Komentar: Ajmo sad guštat! Ajmo na Gripe, po senzaciju! Zašto ne…

Foto: KK Alkar

Nema sumnje, Alkar je najbolja priča ovogodišnjeg košarkaškog prvenstva. Pobjeda protiv Cibone bila je samo šlag na sinjsku tortu, a već ranije izboreno doigravanje daju za pravo svakom od igrača, struke i Uprave da bude ponosan na učinjeno. A još nisu ni gotovi s poslom…

Mora san napisan svoj osvrt na sezonu prije nego je došla kraju. Dok je vatra.  Jer, Alkar je od ove sezone napravio pravo malo čudo. To su činjenice, jer malo je tko očekivao rezultate koji su ostvareni. Finale Kupa Krešimira Ćosića i onaj desant na Zabok ostat će upamćeni. Nisu sinjski košarkaši imali snage da kreiraju čudo protiv Splita tada, ali tko zna, možda je sada vrime.

Dobro se sjećamo onih podcjenjivačkih najava uoči sezone. Alkar ispada i točka. Nema se tu šta puno pričat i analizirat. Kako krivo. Nije da sad idemo glumiti generale poslije bitke i uskliknuti – jesmo vam rekli! Jer, također je činjenica da vam – nismo tako rekli. Ali, nismo ni podcjenjivali, nismo ni sebe, a ni druge. A to se tako radi. Nije stvar ne mislit pozitivno i dat osvrt, ali jest ako unaprid prikrižiš nekog. Onako, kao nekog moramo. A Alkar nam je uvik prvi pik. Bolje da đava nosi selo, neg običaje, šta bi reka naš svit.

Ne mogu se ne sjetiti četvrtka uoči prve utakmice sezone i razgovora s Damirom Milačićem u hodniku naše dvorane, onom pravo s vrata, di nema nikog, di nitko ne ulazi i di možemo duši dat na volju. Pričat pa prosijat i odnit čitateljima na stol. Pa ako in se guta, nek gutaju. Ako neće gutat, nek gurnu na kraj stola. Po želji.

A dakako, da je jedna od tema bila baš taj podcjenjivački stav prema Alkaru. Od, nazovi, eminentnih stručnjaka. Vedeta pisane riječi u Hrvata. Moš’ mislit. Znate li koliko su oni analizirali Alkara uoči sezone ili bilo koga drugog van ove prve četiri momčadi. Slabo i ništa. Mi smo tu da popunimo broj. Ajmo se kladit da nisu znali ni nabrojat pet igrača, ali eto za potrebe zadovoljavanja forme nešto se napisalo. Summa summarum tog dijela priče – kako mi reče Damir – Nek misle. Nek računaju. Priračunat će se!

Druga stvar koja mi je digla tlak bilo je uoči završnice Kupa u Zaboku. Pa smo tako doznali da imamo eto dva (2) posto šanse (!), maltene, ne triba nam niti ić gori. Dobro, vidit ćemo, pomislio sam. Jer, za Boga milog, tada smo baš digli formu i igrali dobru košarku. Dva posto. Ej. Ruganje. Ali dobro. Pokazalo se da je Kup jednostavno Kup. Da nema sigurnih. I tada je lipo i Marsonia odigrala, za dlaku in je Cibona utekla. Cedevita se za posjed provukla kontra Zaboka. Zapravo, najuvjerljiviji je bio Alkar protiv Kaštela.

E sad. Nije ovo sad hajka na neistomišljenike niti kolege novinare. Dapače, ovo je samo ukazivanje na propust. Ne samo radi Alkara, nego i svih ostali koji daju hrvatskoj košarci, malih sredina i desetaka entuzijasta bez kojih bi i ovo malo od hrvatske košarke bilo ravno ništa. Ova sinjska košarkaška priča još je jedna potvrda da mora postojati minimum ljudske pristojnosti prema klubu koji uporno godinama opstaje u prvoligaškom društvu, unatoč činjenici da ima mizeriju od proračuna i da je taj u pravilu najtanji među konkurencijom.

