mel

Marko Duvnjak: ‘Stoljeće Junaka’

Autor/ica
Objavljeno: 17 srpnja, 2016

junak3

Duga je tradicija igranja nogometa u Sinju i Cetinskom kraju. Kažu da su ovu vragolastu igru igrali Iliri (Delmati), ali stvarna je potvrda tradicije iz razdoblja rimske uprave u starom Tiluriju. 

Naime, na Gardunu je pronađen nadgrobni spomenik Gaja Laberija koji u ruci drži loptu nalik današnjoj nogometnoj lopti. Ova stela ugrađena je na pročelju kuće Romana Perkovića u Vrličkoj ulici u Sinju.

Zahvaljujući sinjskom arheologu amateru Josipu Britviću, svjetska nogometna organizacija FIFA, priznaje nogometno otkriće pa stela postaje najstariji spomenik nogometne igre u svijetu.

U spomen na to vrijeme unazad nekoliko godina tijekom ljetnih mjeseci stalno se priređuju nogometne utakmice između ‘Delmata’ i ‘Rimljana’. Pravi nogomet u našem gradu počinje se igrati početkom dvadesetog stoljeća, a prvu nogometnu loptu u Sinj je donio Frano Tripalo-Kekica iz Pariza 1912. godine. Bilo je potrebno još malo vremena da se osnuje i prvi nogometni klub. Dogodilo se to u vihoru ratnih zbivanja kada se zajedničkim snagama austrougarskih vojnika (uglavnom Čeha) i domaćih mladića osniva nogometni klub.

NK Junak (ime kluba simbolizira stoljetno junaštvo i viteštvo sinjskih mladića) je osnovan prije stotinu godina, 18. srpnja 1916. godine u mastionici (tangariji) Kamila Vuletića ispod Kamička. Na osnivačkoj skupštini izabrana su upravna tijela kluba.

Prvi predsjednik kluba je austrougarski podoficir češkoga podrijetla Ante Brož, a njegov zamjenik Emil Bondij, također njegov zemljak. Tajnik kluba je Frankuli Lubin, blagajnik Petar Vuletić, a članovi Uprave: Niko Manđeralo, Filip Borković, Mirko Kačić, Ante Lajić, Ante Živalj i Frano Kalafatić sve domaći mladići.

Prvi treneri, ujedno i igrači bili su predsjednik Ante Brož i Splićanin Luka Burić koji u Sinju služi vojnu obvezu. Bio je veliki zaljubljenik u grad, njegove žitelje i novoosnovani klub. Nakon osnivanja kluba slaveći blagdan Čudotvorne Gospe Sinjske upriličena je nogometna utakmica između Hajduka iz Splita i domaćeg Junaka. Iako je Hajduk pobijedio visokim rezultatom (13:0), to uopće nije umanjilo slavlje i oduševljenje navijača koji su došli u velikom broju. Nakon utakmice veselje se nastavilo uz janjetinu s ražnja, obilje vina i drugog prismoka. Gosti su pjesmom otpraćeni na Feratu , kako svjedoči sedamdesetih godina u prigodi ulaska Junaka u Drugu ligu-zapad, igrač i trener, tada 85-godišnji Luka Burić.

Sve uprave Junaka u prvim desetljećima od osnivanja kluba mučile su razne nedaće. Svakojaka oskudica i financijski problemi sprječavali su značajniji napredak kluba. Sve pobjede i uspjesi bile su plod obilja ljubavi, prkosa i junaštva kod igrača i navijačkog puka. Uz opće siromaštvo toga je bilo u izobilju.

Junak je u raznim sustavima natjecanja, uglavnom diljem Dalmacije, igrao natjecateljske i prijateljske utakmice. Bilo je više pobjeda nego poraza. Bez obzira na rezultat klub je stalno napredovao pronoseći slavu Sinja i Cetinskog kraja.
Unatoč svemu cijelo stoljeće Junaka su pratili i bodrili njegovi vjerni navijači, tako da je ljubav i zanos igrača, uprava i navijača bio glavnim zalogom stogodišnje tradicije.

Tome svjedoči ponajbolje vatreni navijač „plavih“ Bepo Britvić, koji je o tridesetogodišnjici kluba (1946.) spjevao himnu Junaka:

Hitri momci ponosni su,
Avruće im srce bije,
Junački su to športaši
Divne naše Dalmacije!

