‘Pametni semafori’ zbunili Sinjane

Sredinom siječnja završeni su radovi na rekonstrukciji raskrižja državne ceste D1 u Sinju – raskrižje ulica Miljenka Buljana, Vukovarske, Matića i Splitske. U okviru rekonstrukcije raskrižja postavljeni su ‘pametni’ semafori s videodetekcijim senzorom i najavnim tipkalom za pješake.

No, posljednjih dana nekoliko naših sugrađana upozorilo je kako semafor za pješake pokazuje samo crveno svjetlo, a budući da se većina naših sugrađana prvi put se susreće s ovakvom regulacijom prometa, očekivali su kako će senzori postavljeni u semaforima uglavnom sami ‘signalizirati’ da su na cesti pješaci koji namjeravaju prijeći cestu.

Stoga smo dodatno pojašnjenje zatražili u Hrvatskim cestama, a odgovor glasnogovornice Tamare Pajić prenosimo u cijelosti:

‘U današnje vrijeme u kojem se koriste ‘pametni telefoni’, ‘pametni televizori’, ‘pametni usisivači’ iskoristili bismo priliku da objasnimo kako ‘pametni semafori’ nisu puka floskula nego stvarna ‘umjetna inteligencija’ koja brine o sigurnosti i komforu građana te da je projektirani i izgrađeni semaforski uređaj na predmetnom raskrižju u stručnom, kvalitetnom i tehnološkom smislu na razini uređaja koji se danas ugrađuju na raskrižjima diljem Europe.

Semafori su projektirani i izgrađeni tako da mogu funkcionirati na dva načina:

a) automatski način rada,

b) unaprijed programirani način rada.

Automatski način (tzv. ‘pametni semafor’) ima zadano trajanje ciklusa, a trajanje pojedinih faza unutar tih ciklusa ovisi o broju vozila na glavnom smjeru (D1) te privoza iz sporednih ulica. Ukoliko se pješak „najavi“ pomoću tipkala, određena faza se produžuje za vrijeme koje je potrebno da pješak na siguran način prijeđe preko kolnika (1 m/s + zaštitno vrijeme od „naleta vozila“). Vrijeme za pješake nije moguće regulirati video detekcijom (kao što je slučaj za vozila) jer u zadanim prostornim uvjetima nije moguće napraviti tzv. ‘polje detekcije’. Pojednostavljeno: u tzv. ‘polju detekcije’ bi se registrirali pješaci kojima nije cilj prelazak preko ceste nego nastavak kretanja nogostupom, a što bi rezultiralo nepotrebnim zaustavljanjem određenog smjera kretanja vozila i propuštanjem ‘nepostojećih pješaka’ (vozila bi nepotrebno dobila crveno svjetlo) tj. smanjila bi se propusna moć samog raskrižja. Stoga su umjesto ‘polja detekcije pješaka’ primijenjena tipkala za pješake koja nedvosmisleno daju informaciju ‘pametnom sustavu’ da kod slijedeće izmjene semaforskih faza mora pješacima na određenoj putanji dodijeliti ‘zeleno vrijeme’.

U slučaju (b) unaprijed programiranog načina rada, pješaci će u svakoj fazi dobiti ‘zeleno vrijeme’ bez obzira da li netko čeka na prijelaz preko ceste. Ovo za posljedicu ima manju propusnu moć raskrižja pa se unaprijed programirani način koristi isključivo u posebnim prometnim uvjetima kao npr. kod ‘resetiranja’ sustava nakon nestanka struje, u slučaju kvara video detektora ili pješačkih tipkala, privremenih regulacija prometa, upravljanja semaforima direktno s upravljačkog ormara koji se nalazi u blizini raskrižja.’