KUD Cetina i URIG Otok feštom na izvoru Rude najavili zajedničku suradnju

Prirodne ljepote, skrivena mjesta, divote zemaljske, sve je to i još puno više u cetinskom kraju. Jedan od bisera koji svojom ljepotom mnoge ostavlja bez daha svakako je izvor Rude koji spada u skupinu kraških izvora, a ujedno je zaštićen u kategoriji značajnog krajobraza. Okružen brdima i stijenama kanjona, ovaj atraktivni biser prirode idealna je lokacija za odmor, druženja i šetnje. Svakom tko zakorači na ovo mjesto i pogleda kako ta voda munjevitom brzinom protječe kanjonom, posebno slapovi pokraj stotinu godina stare vodenice u kamenu, što bi se reklo – napuni se srce i duša.

Upravo kod stare mlinice zvane ‘Beguša’ koja je poodavno vlasništvo čuvenog plemena Milanović-Litre okupili su se poznati etno baštinici Cetinskog kraja, članovi KUD-a Cetina-Sinj i URIG (udruga reraša i guslara) Otok. Nije to bilo ono uobičajeno druženje uz jelo i piće, uz poneku pjesmu, bila je to fešta u kojoj se dogovorila daljnja suradnjama na planu očuvanja tradicije etno baštine cetinskog kraja. Nije ovoga puta bilo potpisivanja povelje kako to biva u sličnim prigodama, dovoljna je bila ljudska riječ da bi se došlo do onoga što će u skorijoj i daljnjoj budućnosti raditi.

I dok je odzvanjala čuvena rera iz grla reraša URIG-a,o ovom događaju kazivali su čelnici kulturno-umjetničkih udruga, Marija Cvitković iz KUD-a Cetina i Marko Perković iz URIG-a.

‘Ovo je divota na ovakvom se mistu podružit, zapivat i proveselit. Di to ima, ova lipota, dobra spiza, pisma, ma srce ti je puno. Još kada se tome pridoda da smo ovdje s našim prijateljima rerašima i guslarima, to još više znači. Iako smo mi već podosta vrimena nastupali zajedno na mnogim manifestacijama, kao što je nedavni Sajam pršuta, mi želimo dalje imati još bolju suradnju. Mi imamo članove koji se bave starim zanatima, šiju narodnu nošnju, spremaju domaća jela, slikaju, prezentiraju stare običaje. Sada želimo to još više proširiti uz pismu. Zato smo se dogovorili da ubuduće m,i s ovim što imamo, popratimo rerom, diplama i guslama što naši prijatelji iz URIG-a imaju’, kazala je o početku ove suradnje predsjednica KUD-a Cetina Marija Cvitković.

S duge strane, slično kazivanje bilo je i od Marka Perkovića predsjednika URIG-a iz Otoka:

‘Ovo misto privlači mnoge, ne samo ljude iz ovog kraja, nego od Splita, Sinja i drugih mista. Tako smo i mi odlučili, ovaj službeni početak naše suradnje početi ovdje na Beguši kod ove čuvene mlinice. Malo smo se podružili uz jelo i piće, zapivalo se i dogovorili smo se kako ćemo našu baštinu na zajedničkim nastupima promovirati što je bolje moguće. Planova ima, a dolazi i litnje vrime i bit biće fešta, derneka, etno manifestacija’.

Kada je u društvu Jure Babić, zvani Jurika s Voštana, ne fali ni spize, pića niti pisme, ali ni kazivanja priča iz zemana:

‘Vidiš ovu staru mlincu, ona je Litrina, ali u njoj je davno jedan mlin od tri, koliko ih je bilo, imao jedan naš Babić zvani Ledušić s Voštana. Ima jedna istinita priča koja je bila tamo 1934. godine. Po običaju bile bi velike zime, po tri miseca bili bi veliki smeti snjiga na Voštanima i drugim selima. Valjalo bi za to vrime pripremit brašna da narod preživi. Nije se moglo lako dolazit u mlincu pa bi se koristili teški voli i do 800 kila da naprave prtinu s Voštana do ovog izvora. Kada bi ti teškaši to napravili onda bi se s konjima išlo i donosilo mlivo, pa bi se mlililo i onda vraćalo u Voštane, Rože, Liskovaču, Kamensko i druga mista, tako ti je to bilo. Koliko san samo puta s materon i ostalima po takom vrimenu dolazio’.

‘Naših Voštančana tamo 1905. dosta je otišlo u svit, neki po Europi, a neki u Ameriku. Kada bi se kasnije vratili neki kući, ka naš jedan koji je bio trgovački putnik, kazivali bi da takve brzine vode s izvora nisu vidili u niti jednoj rijeci u Americi, a prošli su mnoge rijeke i na Aljaski’, ispriča nam Jure Babić, pa nastavi zajedno s kolegom guslarom Stipanom Marinovićem prebirati strune na guslama i kroz pjesmu kazivati što se to u povijesti zbivalu u ovom kraju.

I dok je ovo veselo društvo kovalo planove o budućem zajedničkom djelovanju na očuvanju etnio baštine, do izvora su dolazili i drugi znatiželjnici, turisti, Ruđani, mlađi i stariji. Tako je rudska mlađarija malo podalje od izvorišta pokazivala svoje ribičke sposobnosti.

Da bude sve Božjoj volji i zdravlju okupljene etnob aštinike posjetio je don Branimir Projić, Ruđanin, vojni kapelan u HRM. Sa svojim ribičkim štapom krenuo je podalje od izvora, kako nam reče, da napuni u ovoj ljepoti svoje Rude baterije za ono što slijedi, a to je 63. međunarodno vojno hodočašće i 29. hodočašće Hrvatske vojske, policije i branitelja u Lourdes koje će biti održano od 9. do 16. svibnja 2023. godine.

Kako su dolazili večernji sati tako se i ova vesela družina razilazila. Pospremalo se posuđe i ono malo pića i hrane što je ostalo i odlazilo svojim kućama. Svima u sjećanju ostalo je mjesto gdje su dogovorili svoju suradnju.

Za kraj ove priče, poruka čitateljima Ferate – ovo je mjesto gdje imate priliku uživati. Ukoliko se nađete u tim krajevima Lijepe naše, svakako se sjetite ovog dragulja koji besprijekorno objedinjuje rijeku i krški okoliš, a iznad izvora na visokim stijenama dominira i veliki Hajdukov grb.