Mislav Cvitković: ‘Hrvatska izdvaja mižerju za znanost, moramo je cijeniti više’

Danas je u prvoj ovogodišnjoj emisiji Hit radija ‘100 ljudi, 100 ćudi’ gostovao naš znanstvenik i fizičar Mislav Cvitković.

Nakon niza emisija posvećenih ljudima koji svoj talent iskazuju pjevajući, slikajući, igrajući neki sport, dajući sebe u vidu volontiranja, ovu smo emisiju odlučili posvetiti znanosti. Pravo lokalno ime za tu tematiku bio je upravo naš današnji gost. Govoreći o samim počecima i kada je osjetio da će se baviti sa znanošću Cvitković je odgovorio:

‘Zanimanje za znanost dolazilo je postepeno. Nisam znao, ali sam bio radoznao. Zanimale su me stvari oko prirode, struje i kako to sve funkcionira. Pogotovo kada me struja jednom malo protresla. U garaži sam rastavljao strojeve, a poslije se ta znatiželja samo razvijala.

Imao sam tu sreću da sam u srednjoj školi iz prirodoslovnih predmeta imao fantastične profesore. Slušajući svoje nastavnike, gospodina Ercega i gospođu Sučić, sati bi mi brzo prošao. U Franjevačkoj gimnaziji fra Nedo Jukić i prof. Radan iz fizike, svi su oni doprinijeli tome da se u znanost dodatno zaljubim.’

Nakon završenog studija fizike u Zagrebu, Cvitković je 2019. doktorirao na Sveučilištu u Erlangenu, jednom od najvećih i najpoznatijih Sveučilišta u Njemačkoj. Doktorirao je na području teorijske fizike, odnosno biofizike.

Cvitković je dugi niz godina voditelj Festivala znanosti u Sinju. Na jedan pitak način nastoji mladima prikazati znanost i fiziku kao jednu zanimljivu znanstvenu disciplinu. Nažalost, broj učenika koji se odlučuju za taj smjer sve je manji:

‘Tu vidim odgovornost države koja nedovoljno cijeni i potiče znanost i premalo izdvaja za nešto tako važno. U usporedbi sa drugim zemljama, Hrvatska zaista izdvaja malo, mižerju. Na kraju, posao nastavnika fizike je težak, potplaćen i nije dovoljno cijenjen. Srž problema je sustav u državi koji jednostavno nije dobar.’

Unatoč tome, Cvitković je po prirodi optimist. Užasavaju ga ratovi i nemiri u svijetu u 21. stoljeću, kada smo se svi nadali da su takva vremena iza nas. Smatra da svaki čovjek nosi nešto dobro u sebi i da tu klicu treba širiti. On je odlučio između ostalog biti dio jedne humanitarne misije u Ugandi.

Govoreći o svojim iskustvima iz Afrike, Cvitković je kazao:

‘Radi se o humanitarnoj misiji don Jakoslava Banića. Bio sam tamo dva mjeseca i ne mogu vam opisati stanje koje doli vlada. Nemoguće je ne ostati šokiran, kod nas bi priča svakog pojedinca bila senzacija. U Ugandi je to nažalost realnost. Njihov obrok košta 0,25 centi, a kada shvatite da mnogi nemaju ni to, onda se stvarno zapitate.

Tamo radite bilo što, a od koristi je sve. Inače, moj odmor je gradnja oko kuće, pa sam se tu prepoznao, postavljao sam pločice, struje itd. Ono što znam raditi. To je jedan drugi svijet, drugi svemir. Ljudi pored cesta umiru od gladi, vlada diktatura, obrazovanje i zdravstvo gotovo da ne postoje. S druge strane ljudi dole zapravo pomognu svojim primjerom. Nemaju ništa, a žive neku svoju slobodu unatoč tome što nemaju ništa.’

Cijelu emisiju možete preslušati OVDJE.