Mons. Ante Jozić: ‘Uvijek će mi moj cetinski kraj ostati u srcu, gdje god pošao’

Foto: A. Jozić

Mijovilski su dani iza nas, vrijeme kada je Trilj na poseban način bio mjesto molitve. Slavilo se  Svetoga Mihovila Arkanđela, nebeskog zaštitnika Župe Trilj koji je ujedno i Dan Grada Trilja. Svake godine za vrijeme ovog blagdana novinarska pera vrijedno zabilježe neke pojedinosti, zanimljivosti ili posebne trenutke. Upravo ovo posljednje je naša posebna novinarska priča.

Nasuprot  stare Crkve sv. Jeronima, koja se nalazi u kamenu obzidanom groblju, nalaze se kuće Jozića. Ovaj dio Trilja rodno je mjesto mons. Ante Jozića,  Naslovnog  nadbiskupa Cise i Apostolskog nuncija u Bjelorusiji. Njegovo biskupsko ređenje održano prošloga 16. rujna bilo je prva takva svečanost u nedavno posvećenoj Crkvi Svete Obitelji u Prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu, gdje ga je zaredio državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin,  a suzareditelji su bili splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić i splitsko-makarski nadbiskup koadjutor Dražen Kutleša.

Mons. Ante Jozić rođen je 16. siječnja 1967., za svećenika je zaređen 28. lipnja 1992. godine, govori devet stranih jezika. Prve svećeničku službu imao je u Makarskoj, studirao je u Rimu te je kasnije, kao predstavnik Svete Stolice, djelovao u Indiji, Rusiji i Kini, boraveći u Hong Kongu. Prvi biskup rodom iz Cetinskog kraja osmo je dijete u obitelji koja broji 11 djece – 4 brata i 7 sestara.

Ovaj razgovor u rodnoj kući mons. Jozića za Hit radio i portal Feratu nastao je uoči sv. Mihovila, kada se mons. Jozić pripremao za Svečano misno slavlje koje je predvodio na sam blagdan 29. rujna.

– Mons. Joziću, primite iskrene čestitke na biskupskom ređenju i hvala Vam što ste pristali na ovaj razgovor za Hit radio i portal Ferata.

‘Hvala vama na iskrenim čestitkama. Drago mi je da ste vi, Hit radio, portal Ferata zainteresirani za praćenje moga ređenja, moje situacije, prošle, sadašnje,  a svakako i buduće.’

– U solinskom prasvetištu dogodio se veliki trenutak za Katoličku crkvu. Zaređenje biskupa i to prvoga iz ponosne Cetinske krajine. Možete li opisati taj trenutak? Što ste zapravo razmišljali u tom trenutku? O svojoj mnogobrojnoj obitelji, o nečemu što do sada s javnošću niste podijelili?!

‘Pa, u trenutku svetog ređenja svakako sam mislio na sveti čin, na sakramenat svetoga reda, reda biskupstva. To je svakako važan trenutak u mome životu i dakako u to sam uključio sve prisutne i sve one koji su pratili taj događaj u svojoj molitvi. Ono što je važno u tom trenutku jest stvoriti ispravnu nakanu, primiti sakramenat i čuti riječi posvete u zajedništvu sa svim biskupima. To je jedan poseban trenutak u kojem osoba koja se redi doživljava jedan novi odnos s Bogom kroz služenje u Crkvi.’

– Kao i kardinal Stepinac, izabrali ste  biskupsko geslo ‘ U tebe se, Gospodine, uzdam!’.

‘Da, ja sam izabrao kao biskupsko geslo ‘U tebe se, Gospodine, uzdam’ još kada sam se trebao  zarediti za đakona. Dakako, ovo geslo označava na poseban način u Hrvatskom narodu našega kardinala blaženog Alojzija Stepinca. Zapravo, kada sam birao ovo geslo izabrao sam ga zbog trenutne situacije u kojoj sam se našao radeći u Kini i misleći prvenstveno na Crkvu patničku, Katoličku crkvu u Kini, Crkvu koja se još uvijek bori i traži najbolji način izražavanja svoje vjere. Ponekad je to nemoguće ostvariti, jer svećenici i vjernici nisu priznati od strane civilnih vlasti. Ponekad nam ostaje jedino nada i vjera u Boga i zato tekst iz psalma; U tebe se Gospodine uzdam i neću se nikada postidjeti, najbolje ocrtava smisao moje nove službe.’

