Mihovil Župa pobjedu posvetio pokojnom dekanu don Stipi Ljubasu

Nakon završetka današnje izvrsne Čoje, alkarska povorka je po dobroj tradiciji stigla na Hipodrom gdje su alkari dobili vojvodin otpust. Mihovil Župa, pobjednik Čoje, prvi je stao pred mikrofon vašeg reportera i podijelio svoje dojmove:

‘Šta da vam kažem, veličanstveno, ovo u filmu ne možeš režirat. U pripetama nas četvorica, kiša nas smočila, teško ispružit ruku i gađat, ne vidiš. Osjećaj je fenomenalan. Sritan, veseo, zahvalan svim kolegama, svi smo bili jedinstveni. Par godina već i Bara i Čoja i Alka idu u pripete, stvarno smo se svi naoštrili, dobro se gađa, spremni smo mi, spremni konji.’

Velik je doprinos konja u pobjedi, činjenica je koju mnogi zaborave.

‘Tako je, to je naša zajednička pobjeda, moja kobila Tonka, pripremali smo se dosta i kolega Mirko Vučković i Pave Prolić su malo dici davali da jašu, da se utra u kondiciju, prominija sam posa pa nisam moga dolazit, kratak dan… I bila je u kondiciji, sve je na meni bilo, stavi se, gađaj. I evo rezultata.’

Mihovil je i na jučerašnjoj Bari bio vrlo dobar sa šest punata u tri trke, današnjih sedam bilo je dovoljno za pripetavanje, gdje je pala i pobjednička srida. Upitan želi li posvetiti nekome pobjedu na Čoji, Mihovil je kazao:

‘Posvetio bih je našemu dekanu don Stipi Ljubasu koji je prerano otišao… nek počiva u miru Božjem.’

Posljednji trofej Mihovilu je bila 306. Alka.

‘Srića, svi smo mi tu u nijansi, teško je koga izdvojit. Jedino možda Frano Talaja i Ivo Zorica su top par godina već zaredom. Što se mene tiče, ove prove nisam baš bio oduševljen, vjerovao sam da će doć jedan moj dan i evo došao je danas. Bit će veselo, selo gori već, Košute, Brodarić, cili Trilj, ima navijača dosta, rodbine, prijatelja, dobio sam danas dosta poruka i poziva… U slavlju ću bit umjeren, neću puno jer sutra je Alka, ujutro moramo ić na Grad na misu… moramo malo napunit baterije za sutra.’

Rijetko se dogodi da čak četvorica alkara kopljanika odu u pripetavanje. Ako je vjerovati najpoznatijem alkarskom brku Joki Runji, to se zadnji put dogodilo sredinom devedesetih… Današnji trenutak za povijest, odlazak Ive Zorice, Frane Ivkovića, Frane Talaje i Mihovila Župe u pripetavanje, zabilježio je svojim fotoaparatom Filip Ratković:

Vaš reporter nije imao srca nakon drugog neuspjelog pripetavanja u nizu pitati za komentar najtrofejnijeg živućeg alkara, no evo što su kazala preostala dvojica vitezova. Trostruki slavodobitnik Frano Ivković je otvorio Čoju sridom, uslijedila su dva pogotka u dva, u pripetavanju nakon Ive Zorice pogodak u jedan:

‘Svako takmičenje nosi svoje draži. Na današnjoj Čoji srce je bilo veliko u pripetama, mislim da je bila jedna veličanstvena Čoja, velika borba. Mijo je danas ima najviše sriće, na tome mu čestitam. Želim da sutra sve prođe u redu i ko bude najbolji neka pobijedi.’

Frano Talaja je u prvoj trci gađao u jedan, a zatim pogodio dvije sride. U pripetavanju je trčao posljednji i promašio:

‘U jednom momentu druge trke, ja još nisam išao, imao sam jedan punat, Martin Šušnjara šest. Tako da kad sam uvatio do kraja sedam i pripete, već je bila velika stvar. U samim pripetama svima su nama jednaki uvjeti bili, nekad i kad misliš da je sve najbolje, sve u redu, od želje jednostavno ne ostane na koplju… Sve čestitke Mihovilu Župi na današnjoj pobjedi Čoje.’

Koliko je današnje natjecanje s obzirom na vremenske uvjete bilo zahtjevno, objasnio nam je večeras na Hipodromu alajčauš Ivica Filipović Grčić:

‘Sam početak našeg odlaska na Čoju, ova dva-tri kilometra do centra grada nas je uvatijo veliki pljusak, tako da su alkari i konji bili mokri do gole kože. Došli smo na trkalište, nova staza je stvarno bila fantastična, još bolje joj leži kiša, samo šta smo se mi napatili prije dolaska na trkalište. Osme pripete zaredom da imamo, vrhunski. Vidili ste u trećoj trci da se sneveralo, krenio je neki uršum, pljusak oće-neće. Donio san tu odluku da ne iđu ovi alkari koji nemaju šanse da dobiju, da ovima skratimo da bolje odrade Čoju. Na kraju je s pripetama ispala Čoja vrhunska.’

Komentar na četiri alkara u pripetavanju?

‘Ja se sićan kad san postao alkar, krajem 90-ih, 2000. da su bila četri alkara… Svi danas gađaju dobro, nema lošeg. Dobri su konji, puno bolji konji nego što je bilo prije 50 godina. Kad pogledate ovu dicu s konjima, nijedan nije agresivan, problematičan, znači svi su školovani, naučeni. Ovo nisu radni konji ko u zemane, ovo su sportski konji, automatski idu i bolji punti.’

Užitak je doći na Hipodrom nakon natjecanja, vlada jedno pozitivno ozračje, djeca koja su čekala povratak alkara su srdačna i susretljiva, kao i osoblje.

‘Pogledajte tu 26 konja, svaki alkar ima po dvojicu šta čuvaju konja. To je draž, to je budućnost, oni koji će nas naslijediti. Mi uživamo ne samo ova tri dana, već od 1.5. kad su krenule prove. I mimo prova imamo redovito druženje di se svi malo okupimo, opustimo. Jedan dobar tim. A uvik će pobijedit onaj ko ima najviše punata. Svak ima želju dobit, ali pobijedit će ko bolje gađa.’

Vojvoda je nakon Bare čestitao alkarima, a danas im može mirne duše skinuti kapu do poda. Evo za kraj i komentara Marija Šušnjare:

‘Ponovo čestitamo, čak možda za koplje i više jer su uvjeti bili jako teški. Kiša je padala, šta je poprilično otežalo alkarima, ali nisu se dali smest. Junačka Čoja, velika pobjeda Mihovila Župe, završetak sa sridom u pripetama. Ja sam presretan i ponovo čestitam svim alkarima na ovakvoj veličanstvenoj priredbi. Jako lipe pripete, četiri velika junaka, sreća i umijeće su htjeli da to bude Mijo jer je junački pogodio sridu među tri stara vuka. Sutra je Alka, iščekivamo najbolje, molimo se Gospi da prvo prođe bez ozljeda, da svi budemo dobro, zdravi, veseli, a onda da punti budi što je moguće bolji.’