Nikola Jerkan: Lijepo je biti Hrvat u Španjolskoj

U ove blagdanske dane nije neobično da naši ljudi koji kruh zarađuju u tuđini dođu u svoj rodni kraj, kako bi s obitelji i prijateljima proslavili Božić. Po povratku u domovinu uvijek je zanimljivo čuti njihovu priču i dojmove.

U svoje Hrvace i Sinj došao je nekad istaknuti reprezentativac, a sada skaut u stožeru viceprvaka svijeta Nikola Jerkan. Bila je to prigoda da ukratko u nedjeljno prijepodne u Vrebe proćakulamo o njegovom životu u Španjolskoj, reprezentaciji, Hajduku, Junaku i drugim temama.

Podsjetimo, Jerkanovi nogometni počeci započeli u Junaku. Slijedila je Kranjčevićeva i Zagreb, zatim vinkovački Dinamo, Hajduk, Oviedo, Nottingham Forest pa Rapid Beč i na kraju francuski Charleroi. Uz klupsku, impresivna je bila i reprezentativna karijera. U kockastom dresu odigrao je 31 utakmicu, gdje je dominirala sredina hrvatske obrane Štimac-Jerkan-Bilić. Nakon umirovljenja, ostao je s obitelji živjeti u Oviedu i skautirati Daliću. Ta ljetna ruska priča je bila početak našeg razgovora.

‘Dojmovi su još jaki, a posebno meni koji živim u Španjolskoj. Moram priznati – ponosno je biti Hrvat u ovoj zemlji. Nogometne priče tamo počinju s našim srebrom, s najboljim na svijetu Lukom Modrićem, a tu je i još jedna veličina našeg nogometa Ivan Rakitić. Jednostavno, oni se uistinu dive svemu što je mala Hrvatska postigla u nogometnom svijetu, i na reprezentativnom planu i koje klase od igrača imamo’, kazuje Jerkan.

Nikola Jerkan uživa veliko povjerenje kod izbornika Zlatka Dalića.

‘Ognjen Vukojević i ja za stručni stožer skautiramo reprezentacije koje igraju protiv Hrvatske i tu je odlična suradnja. Mislim da smo za ovaj prošli ciklus to vrlo dobro obavili. Sada nam slijede pripreme za kvalifikacije EP i to je nama u reprezentaciji primarni cilj, dobro se pripremiti i vjerujem u sigurni plasman na EP’, kazao je Jerkan.

Iz njegove velike nogometne karijere vrijedi izdvojiti i to kako je postojala velika mogućnost da obuče dres kraljevskog kluba.

‘Igrajući za Ovideo, jedne godine proglašen sam za najboljeg obrambenog igrača lige. Interes je pokazao veliki Real i sve je bilo spremno da nakon Hajdukova obučem još jedan bijeli dres – onog u Madridu. Međutim, odbijenica je stigla od tadašnjeg trenera Madriđana, bivšeg partizanovca Radomira Antića. Bilo je ratno vrijeme i nije se uklapalo u njegova razmišljanja da amenuje dolazak jednog Sinjanina, Hrvata u Real. I tako ništa od mog dolaska na Bernabeu’, kazuje Nikola Jerkan.

Uz ove internacionalne i reprezentativne nisu se mogle zaobići teme o klubovima za koje navija od rođenja – Junaku i Hajduku.

‘Čujem i pomalo pratim, drago mi je da je Junak sad na vrhu ove lige, ipak je to središte nogometa u našem kraju i želim mu plasman u viši rang. Naravno, tu su i moje Hrvace koje uspješno guraju u tom natjecanju. Veseli me to jer cetinski kraj dao je mnogo za hrvatski nogomet. S obzirom na potencijal, trebao je puno više, a zašto nije puno je razloga, o kojima bi se moglo dugo raspravljati.’

Nadovezao se na trenutnu igru, formu i vođenje Hajduka.

‘U moje vrijeme bila je čast da te Hajduk pozove na pripreme, a kamoli da zaigraš u njegovom dresu. To su bili posebni trenuci, to se ne zaboravlja. Međutim, očito su došla druga vremena, kroz klub prolaze mnogi koji uistinu nisu igračke kvalitete za klub takve povijesti i statusa što je Hajduk. Jednostavno, ovaj zaostatak bodovni za vodećima te dugo godina bez trofeja, to Hajduk ne zaslužuje. Jednostavno se mora, a zato je potrebna i bolja organizacija rada Kluba, okrenuti ovom podneblju, mladićima Dalmacije i uz vjerne navijače moraju doći bolja vremena. Ja se nadam i vjerujem i želim onog pravog, trofejnog, dobro vođenog i organiziranog Hajduka’, kazao je nekadašnji libero Majstora s mora i reprezentacije, zaželjevši svim Cetinjanima, slušateljima Hit radija i čitateljima Ferate sretne i blagoslovljene blagdane.

Mogla bi se ova božićna nogometna priča s Nikolom Jerkanom ispisati na još više novinarskog prostora, ali prepustili smo ga prijateljima u Zorica i ocu Vladi, da nastave započete priče lokalnog karaktera, o svojim Hrvacama, o izvoru Vreba iznad njihovih kuća, o životu nekada i sada, o Alci,… Imaju što o tome ove dvije alkarske obitelji ispričati, jer kako kaže ‘sve je počelo u Hrvacama i očito kuda god kreneš, sve završava u Hrvacama’.