Koncert sjećanja na Pjera Filipovića Grčića

Za koji dan navršit će se tužna godina dana od prerane smrti našeg dragog Pjera Filipovića Grčića, jednog od najboljih i najomiljenijih pjevača izvorne klapske pisme posljednjih desetljeća u Dalmaciji. Svi koji su Pjera poznavali, sjećaju se kako je širio oko sebe vedro i veselo ozračje, ljubav i radost, a svojim šalama nasmijavao i najtužnije. Njegovi prijatelji uz podršku obitelji pripremaju memorijalni koncert kojim će se u petak 22. studenoga u klaustru Samostana Gospe Sinjske kroz pjesmu sjetiti Pjera i njegove ljubavi prema klapskoj pjesmi.

Nositelj programa koncerta je po registraciji najmlađa hrvatska klapa – Sinjska klapa. Vaš je reporter došao u prigodu ususret koncertu porazgovarati s dvojicom članova ove klape, Stipom Brekom i Mladenom Širinićem, i to u Mladenovu domu, u susjedstvu pokojnog Pjera, gdje smo uz dobru kapljicu prozborili riječ-dvije o nadolazećem koncertu.

Stipe, ovaj koncert koji dolazi zasigurno izaziva kod Vas puno emocija?

‘Pa je, s obzirom da sam ja dosta godina piva u Klapi Sinj s pokojnim Pjerom, radili smo zajedno na Đalama u firmi, stvarno ovaj koncert donit će dosta emocija i za mene, a i za publiku koja će doć poslušat taj koncert.’

Godina dana prolazi, nekako je prenaglo otišao Pjero. Kako ga se vi sjećate?

‘Sjećam se Pjera u najboljim momentima druženja… i osjećam ko da nam ga je ukralo! Jednostavno ko da je nama tog čovjeka ukralo. Bili smo toliko vezani, a posebno je Pjero bio vezan sa Širinićem jer oni su se ovdje družili, popili bi pokoju rakijicu, zafrkancija bi bila uvik prisutna. A ja sam bio s njim i na poslu i u klapi, jedan drugom smo pomagali, takoreć bili smo nerazdvojni prijatelji.’

Mladene, možemo za Pjera reći da je bio povezan s cijelim gradom. Sjećam se da je Pjeru kad bi krenuo s Pijace trebalo barem pola sata da dođe do svoje kuće u blizini policijske postaje.

‘Kad bi išli pivat negdi vani, čeka nas autobus doli na dnu Alkarskog trkališta, ja i on bi krenili u isto vrime odavde, a ja bi doša pola sata prije njega! Volio je pričat s ljudima, bio je veseo, razveseljava je sve. Jednom prilikom sam reka, kako bi u klapama bilo ponekad ljubomore i svađe, triba Pjera klonirat i svakoj klapi dat po jednog, onda nema problema, svi će bit zadovoljni, sretni. Jer on je jedino širio veselje i radost oko sebe.’

Pjesmu je Pjero obožavao, kaže Mladen:

‘Mi smo zajedno izašli prije 15 godina iz klape. Ja sam reka da neću više nikad pivat, eto zapiva bi sa društvom kad bi se našli u konobama, a Pjero nije moga bez toga. On je piva i u crkvenome zboru, kasnije u Klapi Vrilo, pomagao Prijateljima. Čak bi upada u početku i Klapi Sinj kad im je falilo za neke veće nastupe… jednostavno je obožava pjesmu.’

Širinić ističe Pjerovu dobrotu i plemenitost:

‘Ne znam, meni ko da je brat otiša. Umro mi je brat prije šest mjeseci, a Pjero mi je bio ko brat. I sad mi nedostaje kad izađem na verandu tu… uvijek ga osjećam u sebi. Tu smo se najviše družili. Obično kad bi ima nekakvog posla u kući, onda bi izmislio da mu fali jedna vida ili matica, pa bi doša kod mene da malo popričamo, zezamo se, da ubije vrijeme.’

Stipe, je li Sinjska klapa ne samo izraz želje za klapskom pjesmom nego i nekakav nastavak Pjerove ostavštine?

‘Moglo bi se i to reć. Ja sam izašao iz Klape Sinj prije nekih dvi i po godine. Tu je 40 i par godina pivanja i mislio sam da ću moć ja bez pisme. Međutim kako je god više vrime prolazilo, nako je meni ta pisma i druženje falilo. Onda smo mi, ovi koji su bili u Klapi Sinj, prijatelji, se nalazili doli u maloga Frane Filipovića Grčića, ispeklo bi se nešto ispod peke ili na roštilju, popila bi se čaša vina, zapivalo bi se, druženje vrhunsko.’

Breko napominje da se više družio zadnjih par godina s članovima Sinjske klape, nego u 40 godina Klape Sinj:

‘Jer to je bilo više poluprofesionalno, došlo bi se na probe, odradile bi se probe, svak svojoj kući. Nije bilo druženja nikakvoga takoreć. Jedino na putu, kad bi išli vani ili ovdje kroz Hrvatsku, bilo je nekog druženja. Došlo je do jednog određenog zasićenja među ljudima. Mi sad nemamo u klapi maestra koji iza svake pisme, iza svakog nastupa, puše u frulu i kaže: ”Pali ste po tona, pali ste kvarat tona”. Toga više nema! Sad mi pivamo iz ljubavi!’

Mladene, čini mi se da u ovoj Sinjskoj klapi nedostaje Pjero. Da je kojom srećom živ, bio bi vjerojatno među vama?

‘Pa Pjero je i piva do u zadnji čas, dok je moga on se isto s nama družio. Kad ne bi bio na kemoterapijama, on bi obavezno doša doli s nama. Pjero je često bio s nama. Njega smo jedva čekali da nam zapiva ”12 razbojnika”… Nama je ova klapa prvenstveno da se družimo, radi pisme. Nismo se formirali zato što mislimo bit nekakva vrhunska klapa. Mi smo svoje dokazali davno svi već. Sad pivamo iz gušta, za ljude koji žele to čuti i za sebe. A Pjero da je s nama, sigurno bi bio tu. Ali sigurno da nam fali svima.’

Idućeg petka je godina dana od Pjerova odlaska. Stipe, kako ste zamislili ovaj koncert uspomene?

‘Klape u kojima je Pjero piva kad je otiša iz Klape Sinj će bit naši gosti. Mi kao Sinjska klapa ćemo bit nosioci programa. Na koncertu će biti Prijatelji Brnaze, Vrilo sa Hana i Klapa Tragos iz Trogira. Pjerov kum Tonko pjevat će nam ”12 razbojnika”.’

Mladene, ne sumnjam da će se u klaustru bazilike Gospe Sinjske 22. studenoga u 19,30 sati tražiti stolica više.

‘Ja se nadam jer kako čujemo reakcije na ovo što smo dosad pjevali, odlično smo primljeni. Ako ljudi vole čut, znači da osjećaju isto šta i mi. I svi su dobrodošli.’

Na kraju, kako stihovi pjesme kažu:

‘Rodilo je zlatom sve ča god si taka, nek ti na sve vike zemlja bude laka
Pokrila te ploča sad smo mi na tratu, triba nam odradit život ka žurnatu
Istrajat će tilo, dat se neće stina, a i ti si s nama i neka te nima’