Nives Juraga-Kovačev: ‘Alkarova majka’

ALKAROVA MAJKA

Ne spavaju one, danimice šute,
u prsima bolna neizvjesnost mori
da sve bude spremno za njenog junaka
materino srce tihom brigom gori.

Mišaju se istom i tuga i srića,
rodile viteza na čast cilom puku,
srce cipa ljubav, dili na dva dila,
na ponos i strepnju, na sriću i muku.

Čuvaj Gospe, slavi grade,
vitezove naše vrle,
daj im oko, čvrstu ruku,
dok ka alci s dušom hrle!

Čim se trka sva okonča
slava teče prema domu,
na krilima majka leti,
ljubi skute sinu svomu.

A kad zadnji odu gosti,
dok se plava zora rudi,
Majka kliče: Gospe hvala,
Čudotvorna navik budi !!!

Niveska Juraga-Kovačev