– Protekla godina za Vas je bila uistinu posebna u svakom pogledu. Doživjeli ste tešku prometnu nesreću, u dva navrata odgođeno je vaše ređenje. Teško ste stradali i mnogi ističu kako je Vaš oporavak zapravo pravo čudo.

‘Da, nažalost, prošle godine sam doživio prometnu nesreću i zato je bila prva odgoda moga ređenja. Drugi put nisam bio ja u pitanju nego korona, a ređenje je bilo zakazano u Rimu prošlog proljeća. Ovo je zapravo bio milosni trenutak da zahvalim Bogu, kako vi kažete čudu, na vlastitom zdravlju, da sam se opravio, da sam se izliječio i da se mogu normalno vratiti svojoj službi u Crkvi i tamo gdje me Crkva šalje.’

– Mnogi su molili za Vas. Cijeli vjernički puk Cetinskog kraja bio je u molitvama sa svojim biskupom.

‘Da, to sam doznao i bilo mi je jako drago da vjernici ovog Cetinskog kraja doživljavaju mene, ne samo kao prvog biskupa nego u onim trenucima muke, bolesti, patnje da su bili sa mnom sjedinjeni. To me je ispunjalo nadom, radošću i jednom osobitom zahvalnošću. Zato je ovo trenutak kada bih stvarno želio svima zahvaliti što su u tim trenucima bili sjedinjeni sa mnom, prije svega u molitvi i kroz molitvu pokušali mi olakšati moju patnju, moje boli i sve ono što je ta nesreća donijela mome tijelu.’

– Emotivan je bio Vaš zahvalni govor u Solinu, a i prvu  biskupsku misu posvetili ste  pokojnom Tihomiru, koji je poginuo u nesreći  7. travnja 2019., u kojoj ste i sami teško stradali.

‘Nisam moga ne spomenuti tog mladog čovjeka kojega sam susreo u toj nesreći, ali ga nisam imao prilike upoznati i to mi je jako žao. Volio bih da je preživio. Svakako, želio sam svoju prvu biskupsku misu i nakanu upravo posvetiti njemu i njegovim roditeljima. U toj nesreći ja sam se izvukao,  on nije i ja sam u mogućnosti da učinim ovu posvetu. Sam govor zahvale bio je zbog toga i emotivan,  ali drago mi je da su ljudi prepoznali da tog mladića ništa ne krivim, jer nije on niti sam ja to htio. Nesreća se dogodila i Bog je to prepustio. Želio sam i ostao sam i dalje s njegovim roditeljima povezan i želim i dalje njega i njegove roditelje imati u svojim molitvama.’

– Za vrijeme oporavka u bolnici posjećivali su Vas mnogi.  Osim kardinala Pietra Parolina, bili su tu i drugi biskupi i nadbiskupi, mons. Marin Barišić, osobno Vas je telefonski nazvao i Sveti Otac Papa Franjo.

‘Za vrijeme moga boravka u bolnici mnogo je ljudi dolazilo i htjelo me posjetiti. Dolazili su kardinali i biskupi, iz Hrvatske, iz Vatikana i iz drugih država. Drago mi je posebno što me obišao državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin koji me je nedavno i zaredio u Solinu. Nadbiskup Marin Barišić dolazio mi je u posjetu redovito, a i drugi biskupi iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Svakako, na poseban način ostat će mi zapamćen telefonski poziv Pape Franje. On zna to nekad učiniti, ali nisam to očekivao. Taj razgovor mi je svakako dao jednu veliku podršku, jednu blizinu da i u bolesti i patnji ima smisla vjerovati u Boga. Prihvatiti tu patnju kao nešto neminovno i pretvoriti je u nešto što od nas vjera traži, a to je da dostojanstvo čovjeka i u patnji ima smisla. Zato stvarno, sve te posjete ovih ljudi, ali i mnogih drugih meni znanih i neznanih svakako su bili jedna velika podrška i ja sam im duboko od srca zahvalan.’

