BANNER FERATA

Moj Izbavitelj živi

Autor/ica
Objavljeno: 19 travnja, 2014
uskrsli_isus

Tekst: Fra Jozo Župić

Moj Izbavitelj živi

Ne samo za Božić, nego i za Uskrs, naši ljudi u velikom broju napuštaju Njemačku. Putovi ih vode rodnim ognjištima, rodnom kraju, dragima i milima. Pradjedovskim grobovima i njivama na koje stavljaju blagoslovljene maslinove grančice, posvećenu jelicu. Dočekuje ih rascvjetana priroda, vrtovi u cvatu i mirisu. Miris ljubičica, i sjećanje na vodu u kojoj su se pomiješanoj s ljubičicama umivali na Cvjetnicu. Tu su i crkve u kojima su olakšavali svoje duše od grijeha, te se osjećali lagani poput ptice, da ponovno polete novim krilima Duha. Jer, Uskrs je pred vratima, kao Pasha za Židove.

Za Židove je svetkovina Pashe usko povezana sa sjećanjem na izlazak iz Egipta, na oslobođenje iz ropstva. Za kršćane je Uskrs u centru i spomen je na Posljednju večeru, na pranje nogu, on je sjećanje na patnju, smrt i Isusovo uskrsnuće. To je centralno slavlje koje obilježava kršćansku crkvenu godinu.

S Isusovim uskrsnućem i njegovom prisutnošću povezuje se nada, da su nadvladani zidovi nepovjerenja i straha, da su nadvladane barijere drukčijeg života i stranosti, da su nadvladane sve moći i sile koje su uništavale, da su nadvladani egoizam i smrt, te svi đavolski krugovi laži i zla. Isusovo uskrsnuće je u situacijama rezignacije pred neizbježnostima nasilja temelj naše nade, da nasilje također u ovom životu nema posljednju riječ. U Uskrsu se ukorjenjuje vjera, da su u Kristu svi uskrsnuli i da će cijeli kozmos biti dovršen. Ljubav Božja jača je od smrti. “Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi” (Job 19,25).

Uskrs nije u tome, da su svi ljudi ovapnjenjeni, da se ništa i nikoga ne sjećaju. Uskrs nije omama u boli, ni pokrivanje patnje, ni samo zaboravljanje smrti. U tom slučaju Uskrs ne bi bio svetkovina života, dostojanstva i nade za sve, nego cinizam.

Ali kada je stvarno Uskrs? Uskrs je, kad naše ime razabiremo, kad čujemo, da smo po imenu oslovljeni, jer uskrsnuće je kao kod Marije Magdalene živi susret. Doticaj i komunikacija. Uskrs je, kad u situacijama straha, zastrašivanja i razočaranja razabiremo i čujemo Isusovu riječ: Ne bojte se! Kad ljudi u iskustvima mržnje, neprijateljstva i rata budu ohrabreni Isusovom rječju: Mir vama! Kad Isus kao kod učenika u Emausu svojom prisutnošću u riječi i sakramentima mijenja rezignaciju i žalost u pouzdanje i radost.

Isusova ostavština i baština je cvjetajući život, mir i radost. S njegovim uskrsnućem povezuju se pouzdanje, klicanje, smijeh ali i plač čiste i otkupiteljske radosti, neusiljene, prostodušne vedrine.

Put vjere nije nezadovoljstvo životom, nego put u onu radost, koja je po životu i poruci Isusovoj došla u svijet i koja se po njegovom uskrsnuću pokazala kao nepobjediva.
Od Isusova uskrsnuća dobili smo obećanje: “Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju” (Iv 10,10).

“Život” u biblijskom smislu riječi misli uvijek “život u punini” – ispunjen ljubavlju, srećom, mirom, pravednošću, ukratko: spasenjem.

Uskrsnuće je socijalna veličina. Čovjek nalazi svoje ispunjenje kao čovjek samo, ako ne ostaje sam za sebe, nego izlazi iz sebe i ljubi, ako dakle svoju slobodu ne koristi za vlastitu korist, nego je stavlja u službu za druge. Kada Isus govori o nebu, on prije svega poznaje sliku zajedničke gozbe, dakle sliku, koja upućuje na socijalnu veličinu. S pravom je Gabriel Marcel upotrijebio rečenicu: “Nebo, to su drugi”, umjesto Jean Paul Sartra: “Pakao, to su drugi”.

Neka nam Uskrs bude dio neba i neka nam je svima sretan!

Fra Jozo Župić

 

Print Friendly, PDF & Email
Facebook
Na vrh