Objavljena zbirka pjesama ‘Lađar’

Tekst: Ivica Perković

Iz tiska je izašla poetska zbirka pjesama pod nazivom ‘Lađar’, autorice Zdenke Bilobrk (rođ. Vugdelija).

Pisanjem se Zdenka bavi zadnjih pet-šest godina, mada su tekstovi nastajali i ranije ipak nisu završavali u formi proznog štiva ili kitici pjesme. Po nagovoru članova obitelji, koji su prepoznali sposobnost pjesničkog izražaja, pisana riječ je postala vidljiva i drugima kroz objavljivanje u različitim medijima. Zdenkina djela su uvrštena u zbornik Matice hrvatske u Vukovaru i Grudama. Njen opus je širok i posebno je naglasak dala na stradanja u Drugom svjetskom ratu (pokolj 1944. poraće i ljudske sudbine, jame, itd.).

S posebnim taktom prilazi obradi tema iz Domovinskog rata, kada je i osobni dio obiteljske sudbine predstavila kroz pjesmu ‘Cetinski vitezovi’ i ‘Dinarski ratnik’, posvećene pokojnom bratu Branku. Njene pjesme nastale su ‘brzo’, a da ne bi ostale samo u glavi, prenijevši ih u pjesničku formu, dala im je život. Pjesme su te koje govore o Cetini i Otoku, Segetu, Zagori, majci, hrvatskim ratnicima-pravim vitezovima, o domovini, itd. Zavičaj je dominantan u obradi tema, a ujedno sa slikovitim opisom i pisanja bez dominantnog slaganja riječi u rimu, autorica je prikazala koloplet poetskog pričanja.

‘Lađar’ je spomenar jednog života koji je bio prisutan unutar obitelji, lađa je izvor života i potpuna istina, jer se mreža bacala u rijeku, ostima lovila riba, parangalom mamila pastrva i lipljan. Lađa je daleko putovala, ali se uvijek s dobrim ulovom vraćala (rakovi, ribe). Mladost se uvijek pamti s posebnošću, a uz lađu je to izuzetno jer si u njoj mnogo puta plovio. Zdenka je opisala Kevinu lađu, ali je mogla biti (bila je) i ‘Bokina’ lađa.

Kevina lađa

Kamešnica blista obroncima sivim,

na ljude uz Cetinu koji žito žanju;

slutim snagu zemlje u bojama živim-

žabar s lađom plovi, ka Milinom čanju.

Zaojkalo grlo, otegnuto, žalno,

melodiju staru, znanu od davnina…

Otočko je srce prkosno i snažno;

Počelo i usud-naša popudbina!

Njišu se vrbe prepune ptica,

odzvanjaju pjesmom puteljci i staze.

Smiju se djeca, poznatih lica-

kao mi nekad, niz polje gaze.

Na Kevinoj lađi planduje blago-

Spokojno, sito, gleda na selo…

Tu ognjišta lice, toplo je, drago,

a vrijeme nježno, nabire čelo.

I crkva tu drugčije, mekše zvoni,

i kad je misa ili kad breca…

Tješi ko mater, pod krilo skloni,

dijete što samo u mraku jeca.

Skoro da sve je isto ko lani,

il je to ipak, davno prije bilo…

Al u mom srcu, djetinstva dani,

traju ko pjesma, ojkavo, živo.

Zdenka Bilobrk