Korita, zov rodnih ognjišta

Autor/ica
Objavljeno: 3 svibnja, 2021
korita

Pohoditi Kamešnicu, planinu koja očarava svojom lijepotom,vjerujem želja je svakoga kome je priroda pri srcu. Tu su mnogi izvori, kameni vrhovi, plodni doci omeđeni poredanim suhozidima. Mnogi s pravom ističu kako je ona raj za stočarstvo. Po Kamešnici je u zemane paslo na tisuće ovaca, krava, konja i ostalog blaga.

Ove subote u popodnevnim satima, kada se u kalendaru bilježio Međunarodni praznik rada, na poziv dobrih ljudi iz Otoka krenulo se u dio spomenute planine,,točnije u Korit,a u njihov središnji dio. Putujući preko Ovrlje, Rude ,uz Šurkovaču dolazi se do uzvisine odakle puca pogled na cetinski kraj i stare kamene kuće koritskih zaseoka nekada punih života. Malo poviše planinarskog doma Orlovac, nekadašnje školske zgrade, na kratko se Marinovići vratili na rodna ognjišta. Čuje se pjesma, priča, veselje i radost. U kamenoj obnovljenoj kući za stolom nema čega nema, od dobre kapljice, uštipaka, sira i drugih delicija. Uvod u razgovor, po Božjem i po ljudskom običaju, pripada domaćinu Milanu Marinoviću.

‘Vidiš, sve su ti ovo Korita. Ovdje smo mi Marinovići, pa Vladove, Laco, Katić. Gori na Blacama svoje imamo mi i Bašići, svoje posjede poviše imaju Lacići i Katići. Bilo je puno života nekada, ali vrimena se minjaju. Puno nas je krajem 60-tih i početkom 70-tih godina prošlog stoljeća otišlo vanka, najviše u Njemačku raditi. Ono što smo zaradili utrošili smo u kuće koje smo izgradili doli u Otoku, tako da su sada ova naša Korita kao vikend naselje. Nekada je bilo puno dice, puna škola do četri razreda’, priča nam Milan dok se pripremao svojim guslama kazivati nam noviju i stariju povijest u Hrvata.

Iako potpisnik ovih redaka dobro poznaje područje Korita, Milan ukazuje na velike iskope što ih je davno Konstruktor radio, iskopani tunel što vodi kroz planinu u Bosnu, jer kako kaže i tu je proveo dio svoga radnog vijeka. Tunel je rađen za ispusne vode pri gradnji HE Orlovac.

‘Iako smo doli u Otoku, svako malo evo nas na našem ognjištu di smo rođeni. Dođemo, odmorimo se. Vidiš odavde je prekrasan pogled, čisti zrak i netaknuta priroda. Sve se više obnavlja starih kuća, pojata. Sad su u modi te obnovljene stare kamene kuće od isklesanih vaca. Ima i novih vikendica’, kazuje Milan i pokazuje ponosno na svoju obnovljenu kuću.

korita

Gdje je Milan stao pričati o svom životu i običajima, nastavile su gospođe, sve odreda vezane za Korita, na poseban način za Marinoviće. Pava, Pera i Marija rođene su i udane Marinović. Nisu daleko išle za svojim ljubavima, kuća uz kuću. Tu je bila i još Jela rođena Marinović, sestra Marijina, sada prezimena Marković. Kada su ovakvi događaji i druženja svojim drugama pridruži se još jedna koja se uda u Katića, a to je Anđa znana Ćukanuša, rodom iz Kambera iz susjedne Rude. Za ovo druženje i okupljanje zaslužna je još jedna prezimena Marinović, djevojačko Vugdelija, svima znana šalturica Branka. One su o sebi kazale kako najbolje umiju i znaju. Povede Ćukanuša reru, druge je prate, a pisma kazuje:

‘Pitaju me odakle si žuta, iz Korita Hrvatica ljuta’.

korita

Zaori se ova i druge pisme odzvanjajući poznatom Drežnicom, odnosno dragom kojom je voda u davna vremena proticala sve do Roknjače. Nije njima teško govoriti o običajima i napjevima, o silima, blagdanima i životu teškome. Čuvarice su i baštinice narodnih običaja kroz njihovu kulturnu udrugu URIG, bile su i u KUD-u Kamešnica, Udruzi za očuvanje baštine Cetinskog kraja, a neke su i u KUD-u Cetina.