Junak to je ponos Sinja
Decenije o tom zbore!
Ej športaši, omladino,
Junak k sebi sve vas zove!

Uz bedeme našeg kluba
Nek se bura kleta smiri,
A pobjeda nek nam slavno
Kud prođemo ime širi!

Junak se organizacijski i financijski počinje stabilizirati u poratnim godinama. Sve više je igrača i navijača vezano uz klub. Vrhunac su bile sedamdesete godine kada se Junak bori za ulazak u Drugu saveznu ligu – zapad koju čine klubovi iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine.

U dodatnim kvalifikacijama u sezoni 1969/70. biva poražen od Istre u Puli. Taj poraz (u Puli je Istra pobijedila 2:0, a u revanšu u Sinju 5:2) nije slomio moral igrača, dapače bio je to okidač da se krene još jače slijedeće sezone.

Junak (sezona 1970/71.) ponovno osvaja prvo mjesto u Dalmatinskoj zonskoj ligi (zapad), izborivši nove kvalifikacije za drugoligaško natjecanje. Pod vodstvom trenera Gojka Kolaka, Junak je ostvario najbolji rezultat u svojoj stogodišnjoj povijesti. Postaje drugoligaš u saveznoj konkurenciji. Glasoviti su to susreti sa suparnikom Slogom iz Čakovca.

Pred rekordnim brojem gledatelja (5 tisuća) Junak u Sinju pobjeđuje rezultatom 4:3 (13. lipnja 1971.). Tri dana na revanšu u Čakovcu Sloga je pobijedila rezultatom 1:0.

Nakon izvođenja jedanaesteraca ‘junaci’ iz Sinja, pred 4500 gledatelja (veliki broj je sinjskih navijača!), slove s rezultatom 9:7! Počinje sveopće ‘ludilo’ (Bivši igrač i športski novinar Mladen Delić bi sigurno izgovorio mitsku rečenicu: ‘Ljudi moji jeli to moguće!’) od Čakovca, Zagreba, Trogira, Splita i Sinja! Grad takvoga slavlja, svjedoče mnogi, nije vidio! Došlo ga je pozdraviti i staro i mlado, djevojke i mladići, njih 10 tisuća!

Nažalost, to je trajalo samo jednu sezonu, a nedostajala su samo dva boda da slavlje potraje i u idućim godinama.
Nakon ovoga povijesnog uspjeha Junak postiže zapažene rezultate na svim regionalnim i državnim smotrama diljem Lijepe naše, ovisno o sustavima liga, koje su se često mijenjale.

U godini proslave stote obljetnice, Junak se natjecao s polovičnim uspjehom (zauzeo 10 mjesto) u Trećoj hrvatskoj ligi – jug.

Klub je tijekom ovih sto godina iznjedrio vrsne nogometaše koji su igrali u mnogobrojnim hrvatskim i inozemnim klubovima. Plavi iz Sinja s ponosom su nosili dresove najvećih (Recimo Hajduka, Dinama, Rijeke…)!

Nitko se neće ljutiti ako spomenemo samo jedno ime: Slaven Zambata – Ćoko! Legendarni napadač koji je počeo karijeru u svom Junaku, otisnuo se na studij prava u Zagreb, postavši ubojiti napadač zagrebačkog Dinama! Najveći klupski uspjeh doživio je 1967. godine kada „zagrebački modri“ osvajaju Kup velesajamskih gradova, zapravo današnji kup UEFA.

Nastupajući za državnu reprezentaciju u 31 utakmici postiže 21 pogodak. To zaista mogu najveći nogometaši. Čak je loptu iz mreže morao vaditi i legendarni Lav Jašin, jedan od najvećih vratara u povijesti nogometa! Puče Sinja i Cetinskoga kraja, prvo stoljeće je iza nas. Krenimo zajedno u ono drugo. Kao što splitski Hajduk, „živi vječno“ i Junak će zajedno s nama proživjeti nove vijekove!

Stisnimo palčeve i zagrijmo dlanove za nova vremena!

Autor: prof. Marko Duvnjak

ferata@ferata.hr
0997370409