Na ponos Grada Sinja! Splite stižemo!

Foto: Saša Tadinac

Alkar je i drugi put ove sezone postao nacionalna sportska priča dana. Barem za one neliječene romantike, one koji traže dašak prošlosti, slavne hrvatske prošlosti. Nakon sjajnih izdanja u Kupu i izborenog finala, sada je Alkar pokazao mišiće i u doigravanju za prvaka i to protiv najtežeg suparnika ove sezone…

Ajmo prvo činjenično. Trebala je to biti tek puka formalnost. Drugi na sedmog. Kudikamo bogatiji susjed sigurno je trljao ruke kada je saznao da će mu igrači putovati svega 30-ak kilometara u Sinj. Pet puta ove sezone Split je bio prejak za Alkar. Ali, ne i šesti.

Već smo vjerojatno bili dosadili i Bogu i čoviku uporno govoreći da je Alkar ostavljao puno bolji dojam nego je u tim susretima bio rezultat i da konačna razlika nije oslikavala stvarno i viđeno. Međutim, lako se to u očima nekog tko nije gledao pretvori u jeftino traženje alibija od strane nas novinara. A nije bilo tako i dobro da je sve to izašlo na vidjelo i da je trud svih tih ljudi zamijećen.

Alkar je narastao. Baš je narastao kroz sezonu. Od onih 2-8, “fenjera” na tablici i svega naopakog što mu se tada događalo u tom uvodnom periodu. Ipak, neki obrisi su se vidjeli, nešto se kuhalo i Alkar je malo po malo počeo ubirati plodove teškoga rada. Rada na duge staze i velike vjere u proces koji je najmlađu i najjeftiniju momčad lige pretvorio u pravu malu silu.

Sigurno su se mnogi pitali – A šta da smo tako odigrali u finalu Kupa? Jesmo li mogli bolje? E, ali nismo. Možda nam nije bilo suđeno tada, ali možda jest sada. Tko će ga znati. Možda smo dio nekog većeg plana. Možda “Onaj gori” zaista sve vidi, sve piše i računa i slaže taj neki svoj savršeni mozaik. A, vjerujte – On sve vidi. Ima Boga!

Ono što je najvažnije znati i nešto što smo često podcrtavali – Nikad ne podcjenjuj srce šampiona!

A ovi igrači, ovaj trener i njegov tim, ova Uprava i ovi navijači – oni jesu šampioni. Nitko im nije vjerovao, već su ih unaprijed prežalili, a oni su se vratili, ustali kao feniks iz pepela. Sjajna priča. Priča koja vraća ljude u dvorane. Priča koje bi mnogi željeli biti dio. Otud i sve te čestitke sa svih strana Lijepe naše. Ljudi drže palčeve Alkaru – Ajde dobijte Split i u trećoj. Čista romantika.

Teško je bilo ne vidjeti taj silan motiv kod igrača u nedjelju navečer. Također, teško je bilo i ne primijetiti emociju u svakog od 600-tinjak prisutnih gledatelja. Svu tu simbiozu tribina i parketa na koju se mnogi pozivaju, ali je rijetki dožive. A to i dalje živi u Sinju. A toga je ostalo još jako malo na našim prostorima i zato je vrijedno kao suho zlato. Baš zato Alkar mora biti dio najveće hrvatske košarkaške scene.

Još jedan super detalj. Prijenos je išao na televiziji pa neka ljudi vide. U razgovoru s kolegom koji je izravno komentirao za Maxsport televiziju, Saša Marić mu je ime, bivamo ponosni. Kaže – Nije me bilo odavna u Sinju, baš odavna, ali kakva bi to šteta bila da uživo nisam došao. Da sam, primjerice, ovaj prijenos radio iz zagrebačkog studija. Ovo je čudo! A nakon zadnjeg zvuka sirene, kad su svi letjeli u zagrljaj jedni drugima, okrenuo se, pružio mi ruku uz osmijeh od uha do uha, još za vrijeme prijenosa. – Čestitam! Guštao je. Bio je sretan što je dio toga. E i to je naša pobjeda. Pobjeda svega sinjskog.

A još najbolje od svega bila je veličina svih ljudi na tribini. Ne samo zbog nestvarne podrške, koliko zbog činjenice su sinjski navijači pokazali istinsku veličinu. Da nisu podlegli niskim strastima. Da nisu mrzli nikog, nego da su prvo voljeli svoje, a drugo… Ma drugo nije ni bilo. Samo je Alkar postojao. Nije postao ni Split, ni povjerenik lige, ni Savez, niti itko drugi u tih 40 minuta utakmice. E, to je za naježiti se.

Bilo je i nešto navijača Splita, neka bude zabilježeno. Sjedili su puno prije početka utakmice ispred dvorane u kafiću. Guštali i svi u svojim žutim obilježjima. Bez ikakvog problema. Bez ružne riči njima upućene. I neka je tako bilo. Neka tako bude i nama dolje na Gripama. Mi smo i time pokazali veličinu. Nije se te ljude “skidalo do gola” na ulazu. Nije se od njih radilo problem, kad to i nisu. Ali nismo ni mi. I ovo je veličina našeg grada. Pružamo ruku svakom. Samo, nemojte nas ugristi.

U srijedu će bit što bude. Split je i dalje velik favorit, ali to je njima teret. Nama nipošto ne. Naša snaga nije u budžetu. Nije u reprezentativcima. Nije u imenima. Mi imamo nešto puno vrjednije, nešto što nažalost splitski velikan nema već godinama. Mi imamo igrače koji ginu za dres koji nose, koji se bacaju na glavu i koji su momčad. Koji su naše zvijezde. Zvijezde na naš način. Primjetili ste – nema imena u ovom tekstu, nema pojedinaca, jer svi su oni samo jedno veliko ime – Alkar!

Idemo sad na Gripe. Guštat. Ali, ne samo guštat. Nego i dobit! Splite stižemo!