‘Nama ti je obuć našu narodnu nošnju ili onu što se u zemane nediljom nosilo u crkvu čast i ponos. Tako smo odgojene od svojih starijh i to volimo. Zapivamo i dajemo sebi oduška. I kad nam je bilo najteže, dok smo se tu odgajale, pa potom udavale, pisma nas je i naša vjera pratila. U kuća nas je u familijama bilo i po desetak, živilo se i radilo zajedno’, kazuju uglas Marinovićke, prisjećajući se vremena kada bi odlazile put Cetine s motikom priko ramena kopati plodnu zemlju ili se penjati za blagom do Blaca.

‘Ponesi komadić kruva i slanine i to je za cili dan. Nije se gledalo jesi li trudna u devetom misecu ili nisi, posao je trebalo napraviti, ko te pita kako ti je’, prepričavaju Marinovićke, kako im je u životu bilo.

I dok su one svoje životne zanimljivosti kazivale, ona druga koja je udajom došla iz Vugdelija u ovo prezime, Branka vodi nas do starine koja pripada njenom mužu i njegovima. Malo poviše guvna na kojemu se nekada pod topotom konja vršilo žito, Branka kazuje kako se i njeni spremaju obnoviti svoju starinu.

‘Mi ti svi volimo doći u Korita. Meni je drago što moja kćer Tea uz pomoć svoje sestre arhitektice Anđele ima volju i želju renovirati ovu našu kuću. Ako Bog da, kada se to uredi bit će još veća milina doći ovdje i provesti ugodne trenutke’, ponosno nam kazuje Branka.

korita

Branka nam priča i kako oni malo stariji iz Otoka dolaze u ove stare kuće odmoriti se i uživati, dok mladi idu na jedno drugo mjesto te pokazuje na nedaleko udaljeni veliki spremnik za vodu. Zanimalo nas je što je tako značajno u tom dijelu, pored obnovljene kuće vođe Stranjskih mačkara Josipa Vladove.

‘U tom velikom spremniku za vodu, kojeg je nekada koristio Konstruktor dok je ovdje radio, mladi su za sebe napravili ugodno mjesto za druženje. Potpuno su ga preuredili za zabavu i druženje. Odlično im je u prirodi, daleko od gradske buke i gužvi’, kazuje nam Branka, dodajući da spomenemo kako je s njima ovo popodne bila i Mara Vladova, rodom iz Putnika, ali morala je ranije otići zbog drughm obveza.

Moglo bi se još podosta toga zapisati o boravku u Koritima, o pričama iz života Marinovića i drugih prezimena čija su životna ishodišta u ovom kraju Kamešnice. Zanimljiv je ovaj kraj za planinare, turiste, izletnike, sportaše i sve ljubitelje planina i prirode. Nadamo se kako će doći vrijeme da se sve više kuća obnovi, preuredi barem za one dolaske vikendom ili za neke druge prigode kao što je ova. Ostalo je još podosta kamenih ljepotica, čija su vrata krakunom zaklučana, a korov i drača zauzimaju prostor oko njih.

korita

Valja se i podsjetiti o tom slijedu života na skoro 700 metara nadmorske visine. Prema dostupnim podacima i onome što knjige kazuju, u Koritima je najviše žitelja bilo 1947, godine, kada je broj stanovnika bio 247. Godine 1971. taj broj bio je 223,.a onda dolazi do masovnog preseljenja u Otok. Tako su službeno u zadnjem popisu stanovništva 2011. evidentira u Koritima tri stanovnika.

I na kraju ove priče o pitomim Koritima možemo samo zaključiti kako doista nema razloga da se ovo mjesto ne posjeti i doživi na onaj pravi način. Jer, Korita su uistinu oaza mira, mjesto za odmor, srce i dušu.

Print Friendly, PDF & Email

Na vrh