extrametal

Petar Tomašević: Ova Čoja je za suprugu Ljubicu i sina Jakova

Autor/ica
Objavljeno: 9 kolovoza, 2020
PETAR LOVRIN

Tko čeka taj i dočeka! Ova stara izreka sinoć je svoje mjesto imala u Tomaševića.U ovom sinjskom podvaroškom dijelu grada slavilo se pobjednika Čoje, alkara Petra Tomaševića i njegov prvi alkarski trofej. I staro i mlado, prijatelji, alkari i alkarski momci i mnogi čestitari pohodili su kuću najboljega na subotnjem alkarskom nadmetanju.

Na vrh ulice, ispred stojne kuće svog junaka Petra, čekali su ćaća Kažo, mater Nataša, supruga Ljubica i njihov sin Jakov. Visko uzdignuto koplje s 311 cm čoje čvrsto je držao u ruci Petar primajući čestike.

‘Dugo godina sam čekao i konačno dočekao jedan alkarski trofej. Imao sam je do sada u nekoliko navrata dvi sride i jedinicu, bilo je pripeta i za alku, pa nije bilo sriće. Evo, hvala Bogu, dočekao sam svoju radost. Naravno, ovdje je moja cijela obitelj, prijatelji, ali ovu Čoju poklanjam supruzi Ljubici i sinu Jakovu’, kazao nam je presretni Petar.

TOMASEVICI

‘Bio sam ostavio već neko vrijeme konja Petersburga, ali alajčauš je odredio da ga ove godine opet ja jašim. I moram kazati, stari je to odradio na vrhunski način. Nije bilo lako, ali imao sam nekako unutarnji mir, stvarno sam ovoga puta vjerovao u sebe. Bratu Lovrinu, svom alkarskom momku, sam kazao da će biti pripete, jer je nekoliko alkara imalo četiri punta. Mislio sam, past će srida i eto pripeta. Pogotovo sam bio uvjeren da će moj susjed Runje skinut sridu. Međutim, do toga nije došlo i ja slavim Čoju’, ponosno nam kazuje Petar.

Osim što mu je brat Lovrin alkarski momak, za Petra se veže još jedna zanimljivost.

‘Moj did, materin otac Petar Jelinčić bio je alkar. Ja sam po njemu dobio ime i eto, kao i on, postao alkar. Tomaševići su staro sinjsko pleme uvijek uz alku. Živjeli smo je na svoj način i prije nego sam ja postao alkar. To volimo i to nam je u srcu’, ističe Petar Tomašević.

Petar se prisjetio i poznatih alkara plemena Tomašević, od Joze Pićurina Tomaševića, osvajača alke u Beogradu 1922. i one 1944. u NDH-a, do prvog alkarskog vojvode u Hrvatskoj državi Nikole Tomaševića.

U alkarskim zapisima teško se ili nikako ne može pronaći podatak kako je brat bratu bio alkarski momak. Međutim, upravo Tomaševići pišu taj dio povijesti. Naime, Lovrin je od prije dvije godine, na dopuštenje vojvode Boška Ramljaka, dobio tu čast da bude bratu Petru alkarski momak.

‘Je, to je uistinu jedinstveno u Alki da je brat bratu alkarski momak. Hvala Bogu i našoj Gospi Sinjskoj, došli smo do prvog trofeja. Mnogi su mi na trkalištu rekli, nakon dvi sride, bit će fešte, spremaj pršute. Rekao sam im da je rano to govoriti, da se ne izuvaju prije vode. Sada kada je Čoja tu slavit ćemo u Tomaševića do zore i to sa stilom’, kazao nam je Lovrin.

Majka Nataša i ćaća Kažimir primali su čestitke, ali su kao pravi domaćini bili svakome na usluzi. Miješale su se vesele ‘riči’ i suze radosnice, jer malo tko ima čast i privilegiju dočekati istodobno dva sina iz Alke da istoga dana donesu u kuću dva trofeja.

Kako je večer odmicala, pristizali su brojni čestitari. Netko je nosio pršut, netko piće, netko dobre čestitke, a bilo je tu i Petrovih prijatelja iz Vukovara. Ničega nije falilo.

Print Friendly, PDF & Email
Facebook
Na vrh