Petre, hvala ti na svemu i sretni ti umirovljenički dani!

Željeli mi to priznati ili ne, na radnom mjestu, okruženi kolegama, provodimo većinu svog radnog dana i vremena. U većini slučajeva kod radnih kolega razvije se emocionalna povezanost u obliku prijateljstva i privrženosti. Upravo o jednom takvoj prijateljstvu i privrženosti želimo danas nešto napisati. Danas želimo nešto napisati o jednome od nas, našem Peri, tehničkom uredniku Hit radija Petru Dadiću, koji odlazi u mirovinu.

Odlazak u mirovinu je velika stvar. To je jedan od onih dana kada se čitav život mijenja, kada dolazi do promjena i običaj je da se takav dan obilježi na neki način. A mi ćemo ga obilježiti onako kako najbolje znamo… tekstom na našoj Ferati.

Trebalo bi podosta vremena i prostora za ispisati što je sve do sada stalo između tvrdih korica jedne životne knjige koja nosi ime Petra Dadića. Korijena je iz triljskog naselja Bisko, a svijet je ugledao podno Šubićevca u Šibeniku, a sve ostalo se, kao i danas, odvija u njegovom Sinju.

Nakon onih temeljnih školskih znanja, u Splitu je studirajući stekao zvanje ing. elektrotehnike. Međutim, ono po čemu je ovaj uistinu mirni, samozatajni Sinjanin poznat je zaljubljenost u tehničko stvaralaštvo i radio. Na početku 70-ih godina prošlog stoljeća kao gimnazijalac se uključio u rad radio amatera, kao aktivni član Radio kluba Sinj. U ovom klubu proveo je podosta godina, kao član, ali i na dužnosti predsjednika.

Sredinom 80-ih godina sva stečena znanja nekoliko godina prenosio je na učenike tadašnjeg srednjoškolskog centra u Sinju, predavajući fiziku, matematiku, elektrotehniku.

Iako je miran i pomalo povučenog karaktera, u mladosti je obišao skoro cijelu Srednju Europu i to auto stopom, od Sinja preko Zagreba, Austrije, Češke, Poljske, Njemačke.

Povratak na tehničke i radijske aktivnosti uslijedio je na početku 90-ih godina. Valjalo je u onim teškim predratnim i ratnim godinama osposobiti u tehničkom smislu sve kako bi s emitiranjem krenuo obnovljeni Radio Sinj. Naravno, sve je povjereno Petru Dadiću. Počeo je s ostalim kolegama pripremati i raditi u prostorima koji su se nalazili iznad Centra za socijalnu skrb, pa prostora koje je koristila Gradska glazba Sinj. Ratne okolnosti odvele su Radio do podruma stare Ređije, a zatim u prostore sadašnjih Alkarskih dvora. U ove današnje prostorije radijski djelatnici s cjelokupnom opremom doselili su i počeli s radom na samom kraju 90-ih godina prošlog stoljeća, najprije kao Radio Sinj, a od rujna 2006. nastavili u Hit radiju.

Svih ovih 30 godina rada na radiju, Petar Dadić realizirao je na tisuće emisija, tehnički pripremajući i organizirajući radijske prijenose misnih slavlja, prijenose alkarskih svečanosti i drugih događaja. Uvijek je u svom poslu težio pojasniti svima sve te tehničke pojedinosti, što i kako treba raditi i postupati s tehničkim pomagalima. Bezbroj puta bi se u nestanku električne energije ili kvara popeo do odašiljača na Šušnjevači ili Križicama kako bi žurno otklonio kvar. Teško je opisati njegovu zaljubljenost u tehniku, jednostavno s tim bi počinjao i završavao njegov radni dan.

Osim toga, ni mnogi događaji u gradu nisu mogli proći bez njegove tehničke realizacije, a posebno koncerti njegovih prijatelja iz Klape Sinj. Zadužio je uistinu za mnogo toga, za svoj Sinj. Vrijedi ovdje istaknuti i kako je istinski zaljubljenik u fotografiju i fotoaparate, kao i u vojnu opremu.

Svi mi koji smo sve ove godine s Petrom dijelili podosta zajedničkog vremena, ponosni smo što smo ga poznavali, ali od njega i podosta toga naučili, i sa stručne i ljudske strane. Završetak radnog vijeka i odlazak u mirovinu povezujemo s odmaranjem i uživanjem. Jedno je sigurno – on neće mirovati. Takvog je duha i karaktera. Sigurni smo, ako nam zatreba, doći će on do svog radija pomoći nešto, ako ništa drugo, barem onim pravim i odmjerenim savjetima. Trebat će nam i njegove diplomatske vještine u pregovorima s ponuditeljima tehničkih pomagala potrebnim za funkcioniranje radija.

Istina je i ta kako će imati sada malo više vremena posvetiti se onom što još posebno voli, a to su more, ribe i masline.

Iako je za slušatelje bio s onu drugu stranu stakla, za čuvenim ratnim radio pultom, oduvijek su ga poštovali i cijenili, pozdravljajući ga u svakoj prigodi. Na kraju svega, na kraju ovih godina, na kraju ovog dana, želimo ti reći: Petre, hvala ti na svemu! I navrati na kolače i jednu kavu, jer znamo da to voliš. I falit će nam tvoje priče i tvoj osmijeh, a možda će po običaju trebati nešto zalemiti ili tehnički spojiti kolegama koji su te naslijedili u tehničkim aktivnostima.

Tvoje kolegice i kolege s Hit radija i Ferate!