Mora postojati minimum onog sportskog da se svakom da prilika da se izrazi na terenu. Dakako da ja prvi, a vjerujem i velika većina ostalih, nije živio u uvjerenju da ćemo igrati finale Kupa, da ćemo biti sedmi s velikih 15 pobjeda u prvenstvu i da ćemo biti prava sila na domaćem terenu gdje smo imali omjer 12-4. Nećemo se lagati, tako je. Ali, vjerovali smo da uz Damira Milačića možemo izboriti opstanak. A više što bude. I bilo je.

Meni je recimo bio gušt gledat kako je ova grupa košarkaša postala momčad. Strava. Od onog starta i niza izgubljenih završnica pa i posljednjeg mjesta u poretku jedno vrijeme, sve do ovog danas kada su završnice njen forte. I pogotovo nakon što je do tada jedan od lidera i ponajbolji među Alkarima, Noah Gurley, diga sidro. Znate li šta to znači? Ode glavni igrač na najtanjoj poziciji, a momčad nastavila ka da se ništa nije dogodilo. Nastavila još jače. Znate li šta je to? Momčad! Momčad u punom smislu te riječi! I sustav izgradnje momčadi kroz sezonu u koji su oni sami vjerovali. Pravi pravcati sustav. Samo dobar sustav to trpi. I to je najveća pobjeda ovog Alkara, ovog trenera i ove momčadi. To vam garantiram.

Evo, ja san, za primjer, gušta gledat kako se lipo razvio naš kapetan Mirko Jukić. Divota jedna. Obrambena mašina. Bome, malo se tko ili bolje rečeno nitko nije naigra uz njega. Pitajte Shortera i ostale koje je čuva. Pogledajte im statistiku. A mislio se momak ostavit košarke ima dvi-tri sezone. Rad, strpljenje i ogroman motiv. Simbol ove momčadi. Nije najtalentiraniji, ali je najuporniji. Karakter. Neš’ me uništit, neš’ me štuvat i baš neš’. I to vam je putokaz. I njega su otpisivali ka i ovogodišnjeg Alkara. A vidi ih sad.

Oćemo još malo o tome šta je srce i karakter. Eno neki dan vidin Ivana Kučana. Spržen. Doslovno. Zapalio se živ. Nesrića. Zagrijava se prid Dinamo. Pitan ga – Di ćeš takav Bog te pomoga? Zamotana ruka, natekla šaka, lice kao da je iz pakla izaša. Tri dana nakon nesriće. A kaže on – A moramo svi dat ruke, moramo ovo dobit. E to je još jedan simbol ovog Alkara. A nije on ključan igrač, čak igra ispodprosječnu sezonu. Ali je karakter. Bravo. O Svobodi, momku koji enormno napredova i posta prva violina, pa Porobiću koji se uvik ukaziva kad je bilo stani-pani, borbenom i neumornom Krešiću, Marčinkoviću, Tomaševiću i svima ostalima, samo riječi pohvale. Oni su momčad.

Kratko oko četvrtfinala doigravanja za prvaka. Da, Split je favorit za koji dan. Veći nego na tragu trenutne euforije mislite. Nama najteži protivnik, baš koji nam nikako ne paše. Četiri puta nas je “glat” dobio ove sezone. Ali, ajte se usudite unaprid otpisat Alkara. Ovog Alkara. Nemojte. Ne budite kao oni s početka teksta. Dajte im priliku. Zaslužili su. J…. su je zaslužili.

Svi na Gripe. Četvrtak u 19 sati. Prva utakmica. Uzvrat je u nedilju u 18 sati. Pa ćemo onda vidit kako stvari stoje. Zapljeskat ćemo boljima. Čestitat. I kako god završili – biti ponosni. Ovo je naš grad, naš klub, naše naslijeđe, naš ponos! Sritno i fala za ovu lipu sezonu.