– Stalno u svojim izjavama, a to ste učinili i u svom zahvalnom govoru  nakon ređenja,  ističete  zahvalu Čudotvornoj Gospi Sinjskoj. Na svečanosti u Solinu s Gospinim barjakom bili su i alkari i alkarski momci.

‘Ja sam svoje ređenje i svoju novu službu zapravo stavio pod zaštitu Nebeske Majke. Svakako i Čudotvorna Gospa Sinjska učinila je i čudo nada mnom, čuvajući me i očuvajući me od gorega u toj samoj nesreći. Zahvaljujući blizini Nebeske Majke ja sam uspio preživjeti, uspio sam se oporaviti. Zato sam hodočastio u Sinj da bih izrazio svoju zahvalnost Čudotvornoj Gospi Sinjskoj na tom daru života. Bez Majke Božje ne možemo normalno vršiti svoju službu. Ona je ta koja je uvijek s nama, koja nam je uvijek od pomoći, posebno kada nam je najpotrebnije.’

– Iza vas su službe u Indiji, Rusiji, bili ste u Kini, točnije u Hong Kongu. Veliko je to diplomatsko iskustvo. Sada odlazite u Bjelorusiju. Tamo je evidentna napetost i politički sukobi. Što je Vaše poslanje u toj zemlji?

‘Ja sam prije bio na službi u velikim zemljama i stekao sam jedno ogromno iskustvo u radu s biskupima, svećenicima i s narodom. To je jedno veliko iskustvo koje će mi pomoći u mojoj novoj misiji u Bjelorusiji. Trenutne napetosti u toj zemlji pratim preko televizije, radija i drugih medija. Svakako, moje poslanje će biti kao i u svim državama da Papinu prisutnost učiniti dostupnom, vidljivom, ne samo u Crkvi nego i u državi. Uloga nuncija nije samo predstavljanje Pape, nego povezivanje, građenje mostova između naroda i država, a posebno mostova između Svete Stolice i naroda i vjernika u državama u kojima živimo i djelujemo.’

– Za Triljane i sve žitelje Cetinskog kraja zasigurno je vrlo važna vaša izjava koju ste  kazali: ‘Uvijek će mi moj cetinski kraj ostati u srcu, gdje god pošao ‘.

‘Da, tako je. Ja sam rođen ovdje u Trilju, tu su mi korijeni, tu sam proveo svoje djetinjstvo,  tu mi je obitelj, tu su mi prijatelji, odatle sam potekao i taj ću kraj uvijek nositi u  svome srcu. Ovaj kraj je dao veliki broj duhovnih zvanja, svećenika, redovnika, redovnica i zato mi je i zbog toga ovaj kraj također uvijek u srcu. Normalno, čovjek svoj rodni kraj ne može nikada zaboraviti. Svoj kraj se ne zaboravlja. Ja sam redovito svih ovih proteklih godina dolazio u svoj kraj, kod svojih, i posjećivao sam i druge svećenike i za se u svakom mjestu ovoga kraja osjećam se doma. Zato mi je ovaj kraj u srcu i zato će mi ostati zauvijek u srcu, i gdje god pošao.’

– Monsinjore Joziću, u ime svih čitatelja Ferate ,slušatelja Hit radija i žitelja cetinskog kraja hvala Vam na razgovoru i neka vas u Vašoj novoj službi prate zdravlje,  blagoslov sv. Mihovila Arkanđela i zagovor Čudotvorne Gospe Sinjske.

‘Hvala vama na ovom interesu da čujete nekoliko riječi iz mojih usta. Hvala vam na praćenju svega onoga što se događalo oko mene od same tragedije, od svih odgoda do nedavnog ređenja. Želim vama, slušateljima Hit radija, čitateljima Ferate, cijelom mom cetinskom kraju mir i dobro.’