserja današnjeg živodarja, (sve pod zidine tvrđave Nutjak, “Čaporsko-gardunskoga conte marijoga”), u jezero vode i smeća HE Džalo, a nešto i dođe i do mora. I tako, sva ta smrsa i voda teku kroz novoselske i šestanovačke klance i cijevi mosorske i zadvarske, upiru i preko turbina rade, napajaju i praknjače svijet Cetinsko-primorski i otočki.

Na prolazu ispod Slimena, mejaša mosorsko-biokovskog sluša neprekidne “i dobro jutro kažem, more zlato” pozdrave Jožinom Iliju Galiotu u dubinama sinjega mora jadranskoga. Ušće joj sa gatačke hridi danonoćno stoički umiva blagi poljički pogled dostojanstvene junakinje Mile Gojsalića.

Takva je Cetina naša rijeka duga 100 km, između najviših dinarskih primorskih vrhova Dinare, Kamešnice, Svilaje, Mosora i Biokova kroz polja Cetinsko-paško, Vrličko, Peruću (Ribaričko), Hrvatačko-Jasensko i Sinjsko. Iz dubina izvorskih, s 390 metara nadmorske visine do ušća u dubine morske, kroz turbine stotina MGW i desetke tisuća slavina različitih, da utaži žeđ i ukloni prljavštinu. Upregnuta u “stotinu drvenih ruku i nogu”, razdjevičena i razbludnjena, odbačena kroz Omiš u more. Ljepota joj se vratiti ne može, ali utjeha mora odmah radi nje i svijeta, radi vrhova i polja, radi flore i faune, radi ljepote.

ZAKLJUČAK

Cetina je u golemom i višestrukom neskladu prije 50 godina i sada, a što li će tek biti ako ne uočimo, zaključimo, poduzmemo žurno. Sva cetinska vrela, izvorišta i pritoci što su pucali od pitke i hladne bistrine danas izbacuju različit otpad s gornjeg (livanjskog) “horizonta”, a crpilišta vuku vodu diljem Splitsko-dalmatinske županije. Dobar dio te vode vraća se mrtav u Cetinu, da oživi. Živopisne kamene mlinice, mostovi i kuće uz obale, tek primjetno uklopljene u krajolik, danas su razrušene nepotrebnošću i nepristupačnošću ili potopoljene visokim jezerskim vodama. Tisuće žitelja spustilo se iz kamenitih i malih seoca planinskih, bliže obalama rijeke i sve više je pritiska.

Dvadesetak tisuća hektara prvorazredne zemlje cetinskih ravnih i terasastih polja od lijepih i divljih livada i pašnjaka pretvorilo se u kvaziobrađene i korovom obrasle oranice i neartikulirano otrovane i zagnojene umjetnim gnojem. Stotine kilometara međunarodnih, međužupanijskih i mjesnih cesta, uz prolazak tisuća motornih vozila, u neurednom zakonsko-tehničkom ponašanju pretežak su teret za Cetinu. Neki svijet zapadno-velepotrošačkih i balkanskih navika iz porječja i mnogi prolaznici nesmiljenom žestinom bacaju sve vrste viškova civilizacije na prvo proširenje ili kutak na koji naiđu.

Jasno je da se ne može bez ceste, mosta, struje, vode, ali je sigurno da se mora ustrojiti prirodno-skladno i tehničko ponašanje u porječju.

Tek kada to i više uočimo, možemo naslutiti što za Cetinu znači pročistač u Trilju. Cijena završnih dijelova kanalizacijskog sustava Trilja mjeri se u milijunima kuna. Na cijelom slivu Cetine djeluju dva komunalna pročistača, Poljakova glavica, koja nije u cijelosti završena (okoliš) i Trilj, koji ne radi. Takvih pročistača veličine kao glavički do veličine triljskoga potrebno je izgraditi na desetke, što će se mjeriti u desecima i stotinama milijuna kuna. Očito je da se ne mogu svi pročistači izgraditi odmah, (Vrlika, Hrvace, Obrovac, Otok, Grab, Sinj, Šestanovac, Omiš),… ali se moraju za pravilno ustrojstvo stubokom promijeniti ponašanja.

Eto toliko malo o Cetini, s divljenjem i strahopoštovanjem. Jer što je njima Ebro ili Vardar, to je nama Cetina, a i Kaštela, Solin i Split je piju, iz druge ruke. Od Cetine se uzima mnogo, a loše joj se vraća.

DODATAK TEKSTU: Znakovito je da je na otvaranje radova na uređaju s 30-ak BMW-a i Mercedesa došla odgovorna društvena svita. Bilo je tu političkih “nogavica” za pečeno, sumnjičavih izjava u ispravnost i ishod projekta i neodgovornih i bezbrižnih obećanja. Ali, bilo je i strpljivih, samozatajnih i upornih voditelja koji su bili za izgradnju i za to da se projekt izgura do kraja i pusti u pogon.

ferata@ferata.hr
0997370409