Nada Lapić: ‘Već i tek joj trista lita’

Mirisi prošlosti
urezani u grad
nevidljiva prašina bojnog polja
i tišina molitve

Ranjene sablje
vrisak Sinjskog polja
i suze Cetine

Šimunovićevo pero
zapelo
za oduvik tužnu vrbu
uraslu u obalu

Kao ures na Alkaru
Kao kalež na oltaru

Zaiskri mi srce
i zasuzi oko ponosom
ovo su veliki dani
utkani duboko
a vijore, a vijore gospe moja
dokle seže oko

Sve to grli kruna od života
Majka svita i njena lipota
stopiše se ruke
iz ciloga svita
i poruku pišu …

Već i tek joj
trista lita …

Nada Lapić

27. srpnja 2015.